Živi zid & Ivan Vilibor Sinčić

tanuki je napisao/la:
... zašto danas banke više ne mogu plasirati takve kredite?

tanuki je napisao/la:
ovaj tvoj prikaz mi je neprihvatljiv jer opet ulaziš u eure, ako bih kojim slučajno odlučio na kredit, onda on mora biti vezan uz kune a ne uz eure ...

histrion je napisao/la:

Jer su ljudi postali malo pametniji. Malo!



Prije 35 godina (u srednjoj školi) obaveznu praksu imao sam u jednom (privatnom) servisu.
Vlasnik je svake godine zadnji radni dan pozvao sve svoje radnike na večeru i ponudio im ugovore za slijedeću godinu.
Svaki je radnik svoju plaću definirao markama, lirama ili količinom benzina ...

Neki su profitirali puno .... a neki malo. Da su izabrali dinare nitko ne bi profitirao.

histrion je napisao/la:Što ima država s tim ??!!??
Sve jasno ???

Ingrid Runtić je napisao/la:HOP.hr PRVI DONOSI: SINČIĆ I PERNAR birali deložacije koje su medijski atraktivnije, ostale izdali!

Do sad sam pisala objektivno. No, ovaj tekst bit će subjektivan, moglo bi se reći autobiografski. Umjetnici imaju nešto nižu tendenciju skrivati svoj život, njihova bit je da ono što učine i pokažu, otkriju, podijele i pruže svima na dlanu. Zbog toga ih često prozivaju naivnima, no mi to nismo, upravo naprotiv, izlažemo se udarcima i podsmijesima drugih, jer smo izloženi svima podjednako. Baš zato što toliko osjećamo i u stalnoj smo interakciji sa okolinom, ponekad jasnije vidimo opasnosti koje nam prijete kao društvu.

U trenutku kada su mene zadesile ovrhe i blokade, kao i stotine tisuća mojih supatnika, bila sam već iscrpljena dugogodišnjom borbom protiv njih. No, moja profesija je umjetnička, a kao slobodan umjetnik ustvari nemam prava na plaću, kredit, stan, atelje, a u današnjoj našoj svakodnevici ni na djecu, pa ni na život dostojan čovjeka. Ipak, sama sam stvorila uvjete za svoj rad i život, moja djeca su tu, hvala bogu zdrava i živa, pametna i željna života. Zbog njih i zbog svog posla kojeg neizmjerno volim i koji mi donosi ispunjenje vrijedilo se boriti, upravo zbog te dvije važne komponente. Nikada nisam živjela ni  rastrošno ni financijski neoprezno, ali kako su ministri financija stezali pojas narodu, tako je narod imao manje za potrošiti – a tako i na umjetnine. Posljedica takvog razvoja i najunosniju profesiju, firmu i tvrtku dovodi u stečaj, kako vidimo svakodnevno.

U najcrnjem beznađu ovršne žrtve  pojavljuje se Živi zid kao jedino svjetlo spasa. Kao lešinari skupljaju svoju klijentelu, vrebaju iz mraka, čekaju na trenutak u kojem ćete pristati na sve, prodati svoju dušu vragu samo za tračak nade. Ja nisam čekala taj trenutak. Ja sam još bila puna snage za borbu, prestravljena provalijom ovrhe koja mi se približavala, ali puna volje pomoći, učiniti nešto korisno. Takvih nas je bilo puno. Čudilo me kako nas nema više, ali tek kasnije sam spoznala da je to zbog toga jer su njih pet-šest u vodstvu ljude odbacivali kada bi ih iskoristili. Meni su dali odmah širok prostor, već na prvoj deložaciji ponudili: reci ti nešto u ime Živog zida za telku. Deložacije su bile pomno birane na one koje im mogu donijeti popularnost i na one koje to ne mogu. Gorljivo se raspravljalo, često u prisustvu same žrtve koja je ujutro trebala biti deložirana (čitaj: egzekutirana) , koja je uvijek okamenjena u stravi bila svedena na ulogu domaćina grupi neznanaca koji su, pored nje zbijali šale o – deložacijama. Naravno niti jedna od tih deložacija nije zbog djelovanja Živog zida bila TRAJNO RIJEŠENA, većina je bila odgođena, nekoliko njih nasilno sprovedeno, neki su se uz pomoć medija uspjeli nagoditi s bankama.

Što se mene tiče, sve je krenulo nabolje; znala sam govoriti, uobličiti u riječi, napravila logo i kulturni program, znala sam napisati iskreno poruku koju bi svi razumjeli, mediji su nas počeli slijediti. Stavili su me na listu kandidata za EU parlament, pojačano sam počela raditi na kampanji, sve drugo u svom životu stavila na sporedni kolosijek. Znakove njihovog sektaškog ponašanja sam, priznajem, tada ignorirala – zbog općeg dobra. Ali, već nakon 2-3 mjeseca predanog rada sam im kao individualac počela naglo smetati. I to baš kada sam počela skupljati oko sebe sve više branitelja, desnih birača, a skupljala sam sve ljude, bez razlike. Kamen spoticanja bila je uskršnja čestitka, za koju sam mislila da ju moramo poslati, kao i sve druge stranke –  jer je to kulturno i civilizirano. Moja spontana ideja je bila fotografirati Živi zid nakon obrane deložacije u Bilicama ispred šibenske katedrale. Pernar se zapjenio, bjesnio i bio protiv. Zašto? Uskršnja čestitka je kao što sam i očekivala bila oduševljeno prihvaćena na fb, no ja sam bila stavljena na led, isključena iz naših foruma, kažnjena. Kao jedna od kandidatkinja na njihovoj listi u predizborno vrijeme. Dočekali smo izbore a nakon njih je tek uslijedila katastrofa. „Ljudi su ovce ispranih mozgova“. Niti jedna zahvala rijetkim biračima, osim moje. Blokiranje, vrijeđanje, psovanje na sve strane na profilima glavnih ljudi tadašnjeg SP-a. Pokušala sam zaustaviti to verbalno nasilje, no bijes se okrenuo protiv mene. Odjednom, neposredno nakon izbora: objava i politička ucjena da se neće braniti one koji drugačije biraju, ukratko birače HDZ-a i SDP-a. Protestirala sam, pokušala ih odvratiti od toga, bez rezultata. Pričekala par dana te točno 5 dana nakon izbora, dakle 30.5. – javno izašla iz stranke i oprostila se od njih u grupi u kojoj smo se dogovarali o svemu. Već od Uskrsa su krenuli sa napadima, a nakon mog odlaska uslijedila su vrijeđanja, laži i prijetnje prema meni zaista šarolikog i gadljivog spektra, koja ne prestaju ni do danas.

Shvatite ovu ispovijest kao mali igrokaz onoga što bi moglo uslijediti poklonite li svoje povjerenje predsjedničkom kandidatu Sinčiću. Sjećam se njegovih izjava tipa: to će tako biti jer sam ja to odlučio, ja sam supredsjednik. Ako je on to kao su-čelnik male političke grupe mogao izreći u trenutku kada je bilo samo nekoliko tisuća pristaša Pernarove stranke, pitanje je što bi ta „politička beba“ kako ga nazivaju mogla učiniti kad odraste.

Ovo je opasni spin koji se ne bi mogao pokrenuti sam od sebe. Stvorena je moderna giljotina duga i istovremeno ponuđena opcija spasioca koji to nisu. Ti spasioci nemaju dugova, nemaju djece koju sami uzdržavaju, ti spasioci u svojim ranim i kasnim 20tima i 30tima žive od roditelja, do jučer nisu bili zaposleni niti bilo kako doprinosili društvu – osim u ulozi lažnih spasioca. Ti spasioci su puno puta hapšeni i privođeni, pa sada nose izborne liste DIP-u?! Komedija ovdje prerasta u tragediju, jer se ovršenicima treba dati malo nade i lažnog olakšanja u vidu Živog zida. Nepoželjno je da njihov birač politički razmišlja, on treba biti samo očajan i u dugu, to je sve. A od njih neće dobiti spasenje, nego samo odgodu giljotine, a možda niti to. Jer, novac nije dug, kao što skandiraju – novac je novac, a dug je dug. Kako ga vratiti, njih iskreno ne zanima, kao što ih ne zanima ni Hrvatska. Istu rabotu bi mogli prenijeti u bilo koju drugu zemlju obilježenu dugom. Kao što uostalom i svoju rabotu naša izdajnička vlada na čelu s Josipovićem može, što se mene tiče, prenijeti u Srbiju.

Ingrid Runtić

Teo je napisao/la:Samo što banka ide odmah na stan/kuću a ne na npr. ovrhu nad pokretninama. Od prodaje stana/kuće namiri dugovanje, a treći se okoristi koji je kupi po cijeni koja je najčešće niža od stvarne cijene.

Hunnerkongen je napisao/la:


Banka proda stvari u visini iznosa duga koji mora namiriti bez obzira na stvarnu vijednost dobra kojeg prodaje.

Teo je napisao/la:

O tome i pričam, treći se okoristi, netko kupi stan po niskoj cijeni, a banka namiri dug.

Hunnerkongen je napisao/la:

Krivo si postavio ovo. Tu je u cilju da se nauči pameti onog koji nešto posudi, uzeti mu nešto najdraže i prodat mu.

Najgadnija stvar je kad netko posudi nešto i onda ne vrati. A pogotovo je sve osjetljivije kad je novac u pitanju jer tu nitko ne prašta.

Znači jadan si i nemaš posla, posudiš novac koji nisi zaradio i moraš ga vratiti nakon određenog vremena i onda ti je ta osoba kriva dok dođe na naplatu za očajnu i bezizlaznu situaciju u kojoj se nalaziš.

histrion je napisao/la: Zašto bi država mora štititi glupe ???
Kredit su dobili u kunama ali su kalkulirali s kamatama. Rizik je sastavni dio kalkuliranja.

RobinUd je napisao/la:
Kaze se da je banka u prednosti, kad nudi jedan takav kredit.
Kao prvo, ima opsirnije znanje, kao drugo, ima jednostranu moc povisivati rate kako joj se svidi.

Radi ravnopravnosti, pokusaj u takav ugovor ugraditi sljedecu klauzulu:
Ako mi se (na primjer) nakon dvije godine ne dopadaju uvjeti, vracam stan (u onom stanju, u kojem sam ga kupio na kredit), a banka ima vratiti sav moj uplaceni novac. Pa idemo ispocetka.

Teo je napisao/la:
O tome i pričam, treći se okoristi, netko kupi stan po niskoj cijeni, a banka namiri dug.

histrion je napisao/la:Tko želi imati predsjednika koji ruši pravni sistem i otvoreno iskazuje simpatije glupim ljudima ??!!??
Ja ne.

minutus je napisao/la:
... izreži mu komad iz noge ili još bolje, neki organ, jetra ili oko ...

minutus je napisao/la:
... jebeš pravni sistem, koji tjera ljude iz kuće ili stana ...