Živi zid & Ivan Vilibor Sinčić

tanuki je napisao/la:Na jučerašnjoj predsjedničkoj debati zadominirao je Ivan Vilibor Sinčić sa snažnim zauzimanjem za odlučnu restauraciju hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Pomalo zatečeni ostali su drugi kandidati s ratobornošću ovog inače mirnog mladića. No, njegovi razlozi su sasvim opravdani.

- Ne mogu oprostiti aktualnom predsjedniku što je toliko puta vidio zaprašivače hrvatskog neba, a nije poduzeo ništa da zaštiti svoj narod. Očito da surađuje s našim trovačima. Ne bi mu bilo prvi put. Umjesto da užasna glazba u Hrvatskoj odumre sama od sebe, složio je zakon o zaštiti muzičkih autorskih prava koji trovačima naših ušiju omogućava da i dalje lagodno žive od proizvodnje glazbe koja truje dušu i mozak - s gađenjem na licu je Sinčić sve to predbacio aktualnom predsjedniku.

Sinčić smatra da je u ovoj atmosferi nezainteresiranosti za problem chemtrailsa propadalo naše ratno zrakoplovstvo, umjesto da je aktivno branilo naše nebo.

- Zamislite da smo uložili novac u suvremene lovce, pa da smo oborili 4-5 jumbo jetova koji lete iznad Hrvatske... Da, izginulo bi možda par tisuća ljudi na tim letovima, plus još nešto kolateralnih žrtava na tlu, ali mala bi to bila cijena za platiti kad chemtrails avioni više ne bi letjeli iznad Hrvatske. Među ostacima aviona na tlu pronašli bi čvrste dokaze o tome kako nas truju, te bi to prezentirali svjetskoj javnosti koja bi i sama tada krenula u obračun s mrskim neprijateljem. Hrvatska bi tada bila najuglednija zemlja na svijetu i više joj nitko ne bi proturječio, jer je zauvijek zadužila čovječanstvo - nadahnuto je objasnio ključne točke svoje vizije obrane i vanjske politike, budući vrhovni zapovjednik HV-a, Ivan Vilibor Sinčić.

Runtić:’ Sinčić predsjednik? Samo jedna riječ-tragikomično!’

20.12.2014

ingrid-runtićRazgovarali smo sa Ingrid Runtić, nekadašnjom članicom Živog zida u svezi predsjedničkih izbora i novog kandidata Ivana Vilibora Sinčića. Poglavito jer su svi očekivali Ivana Pernara kao predsjedničkog kandidata. Ipak Živi zid se odlučio za jednu osobu sličnog karaktera Ivi Josipoviću. Koliko je to namjerno, a koliko slučajno objasnila je Ingrid Runtić u ovom razgovoru.

.Ingrid Runtić rođena je u Osijeku 1967.g., a provela je prva dva desetljeća svog života u Zagrebu gdje je i diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Po završetku studija odlazi na jednogodišnju stipendiju na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Nakon završenog magisterija kod prof. Antona Lehmdena i Arika Brauera, trajno se nastanjuje u Beču gdje završava magistarski studij na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti te boravi slijedećih 15 godina. Osim slikarstvom, bavi se raznim projektima u kulturi: prevodi pri Konferenciji za medije istočnih i srednjoeuropskih zemalja u Beču 1992.g. te radi kao konzultantica redakcije vijesti državne austrijske televizije ORF u Domovinskom ratu.  Zapošljava se kao slikarica i scenografkinja u slikarskim radionicama Austrijskih državnih kazališta gdje se istakla u scenografiji drame „Raststaette“ Elfriede Jelinek, a honorarno piše predgovore te otvara izložbe svojih kolega. Godine 1997. sudjeluje na međunarodnom skupu „S koje strane granice“ u Novigradu s esejom „Izložbeni Beč na razmeđu tisućljeća“. Te iste godine, u suradnji s Austrijsko-hrvatskim društvom iz Beča, oblikuje katalog i postavu izložbe „Tragovima Hrvata u Austriji“ u Beču i Zagrebu (HNK).runtić 13



Kako doživljavate predsjedničkog kandidata Ivana Vilibora Sinčića?

U prvu ruku kao vic, zatim kao političku podvalu, a sad i kao ozbiljnu prijetnju svim demokratskim načelima Hrvatske.

Koliko ima istine da je Sinčić uglavnom snimao deložacije i tako bolje prošao u sukobu sa policijom?

Ne radi se o tome da je bolje prošao na takav način, Radi se o tome da je on povučen, pasivan čovjek koji je poslušno radio ono što mu se govorilo i naredilo. Da je ova kandidatura bila mišljena iskreno od strane živozidaša, izabrali bi onoga tko zaista vodi Živi zid, onoga tko je držao govore, ismijavao policiju i izazivao ih, a to je bio Ivan Pernar. No, on bi odbio većinu simpatizanata i birača.

Ljudi govore da je Sinčić očajno loš vozač automobila, nekad je baš to mjerilo kordinacije i karaktera?

To je točno, mada u ovoj kandidaturi manje važno, budući da bi ga kao predsjednika vozio službeni vozač. Imala sam se prilike voziti s njim na jednu deložaciju. Put koji je normalnom i dopuštenom brzinom trebao biti prijeđen u nekih sat i pol, trajao je gotovo četiri sata. Imala sam osjećaj da se vozim s nekim tko tek treba položiti vozački ispit. Svaki potez u vožnji provjeravao je nekoliko puta. Na povratku sam se priključila drugom autu i vozaču i odbila vratiti se autom kojim je on upravljao.

Može li Vladimira Palfi stvarno biti prva dama Hrvatske?

Vladimira Palfi nema odlike koje bi mogle krasiti damu, pa teško da može biti prva dama Hrvatske. Nije dama zato jer je njen diskurs u samoj stranci sa kolegama krajnje svađalački, neciviliziran i upravo nepodnošljiv. Još gori je onaj sa ljudima koji imaju drugačije mišljenje ili su na suprotnoj strani. U pravilu prijateljima prijeti otkazivanjem prijateljstva i emotivnim ucjenama, a neprijateljima još gorim. Dovoljno je pogledati njene javne nastupe koji uvijek prelaze granicu dobrog ponašanja. Reklo bi se da je to posljedica aktivističkog (agresivnog) djelovanja, no nije, to je jednostavno glavna karakteristika njenog karaktera.

Kako gledate da na to da jedan nesvršeni student upravlja državom?

Tragikomično.

Nije li Sinčić kukavičje jaje koje zapravo najviše napada jednog kadidata i to baš Kujundžića i zašto?

Rekla sam već da je Sinčić smišljeno istaknut kao predsjednički kandidat od svoje stranke, zato jer je najposlušniji i najmirniji. Osobno smatram da je bilo više nego smiješno postaviti ga kao jedinog na sučeljavanju nasuprot Kujundžiću, formiranom i uglednom čovjeku neupitnih stručnih i političkih kvaliteta. Jedino što za biračko tijelo može govoriti u prilog Sinčiću je da je neispisan list, ne samo politički nego uopće, no takav nikome ne treba. Ovo nije bio intervju za prvi posao, nego za prvog čovjeka u državi, onoga koji tu državu predstavlja u javnosti i u inozemstvu. Mislim da je s jedne strane očajno ekonomsko stanje u zemlji razlog sljepilu njegovih pristaša, a s druge strane mi se sve više čini da je namjerno umetnut da zbuni i pobere glasove onih koji ionako ne bi glasovali za dvije vodeće stranke u zemlji. Zabrinjavajuće je i to da su ga svi mediji objeručke prihvatili kao spasioca situacije, „predsjednika beskućnika“, „novu zvijezdu na hrvatskom političkom nebu“, da mu rade nevjerojatno jaku promociju dok Kujundžića neprekidno omalovažavaju i kritiziraju. Meni je to i više nego sumnjivo.

Živi zid je postao stranka, što je do sada dobrog i lošeg učinio Živi zid?

Živi zid je postao stranka i zamijenio svoj dosadašnji naziv Savez za promjene. Ide se u napad, nije više zanimljiv „savez“, vrlo pomirdbena riječ, nego „zid“, za mene prilično zastrašujuća riječ – ako se ne misli na obične zidove, nego na njeno značenje u prenesenom smislu. Živi zid nije učinio ništa osim samopromocije svog rada, vrlo je medijski atraktivno prenositi uživo nečiju deložaciju iz jedinog doma – svojevrsnu modernu egzekuciju. Ljudi su to rado gledali u rimsko doba, u srednjem vijeku, ništa čudno da ih to oduševljava i danas. No, ispod crte, nikog se time nije spasilo od deložacije – ona bi bila u najboljem slučaju odgođena, poneke direktnim uplitanjem predsjednika, viših instanci političke moći sasvim zaustavljene (kao ona u Prnjarovcu), neki su se uspjeli nagoditi s bankama o plaćanju, a mnogi su bili i nasilno deložirani. Što bi se sa zgražanjem i iz iste radoznalosti koju sam opisala rado gledalo na live streamu, odnosno na tv. Dakle, problem bi se na kraju ipak morao riješiti pravno. Od toga su oni koji su sutradan trebali biti deložirani redovito od samoga vodstva Živog zida bili odgovarani komunicirati s pravnicima i bankama. Vidim da predsjedničku kampanju Ivana Sinčića vodi pravnik (ili student prava) Duško Cvetanović. Kao i tada, dok sam još bila u njihovim redovima, tako i sada ne mogu vjerovati da oni isti koji nisu htjeli surađivati sa sustavom i upotrijebiti njegove pravne mogućnosti sada koriste taj isti sistem u namjeri da ga sruše. Ne vidim u njih moć izgradnje, samo rušenja, to je osnovni problem.

Koliko ima istine da Prenar često gleda kazete sa muslimanskim teroristima?

U te stvari se zaista ne razumijem, no neupitno je da on voli gledati i proučavati načine ratovanja u muslimanskim zemljama, tj. metode muslimanskih ekstremista – i njegovi najbliži suradnici mogu to potvrditi, zato ga, između ostalog, vjerojatno nisu ni istakli kao svojeg predsjedničkog kandidata. Da su ga isključili iz stranke i javno se distancirali od njegovih izjava i tumačenja raznih sukoba (sve do II svj. rata), možda bi bili vjerodostojniji. Ovako to ne mogu biti, ovako je to znak da on još uvijek dirigira strankom iz pozadine. Interesantno je i to da mediji, koji bi se prvo trebali obrušiti upravo na Pernara, potpuno zanemaruju njegovu vodeću ulogu u toj stranci i ne pitaju njegovog kandidata ništa o tome.

Živi zid vam je ovih dana zaprijetio iznošenjem vašeg privatnog života u javnost ukoliko ne prestanete iznositi činjenice s kojima ste upoznati o njihovom radu?

Da, još nakon našeg prvog intervjua u kojem sam ih samo djelomično spomenula, prije gotovo šest mjeseci, krenuli su sa ucjenama i zastrašivanjima. Meni su te metode zastrašivanja u potpunom skladu s njihovim ustrojem i mentalnim sklopom. Ne dopuštam nasilje i ograničavanje mišljenja, pa ni nad svojom vlastitom osobom i slobodom. Ja sam umjetnica, a umjetnici su, poznato je, svojevrsni egzebicionisti, svoju nutrinu izlažu svima na uvid, u današnje vrijeme je i smiješno takvim prijetnjama pokloniti bilo kakvu pažnju. To što se ne bavim performansom nego slikarstvom ne znači da nisam umjetnik koji će ako treba ukazati na probleme u društvu. To što je naše društvo možda patrijahalnije i konzervativnije od drugih zemalja, ne znači da sam i ja konzervativna umjetnica, ako koristim ulje na platnu i slikam. Dakle, njihove prijetnje me osobno mogu samo nasmijati, ako u njima vidim ucjenu, prijaviti ću ih, kao i svaki drugi građanin ove države. Činjenica da sam samohrana majka dvoje malodobne djece i jednako kao i svi drugi u egzistencijalnoj borbi za život, neće promijeniti moj svjetonazor ili moje stavove o potrebi slobode iznošenja činjenica u javnost. Bilo je i drugih podmetanja i „znanstvene fantastike“ o meni, ponavljam, to nije vrijedno ni komentara s moje strane.

Živi zid gotovo fanatično vrijeđa protivnike ideologije, kao da su sekta?

Živi zid ima sve karakteristike sekte, nažalost. Kao i sekta, oni ne podnose drugu vjeru, za sada proglašavaju ta pitanja sekundarnima, no za mene nije isključeno, dapače, logično je da ako njihov kandidat dobije izbore, da će pooštriti svoje mjere protiv neistomišljenika. Pernar je na deložacijama govorio o priključenju u „njihovu zajednicu“, uživao u tome predstavljati samoga sebe kao novovjekoga Isusa. Kao vjernici i kao normalnom čovjeku, to mi se smučilo još tada. Izreke kao: „ljudima je ispran mozak“, „ljudi su ovce koje moraju progledati“ najbolje govore o njima i o tome što misle o biračkom tijelu koje ne želi povjerovati u njihovu propagandu. Nedopustivo!

Drži li se Živi zid i Sinčić propagande Moše Pijade da su očajnici najbolji vojnici partije? Sada su to 300.000 ovršenika?

Da, i imaju pravo u tome. Konačno su shvatili da ima daleko više ovršenika i blokiranih nego onih kojima prijeti neposredna deložacija. To su njihovi pravi klijenti, to su oni koji nemaju vremena za demokratska razmatranja, koji samo žele čuti: „ukinut ćemo blokade i ovrhe“! Bez obzira da li je to stvarno u ovlasti predsjednika – a nije! Zabrinjavajući su poneki komentari kao jedan kojeg sam nedavno pročitala: „I Hitler je u prvo vrijeme riješio nezaposlenost i ekonomski kolaps Njemačke.“ Narod je na izmaku snaga i pristaje na sve, tu je prava opasnost što se tiče ovih izbora. Medijski se igra na kartu emocija, a činjenice se spremaju pod tepih. U slučaju da je Sinčić nečiji trojanski konj u ovim izborima, taj koji ga je postavio gadno se preračunao, jer očito ne računa s očajem i beznađem u kojem se hrvatski narod nalazi. Sinčić bi mogao pokupiti puno više glasova nego što svi mislimo, a to bi bila tragedija.

Zbog čega ste vi jedina od bivših članova Živog zida koja jedina upozorava na njih kao opasnost?

Ne znam zašto sam jedina, bilo bi mi draže da nisam. No bilo, kao bilo, na činjenice sam dužna upozoriti, kao (još uvijek) slobodna građanka ove zemlje. Pretpostavljam da je ostalima zbog privatnih ekonomskih i egzistencijalnih problema teško govoriti o tome, naročito sad kada je kandidat Živog zida zaista postao predsjednički kandidat i dobio prvu ozbiljnu šansu u jednoj političkoj utrci. Ti ljudi su, isto kao i ja, prošli kroz ludilo Živog zida i sretni su da su iz njega izašli. Ja to shvaćam kao iskustvo u mom životu, kao i sve ostalo, iskustvo koje sam kao umjetnica i osoba dužna ugraditi u svoj život i rad te podijeliti sa svima. Ponavljam, upravo moje stanje svijesti kao umjetnice me vodi u svemu, pa tako i u ovome. Zbog tog me i nije moguće zaustaviti zastrašivanjima i prijetnjama.

igor malteze je napisao/la:...tanuki, svi su oni isdkočili iz istog brloga a što mačka koti miše lovi; prave buduće vođe se upravo nalaze u podstanarstvu,bez zaposlenja i budućnosti a kada njihov jad iskoči vani ovi što ih danas gledaš na TV ili će pobjeći iz hrvatske ili visiti po banderama.

igor malteze je napisao/la:...ma gdje su oni revolucionari iz prošlog stoljeća koji su zbog svojih ideja žrtvovali život i komoditet radi kako su oni smatrali boljeg života i imali politički program kojim je bio prožet njihov život i koji se nisu libili iskočiti iznad travnjaka makar im glavu odrezali;ovi likovi su samo pozeri i bezkarakterni ljudi kao što i trebaju biti u američkom globalnom svjetskom poretku.

Teo je napisao/la:Sinčić je reko da bi dao na reviziju ugovor s Vatikanom, više od toga niti ne može učiniti. Samo tko bi izvršio reviziju ugovora nije rekao...

damfisk je napisao/la:Ne.