Ateizam kao vjera i kao religija???

Ovdje bih zelio deklarativno opisati vrste modernog ateizma, njegove apologete i agitatore, njihove uspjehe koje su polucili u svijetu, kao vjera i kao "religija", i konacno njihovu militantnost i agresivnost u misioniranju.

Mnogima ce ova tema izgledati kao deplasirani i nekriticki osvrt na jedan svjetonazor bez Boga, pa ipak ce se svi na koncu sloziti sa mojim nazivom topica, jer odgovara najnovijim znanstvenim istrazvanjima, statistikama i filozofsko-religioznim stremljenjima, pa ce priznati, da je ateizam, ne samo vjera nego i religija, jer ateizam kao svjetonazor nije u poziciji agirati iz aspekta apsolutnog znanja o Bozjoj egzistenciji, nego je prisiljen siriti svoju vjeru o tom Entitetu, odnosno jednostavno ga negirati. Tu je ateizam deklarativna vjera, da Bog ne postoji.

Kao religija, ateizam se maskira u svojim hramovima: skolama i univerzama, odnosno javnim medijima i javnim ustanovama, koje je stavio u svoju sluzbu, sireci preko njih svoj svjetonazor u obliku manifesta, dekreta, posebnih zakona i posebnih normi, a svojom militantnom misijom pokusava sve oko sebe "privatizirati" i potisnuti u domenu relativnosti i privatnosti, cime je stvorio vlastite kultne radnje, rituale i pokrete.

Pa pocnimo iz pocetka:

Ateizam Br. 1:
Racionalisticki ateizam, ili odbacivanje Boga u ime razuma.
Predstavnici su mu bili Diderot, Russell, Huxley, kako bih naveo samo nekoliko od njih.
Pokusali su izigrati religiju i razum, unistavajuci i razum i religiju svojim militantnim iskljucivostima.

Niti je Diderot uspio obraniti svoju projekciju o Bogu kao "umisljenoj sablasti", niti je Russell uspio obraniti svoju projekciju o Bogu kao "sputavacu razuma". Obojica su bili opovrgnuti stvarnoscu i ljudskom spoznajom.

Huxleyeva projekcija o Bogu kao "utocistu za nesretne i neuke ljude" bila je opsoletna prije nego ju je postulirao, jer su skoro svi veliki znanstvenici bili religiozni ljudi, sto je njegovu tvrdnju ucinilo potpuno neozbiljnom i deplasiranom.

Osim toga, svi predstavnici ove vrste ateizma su morali uzeti novo za gotova: ili vjecni univerzum, ili nastanak iz nista. Obje opcije su po danasnjim znanstvenim otkricima opsoletne i neistinite, sto ukazuje na logicnu neobranjivost ateistickog fundamenta.

Protiv vjecnog univerzuma govori pozadinsko zracenje, crveni pomak i ubrzana ekspanzija svemira, energetski resursi u univerzumu i tamno nebo iznad nasih glava.
Protiv nastanka iz "nista" govori upravo razum, logika i matematika, jer iz "nista" koje je u sebi "ne-egzistencija" ne moze nastati nista. Tu vrijedi maksima: "ex nihilo nihil fit".
Time je postalo jasno, da za filozofiranje nisu potrebna velika imena, koliko zdrav razum i logika.

U cemu je danasnja bit ove vrste ateizma, nitko ne zna, osim neo-racionalista i njihovih militantnih agitatora i misionara.

Vidjeli smo kako ateisticka “Bias overrules logic” kreira preko svojih predrasuda pseudo-logicne sudove i njima se ponosi, neovisno o racionalnoj argumentaciji koja obara tu vrstu logicne devijantnosti.

Po mom misljenju, ateist moze biti iskljucivo onaj covjek, koji nema dovoljno informacija o Bogu, ili one koje ima su povrsne i inadekvatne. Najveci filozof i logicar 20 stoljeca, paradni ateist Antony Flew, nakon sto je cijeli zivot proveo u mraku ateisticke dezinformiranosti i sam priznaje, da je bio ateist iskljucivo poradi manjka informacija o Bogu i “Bias overrules logic”. Konvertirao je na krscanstvo. Svaka cast, jer u starosti za to treba puno hrabrosti, znanja i konacno vjerovanja.

Jesmo li se ikad ozbiljno zapitali sto je to objaktivno znanje i istina? Onaj, koji si je bar jednom u zivotu postavio tu vrstu pitanja zna, da je nase ljudsko znanje krhko, i da znanost ne uci apsolutno znanje, nego se ogranicava na plauzibilne i aproksimativne iskaze. Drugacije receno, znanstvene teorije nisu istina. Zasto onda neki ljudi, poput ateista baziraju svoj svjetonazor na znanosti, odnosno ljudskom razumu? Je li covjek mjerilo svih stvari, kako je to mislio Protagora? Sami mozete donijeti odgovor na to pitanje, ako ne podlegnete logici “Bias overrules logic”.

Ja kao teist, katolik, mogu i zelim primjetiti, da mi uopce nije jasno, na osnovi znanstvenih dostignuca i otkrica u svim znanstvenim domenama, kako covjek moze biti ateist, a ako to vec jest, kako i na cemu taj svjetonazor bazira? U vise smusenoj i jednoumnoj argumentaciji koju su neki od njih prezentirali u dosadasnjoj povijesti, cija je fasada obojena “Bias overrules logic”, postalo mi je jasno, da bijeg od autoriteta i nesposobnost komunikacije u realnosti cini uz predrasude pseudo-logike glavni fundament njihova svjetonazora.

1) Ja kao teist i katolik ne mogu vjerovati, da postoje akauzalni procesi.
Obrazlozenje:
Sva znanost se bazira na principima logike i kauzalnosti. Sve sto je ikada doslo u egzistenciju, i sto ce ikada doci u egzistenciju, mora imati svoj uzrok. Povreda toga principa se nigdje nije mogla posmatrati, iako su neki fizicari mislili da u kvantnoj fizici postoje akauzalni procesi. S. Hawking ih je razuvjerio svojom tvrdnjom, da i u kvantnoj fizici vladaju zakoni kauzalnosti, ali da ih mi ljudi nismo u stanju verificirati, jer ako bismo to pokusali, onda bismo morali poznavati sva kvantna stanja tog procesa, sto je nezamisliva pomisao.

Dajem mu za pravo, ali uz napomenu, da niti strogi fizikalni determinizam, niti strogi fozikalni indeterminizam nisu ispravne opcije, nego samo i iskljucivo teoloski determinizam, kojeg cu ovdje pokusati obraniti.

Najbolje obrazlozena i u eksperimentima potvrdjena teorija u kozmologiji je BB-. Ateisti su misljenja, da se BB- odigrao bez uzroka. Budimo realni i objektivni: moze li nastati nesto iz “NISTA” i uz to slucajno. Nista kao pojam ne nosi egzistencije u sebi, pa onda ne vidim logike u toj tvrdnji, uz svu zelju da ih razumjem i shvatim. Ako je “Nista” stanje _ne egzistencije_, po kojim zakonima ili pravilima, koja ne postoje moze nastati nesto iz tog stanja? NEMOGUCE! Jos uvjek vrijedi ona stara maksima: “ex nihilo nihil fit!”=”Iz nista ne nastaje nista!” Pa ipak ateisti imaju toliko jaku vjeru, da u to vjeruju. Neminovno je i nuzno, da mora postojati prvi uzrok svih uzroka, i mora biti van naseg univerzuma, dakle van vremena i prostora, jer on to sve generira, buduci da se univerzum nije u stanju sam po sebi objasniti, posebno ne zakone koje nosi u sebi.

2) Takodjer ne mogu vjerovati, da specificna kompleksnost, posebno ireducibilna kompleksnost moze nastati usprkos svim matematickim nevjerojatnostima.
Obrazlozenje:
Ateisti ne vole Paley-vu analogiju sa jednim satom ili urom. Budimo iskreni, ako na ulici nadjemo izgubljeni sat, mislimo li kako je nastao iz nista, ili mislimo, da je ga napravio covjek, dakle inteligentan strucnjak. Naravno, ateisti ne vole matematicke vjerojatnosti, jer znaju, da je to grob njihova svjetonazora. Nemoguca je pomisao, da bi jedna visoko kompleksna “masina” kao sto je to jedna stanica, mogla nastati slucajno samoorganizacijom mrtve tvari. Pa ako bi to bilo moguce, zasto nismo svjedoci takvih transformacija mrtvih struktura u zive? Iz jednog jedinog razloga, a taj je: to je logicko-matematickim putem nemoguc procedere. Da bi nastala jedna obicna stanica slucajno, vjerojatnost je 1:10^40 000. Nezamisliv broj, cak i za lakovjerne ateiste.

3) Nisam u stanju vjerovati, da je Feintuning prirodnih konstanti i zakona u univerzumu djelo slucaja, iz nista!
Obrazlozenje:
Roger Penrose, poznati matematicar i fizicar i ucitelj S. Hawkinga, u kolaboraciji sa fizicarem F. Hoyle izracunao je matematicku vjerojatnost te ustimanosti i dosao do nezamislivog broja: vjerojatnost da bi se to sasvim slucajno dogodilo iznosi 1:10^10^123.

I ovo je za sve ljude nezamisliv broj, samo za nase evolucioniste i ateiste ne! Koliku vjeru moraju imati ovi ateisti i evolucionisti, to zacjelo nitko normalan nije u stanju shvatiti. Njima to ne smeta, jer ukljuce poznati “Bias overrules logic”. Tko im je ravan u njihovom “logicnom” praznovjerju? Osim toga ih tangira i nastanak zivota, za koji tvrde da je upravo nastao jer je morao nastati, zaboravljajuci ove gore vjerojatnosti i matematicka osporavanja.

4) Jos manje mogu vjerovati da postoje iskljucivo relativni moralni zakoni.
Obrazlozenje:
Svakom iole racionalnom misliocu upast ce u oci, da bez Boga nije moguce imati objektivne moralne zakone. Sto znaci, da je jedan zakon objektivan? Jedan zakon je objektivan i apsolutan, ako egzistira neovisno o vremenu i prostoru, inace bi bio relativan. Ateisti su misljenja, da svaki covjek ima svoj moralni zakon, a da drustva zive po moralnom konzensu.

To da svi ljudi imaju savjest, kao moralni korektiv naseg duha, to je istina, ali moralni zakoni, ako bi ispunili imperativni zahtjev “trebas tako raditi”, moraju doci od apsolutne moralne instancije, dakle, Boga. To priznaje i ateisticki znanstvenik M. Markovic.

Da bi se ovaj imperativni zahtjev mogao slijediti, isti nesmje doci od covjeka, jer zasto bi neki ljudski zakon dobio prednost pred nekim drugim ljudskim zakonom, ne vidim razloga. Osim toga, ovdje ateisticki evolucionisti dolaze u teska iskusenja i dilemu. Naime, oni imaju problem u diferenciranju moralnih djela. U cemu bi bila razlika izmedju Majke Terezije i Hitlera? U cemi bi bila razlika izmedju Maksimilijana Kolbea i Staljina? Tim zelim reci, ako Bog nebi postojao kako nam ateisticki evolucinisti sugeriraju, onda u konacnici ne mozemo praviti distinkcije izmedju dobra i zla, ako sve u konacnom obracunu zavrsava u prahu i pepelu. Sve je relativno. Zato su upravo najveci zlocinci u povijesti slijedili teoriju evolucije u svom zivotu.

A ja sam misljenja, da Bog postoji i da postoji pravedni Bozji sud poslije fizicke smrti, jer ako to nebi bila istina, onda bi svi zlocinci ostali nekaznjeni i zadrzali pravo, da su uzivali, dok su drugi patili i umirali. A to je nemoguca opcija, ma koliko se ateisti trudili u svojoj nevjeri, da to vjerno objasne!
To se moze i matematikom dokazati:
a) Bez Boga nema apsolutnih moralnih zakona: (—B==>-M)
b) Apsolutni moralni zakoni egzistiraju: (dakle M=istina!)
c) ZAKLJUCAK: Bog postoji! [(—B==>-M)^M]==>B

5) Ne mogu vjerovati, da ateisti odbacuju Bozju objavu i povijesne fakte o Bogu, a vjeruju u Nista i Slucaj.
Obrazlozenje:
Svi Apostoli Isusa Krista, osim Ivana (on je umro poslije silnih tortura na Patmosu, u M. Aziji! op. pi!) su otisli u smrt, jer se nisu htjeli odreci svog vjerovanja i svjedocanstva o Istini. Ako neki ateist kaze, pa puno se laznih sektasa ubilo za svoje vjerovanje. To moze biti i jest istina. Ali razlika je u tome, da su isti otisli u smrt jer su nasjeli laznom vjerovanju, docim su Apostoli i mucenici krscanstva umirali jer se nisu htjeli odreci ISTINE! I tu je razlika.

Cudesa i prorostva, osobna iskustva i svetost pojedinih ljudi jasno nam ukazuju, da se ne radi o lazima, nego o racionalnoj vjeri, docim je ateisticka vjera iracionalna. Kako vec puno puta napisah, znanstvene teorije ne naucavaju istinu, nego aproksimacije i plauzibilnosti, a upravo na njima ateisti fundiraju svoju vjeru. Iako je jedna teorija 80% istinita, jos uvjek je neistinita.
“Tada ce pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega:”(Matej, 13, 43)
“U pocetku stvori Bog nebo i zemlju”(Postanak 1, 1)
“U pocetku bijase Rijec, i Rijec bijase kod Boga-i Rijec bijase Bog”. (Ivan 1, 1)
Tko ima usi naka cuje, a tko ima oci neka vidi!

Ateizam Br.2:
Naturalisticki ateizam, ili odbacivanje Boga u ime prirode.
Najpoznatiji predstavnici su mu L. Feuerbach, J. P. Jacobsen i E. Haeckel.
Karakteristicno za ovu vrstu ateizma je, da on kao jedinu direktivu u zivotu akceptira prirodu, docim sve sto ima veze sa supranaturalnim ili nadnaravnim jednostavno i bez argumentacije odbacuje. Kod Feurbacha je Bog ljudska projekcija, ne znajuci pri tome, da svaka projekcija trazi jednu realnost, na koju bi se mogla projicirati. Jacobsen tvrdi, da sve blisko nasoj stvarnosti vodi ka ateizmu, ali nam ne nudi objasnjenje, sto bi bio sadrzaj te njegove stvarnosti, jer i iluzije su dio nase stvarnosti. Jadnik ne pravi distinkcije izmedju stvarnosti i objektivne realnosti. Haeckel je cisti Monist, za kojeg postoji samo i iskljucivo fizikalni svijet. To da pojmovi kao ljubav, misli, moral, bol ili radost nisu fizikalni entiteti, ne brine ga bas puno.
Zat vjera i religija nisu projektivni produkti, nego se temelje, kao recimo u krscanstvu na povijesnim faktima, da se je Sin Bozji Isus Krist inkarnirao u svijet, zivio u njemu, umro na krizu i nakon tri dana uskrsnuo. To je dio povijesnih fakata, a ne projekcija naseg uma!

Haeckel kao evolucionist "par excellence" se sluzio falsifikatima kako bi svoj vid na evoluciju argumentativno podkrijepio, sto mu je donijelo puno znanstvene kritike i konacno javni sudski proces, gdje je morao priznati da se sluzio laznim slikama i komentarima, kako bi opravdao evolucijski razvoj u prirodi. Moralnost nije bila njegova jaka osobina, a istinoljubivost jos manje!

Zasto je evolucija laz?

Sto su mislili i sto misle znanstvenici i evolucionisti o teoriji evolucije?
J. Monod: “Najveci problem evolucije jest porijeklo genetskog koda, i mehanizma njegove funkcije.”

Moj komentar: Porijeklo genetskog koda je za teoriju evolucije nerjesiv problem. Ono sto evolucionisti tvrde o nastanku genetskog koda istovjetno je tvrdnji da ce jedna velevna zgrada nastati, ako se u gomilu stijena podmetne dinamit i dovede do eksplozije. Vjerojatnost da bi nastala velebna zgrada je i vise nego minorna.

Ch. Darwin: “Zasto nije svaki sloj i svaka geoloska formacija puna medjuvrsta? Ovo je najevidentniji i najozbiljniji problem za moju teoriju.”

Slazem se Darwinom, jer on nije bio iracionalan tip kao neki danasnji ideolozi ateizma. Missing link nedostaju, kako bi potvrdili istinitost ove teoroje. Osim toga, “Selection for” je intencionalan cin i nije moguc evolutivnim mehanizmima. Ovo je protuargument i za tvrdnju Monod-a.

T. Huxley: “Moram iskreno priznati, da sam bio veoma zbunjen, kada sam trazio fundamente za moralno ponasanje u nasem kaoticnom vremenu, a da pri tome ne koristim Bibliju.”

Ovdje on ima pravo, jer evolucija ne moze objasniti nastanak morala u svijetu.

Sir. A. Keith: “Teorija evolucije nije dokazana, niti je dokaziva. Mi ipak vjerujemo u nju, jer je jedina alternativa evoluciji Bozja kreacija, a to je nezamislivo.”

Dakle, ono sto ne smje biti, jednostavno ne moze biti! To su iracionalne tvrdnje, jer su lisene svakog razuma.

D. Watson: “Teorija evolucije je priznata teorija, ne poradi toga, jer bi bila dokazana, nego, jer je jedina alternativa Bozjoj kreaciji, u koju mi ne zelimo vjerovati.”

I ovdje mi imamo ideoloski, a ne znanstveni stav prema evoluciji. Evidentno je kod sviju, da oni ne zele uciti i siriti znanost, nego ideoloske lazi.

M. Eigen: “Kako mogu anorganske molekule biolosku informaciju dobiti i dalje ju proslijediti, kako bi na koncu toga procesa nastala prastanica? Ovo je jedan od nerjesivih problema!”

Kao veliki evolucionist i ateist, gospodin Eigen ima potpuno pravo. To je za evoluciju nerjesiv problem.

K. Dose: “Jedna daljnja zagonetka je porijeklo bioloske informacije u nasim genima!”

Neki su ovaj problem pokusali razrijesiti i objasniti tipkajucom hordom majmuna, koja ce kad tad natipkati cjelokupni Shakespearev-o opus. Ovdje je svaki komentar suvisan.

K. Thompson: “Biogenetski zakon je mrtav, kao ekser u vratima!”

Analogija je inadekvatna, ali ucinkovita!

H. Kuhn: “Jedan sustav po konpleksnosti genetskog koda, ne moze nikada biti produkt slucaja. Mi u stvari nemamo pojma, kako su nastali prvi bioloski sustavi.”

Naravno, abiogenetske teorije su obicni sund! Kemijska evolucija je apsurdnost slucajnog misljenja o slucajnosti istog.

E. Kahane: “Apsurdno je misliti, da jedna ziva stanica nastaje sama po sebi, ali ja to ipak vjerujem, jer si taj proces ne mogu drugacije predpostaviti.”

Obicni lijencina, jer misli da ce dobiti zuljeve na mozgu, ako pocne racionalno misliti. Ideoloski obojeni komentari.

Na teoriji evolucije ateisti zele znanstveno osoviti svoj svjetonazor!
Medjutim, teorija evolucije je po misljenju moderne znanosti obicna laz!

Ateizam Br. 3:
Marksisticki ateizam odbacuje Boga i tvrdi da je religija "opijum za narod!". Marks jednostavno tvrdi: “Religion ist das Opium des Volkes!”=”Religija je opium za narod,( ili opijum naroda!)”

Kao sto opijum ublazi bolove, tako i religija ublazi patnju proleterijata. Na drugoj strani je religija potrebna, kako bi izgladila diskrepancije izmedju drustvanih klasa. Marks je misljenja, da se religija aplicira prema ekonomskoj situaciji u drustvu, dakle analegetik se dozira prema potrebi, kako bi se patnja lakse podnosila. On modificira ideju Feuerbacha, kako ce covjek doci na visi stupanj razvoja, ako odbaci religju i tvrdi: ako u drustvu ekonomska situacija postane bolja, onda ce religije nestati. Inace ce proleterijat uzeti stvar u svoje ruke i ustati na noge, kako bi ostvario svoje ekonomske ciljeve, bez religije . On je bio misljenja, ako religija nije u stanju objasniti i fundirati covjeka, onda covjek mora objasniti religiju. Covjek stvara religiju, a ne religija covjeka. Drugacije receno, covjek pravi Boga, a ne Bog covjeka.

On dalje rezonira i kaze, da covjek nije apstrakcija, koja je van svijeta, nego covjek se nalazi u svijetu, svijetu ljudi, drzava, socijalnog uredjenja. Ova drzava, ova socijalna tvorevina producira religiju, jednu perverznu svijest, jer je i svijet u kojem nastaje pervertiran. Onaj koji zeli ljudski rod osloboditi od religije i religioznog pervertiranja, mora se boriti protiv onoga svijeta, kojem je duhovna aroma sama religija.

Nasuprot teocentrike se mora uciti antropocentrika- filozofija. Zavrsna maksima teksta iz “Die Kritik der Religion”=”Kritika religije”, zavrsava slijedecim rijecima:”Die Kritik der Religion endet mit der Lehre, dass der Mensch das höchste Wesen für den Menschen sei, also mit dem kategorischen Imperativ, alle Verhältnisse umzuwerfen in denen der Mensch ein erniedrigstes, ein geknechtestes, ein verlassenes, ein verächtliches Wesen ist”=”Kritika religije zavrsava ucenjem, da je covjek za covjeka najvise bice, dakle kategoricnim imperativom, da se sruse i odbace svi odnosi u kojima je covjek jedno ponizeno, zarobljeno i porobljeno, napusteno i prezreno bice.”

Za diskusiju onda ostaje slijedece: da li je Marks stvarno odbacio Boga, ili ga je iskljucivo koristio kao baner protiv religije, protiv koje se borio? R. C. Tucker je misljenja, da Marks nije odbacio egzistenciju jednog “najviseg bica”, nego iskljucivo vansvjetovnog Boga. Tucker nije razumio, da se u konacnici svodi sve na jedan nazivnik: Svemocnog kreatora Marks ne priznaje, a to je odlucujuce u ovom diskursu. Njegov bog je kapitalist koji porobljava i tlaci ljude, dakle on je karikatura BOZJA.

Tucker je misljenja, da je Marksizam religija, koja se bori kako bi spasila i izkupila iz patnje ljudski rod. A svi marksisti i komunisti su bili ujedno i ateisti.

Drugi poznati marksist i ateist, Machovec priznaje, da covjek nije u stanju oduprijeti se i prkositi velikom “NISTA” i “BESMISLU” u zivotu, bez TRANSCENDENCIJE. Ovdje bi se mogle vidjeti dodirne tocke krscanstva i Marksizma, jer oba svjetonazora zele promjenu na bolje.
Novac nebi trebao vladati svijetom, niti da se covjek porobljava preko covjeka.

Medjutim, neovisno o nekim zajednickim idejama koje je Marks kao konvertit na krscanstvo iz Judaizma i krscanstva pokupio, kao i njegov otac, ne mozemo tvrditi da su ova dva sustava kompatibilna. Ona to nisu. Oba su se ogrijesila o covjeka, ali marksizam je presao sve granice dobroga ukusa.

Komunizam je kao utopijska nauka zla pokazao u praksi, sto znaci propaganda sile i zla. Pobio je u nepunih 73 godine svoga postojanja, izuzevsi S. Koreju i Kubu, u kojima i danas ubija i tlaci, oko 150 milijuna nevinih ljudi, toliko ih psihicki i fizicki unakazio.

Ateisticki komunizam je ideologija zla, koja se pokusala etablirati kao religija u kojoj bi ateisticki svjetonazor bez Boga bio fundament u drustvu. Pokazalo se, da ljudi nisu ovce i da ne zele zivjeti kao robovi u koje ih je marksizam zelio uvesti, u jedan svijet bez nade, smisla i cilja, a obecao im je svijet uzitka i blagostanja, dakle raj zemaljski. Grdna laz i prevara!
Facit: marksisticki ateizam je dno dna pervertiranosti, zlocina i besmisla. Neponovilo se.

Ateizam Br.4:
Najpoznatiji predstavnici su F. Nietzsche i A. Gide, H. Kage i B. Hansen.
Svi znamo za Nietzscheovu floskulu : “Bog je mrtav, kako bi covjek mogao zivjeti i ponovno postati ljudskiji.” Smatrao je da je Bog, Bog slabih i nemocnih, koji nisu u stanju iz vlastite moci zivjeti i agirati razumno. U talonu je imao projekciju jednog “Übermensch/en”=”Nadcovjeka”, koji bi zamjenio Boga. Osim toga, on je zagovornik hedonizma i razvratnog nagonskog zivota. Zavrsio je kao zrtva meta-luesa, dakle Sifilisa treceg stadija, sifilisa CNS-a u ludilu megalomanije, zbrkanosti u pomracenju uma.

Gide se, u odnosu na Nietzschea orijentira vise prema egzistencijalizmu, tj. po njemu covjek mora vise vjerovati u samog sebe. Taj covjek mora stvoriti vlastiti moral i po njemu zivjeti i ponasati se. Iz aspekta krivo interpretiranih biblijskih tekstova, Gide konkretno pervertira pricu o izgubljenom sinu iz Luka, 15, 11-32. Ubacuje u pricu i treceg sina, koji zeli zivjeti van religjske ograde u slobodi. Druga prica koju Gide pervertira je prica o Tezeju iz grcke mitologije. Za njega je tu najvaznija pobjeda covjeka nad bogovima. Tezej je osvajac i heroj, i prezentira realnost svijeta bez Boga. Nekako odvise trivijalne misli i ideje, koje su u svom mentalnom sklopu infantilne i prazne.

Ova vrsta ateizma zeli svoju, dakle ljudsku srecu ostvariti u uzitcima razlicitih vrsta. Ali, statistike su pokazale, da to nije dovelo do srece, dapace, dovelo je do jos veceg razdora u drustvu, do bolesti, nesrece i dekadencije. Kultura je postala igra na srecu, a smisao bijeg od stvarnosti u sve vrste droga i razvrata. Ljudi su umjesto srece postali ili nesretni ili su se dosadjivali. A dosada nastaje upravo tamo, gdje je dusevna praznina. Time se glad za srecom pretvorila u glad za smislom. Nista cudnoga, ako se poznaje krscanstvo. Po krscanskom nauku iskljucivo Bog moze dati smisao zivotu, onaj posljednji smisao i posljednju srecu. Bog je posljednji smisao zivota! Ljubav, koja ne poznaje predrasude istinska je hrabrost a ne slabost i kukavicluk, kako to Nietzsche postulira. Ne postoji veca hrabrost niti veca ljubav od one, kada se covjek zrtvuje za nekoga, za prijatelja.

Nietzsche predbacuje krscanima neprijateljstvo prema seksu, sto je apsurdna stvar, buduci da krscanstvo odbacuje iskljucivo promiskuitet, poligamiju i druge perverzije seksa, i naucava uskrsnuce tijela, te i tu opovrgava povrsnost Nietzscheova misljenja, da je krscanstvo uopce neprijateljski postavljeno i prema tijelu. Kako vidimo, Nietzscheov nagonski “Nadcovjek”, “SUPERCOVJEK”,” Übermensch” je obicna perverzna projekcija i nista vise.

Ateizam Br. 5:
Najpoznatiji su mu predstavnici S. Freud, E. Fromm i A. Mitscherlich. U ovoj vrsti ateizma se Boga projicira kao autoritativnog oca, koji covjeka moralno degradira i ogranicava i ometa njegovo odrastanje i sazrijevanje u odraslu osobu. Dakle, odbacuje se Boga u ime covjeka i njegove odgovornosti kao odrasle individue. Freudova psihoanaloiza je u stvari nesto za potpuno zdrave ljude. Statistike pokazuju da placebo ima bolje rezultate od nje. Osim toga ista se ne moze primjenjivati u akutnim psihozama i psihoticnim stanjima i time je apsurd nad apsurdima. Pa ipak i danas neki od psihoanaliticara trabunjaju o ubojstvu praoca jedne prahorde i konstituiranju religije na taj nacin, kao da bi i danas egzistirao neki sudski akt uklesan na nekoj nadgrobnoj stijeni, gdje je prahorda pokopala svoga praoca.

K. Kraus je jednom rekao, da je psihoanaliza bolest, za ciju se terapiju sama smatra.
Freudove jednostavne ideje o Bogu, religiji i kulturi su potpuno opsoletne.
Frommov stav da je Bog kolektivno zadovoljstvo fantazije i Freudov, da je religija kolektivna neuroza su pokazale, da su stramputice ovih vrlih ateista bile i primitivne i povrsne.

Pa ipak je i Freud morao priznati da u covjeku postaje jedan moralni korektiv o dobru i zlu, naime savjest. Njegova podjela covjeka na “ICH”=”EGO”; “ES”=”NEUTRUM” I “ÜBER-ICH”=”NAD-EGO” pokazuje, da je u covjeku neprestana borba o direktivama ponasanja, gdje je primitivni i instinktivni “ES” uvjek u borbi za prevlast sa “ÜBER-ICH” .

Facit: Biblijski Bog nije strogi otac koji ometa da mu djeca odrastu, nego iluzija tzv. predstave o Bogu jednog malog djeteta. On upravo zeli da mu djeca odrastu i preuzmu odgovornost za svoje djelovanje. Dakle, djete se mora konfrontrati sa Biblijskim Bogom i postati odrasli covjek, sposoban za borbu u zivotu, na putu ka Bogu.

Ateizam Br. 6:
Egzistencijalisticki ateizam i njegovi najpoznatiji predstavnici kao J. P. Sartre, S. de Beauvoir i mozda A. Camus.
Egzistencijalisti traze od covjeka samoodredjenje i samoostvarenje u zivotu, boz Boga i bez religijskih ustanova. Sartre trazi da “postojanje” potisne esencuju zivota u rangiranju vrijednosti.

Dakle, postojanje je vaznije od Bitka. Ovaj vrli filozof nije u stanju logicno misliti, jer nitko nikada nije vidio BITAK koji nebi postojao. Egzistencijalisti imaju kao uzor i Sizifa koji uvijek i iz nova gura svoj kamen uz brdo i tako prkosi bogovima. U kolikoj mjeri to moze biti cilj, smisao i sreca covjeka kao postojeceg bica, to procijenite sami.

Medjutim, u jednom odlucujucem faktumu su si krscanstvo i egzistencijalizam slozni: Bit covjeka se sastoji u slobodi i samo i iskljucivo u njoj covjek moze biti sretan.
Krscanstvo polazi od cinjenice, da je covjek rob grijeha i da je grijeh uzrok smrti. Zato covjek moze iskljucivo kroz i po Bozjoj pomoci biti rijesen toga tereta, oslobodjen od grijeha postati sretan, dijete Bozje.

Egzistencijalisti odbacuju Boga i traze od covjeka da se sam ekskulpira i postane tako sretan u zivotu. Povjest nam je pokazala da to nije moguce, jer se gresni covjek nije u stanju sam osloboditi iz okova grijeha krivnje, nego potrebuje Bozju pomoc. Egzistencijalisti proklamiraju apsolutnu slobodu za covjeka na zemlji, a to je stvarno nemoguce postici. Krscanstvo smatra, da covjek moze iskljucivo preko BOGA doci do apsolutne slobode, jer Bog je i apsoilutna sloboda.

Facit: Ako netko tijelo predpostavi kao gospodara ideji i duhu, onda to ne ide, pa makar se i radilo o plemenitoj misli. Esencija je vaznija od same egzistencije, po vrednovanju, a po kauzalnosti i kontingentnosti je esencija izvor egzistencije i neodvojivo su isprepleteni za ljudskog zivota.

Slobodu moze iskljucivo Bog donijeti covjeku, jer ateisticki put spasenja covjeka po covjeku je stvarni Sizifof put.

Ateizam Br. 7:
Akusarski ateizam, ciji su najpoznatiji predstavnici K. Tucholski, W. Borchert i A. Andersch uci, da Boga treba odbaciti u ime patece kreature. Oni se s pravom pitaju, zasto covjek pati ako Bog postoji. Ova vrsta problema je nerjesiva za sve filozofe i teologe, a blijedi pokusaji da ju se rijesi i opravda Boga, nikom nije uspjelo. Vec se i Epikur pitao, zasto ljudi moraju patiti?

Krscanstvo je dalo vise odgovora ili pokusaja rjesenja ovoga problema, ali su svi ostali nedoreceni. Naravno, kod svega ovoga mi moramo imati jedno na umu: mi ne poznajemo Bozje planove i zato nismo u stanju znati koji smisao ima patnja i zlo u svijetu. Drugo rjesenje je bilo, da je sloboda uzrok patnji, i da se patnja iskljucivo moze iskupiti preko akta ljubavi, kao sto je ISUS KRIST ucinio, kada je umro na krizu za cijelo covjecanstvo kako bi ga iskupio od grijeha, i time patnju ucinio svrsishodnim aktom.

Ateisti naravno nisu voljni akceptirati ovu vrstu objasnjenja problema Teodiceje, ali nesto bolje ne nude, osim odbacivanja Boga kao otkupitelja i spasitelja covjecanstva, odnosno svijeta. Oni su misljenja, da ili je Bog slijep i nijem, te ne vidi i ne cuje patnju i bol koju ljudi tokom zivota prozivljavaju, ili uopce ne postoji. Posebno kritiziraju tzv. ratove u ime Boga, sto je ne samo opravdano nego i trazeno. U ime Boga se nesmje prakticirati i siriti zlocin.

Facit: akusarski ateisti se pitaju: kako moze postojati jedan Bog, koji bi dopustio toliko zlo i ostao gluhonijem na patnju ljudi? Pitanje je opravdano i ova vrsta ateizma je logicna, iako nije opravdana, jer mi ljudi ne poznajemo puteve Bozje. LJUBAV je ipak potka iz koje nice sreca i sloboda, pa se preko nje moze i zlo i nesreca iskupiti i mozda isplatiti.
A. Plantinga je pokusao u jednom filozofskom osvrtu opravdati Teodiceju. Koliko je uspio, moze svatko za sebe procijeniti, ako procita njegovu argumentaciju.

Ovim sam zaokruzio definirane vrste ateistickih stremljenja u zivotu, i pokazao da su njih 6 prilicno iracionalnog karaktera i vrlo ih je lagano oboriti preko valjanih argumenata, sto sam i ucinio, ali akusarski ateizam, dakle sedmu vrstu, problem Teodiceje je tesko oboriti, jer je logicno konzistentan problem. To treba priznati i ostati ziv!
Hvala na paznji!
P. S: Sve vam stoji na kritiku!

Iskreno Mihael ovo mi se ne da čitati, ali o čemu je riječ ovdje. Šta predstavljaš ovom temom

i mene zanima, kakve veze ovo sve c/p ima sa bilo čime, odnosno zašto je to bitno?
btw, ateizam nit je vjera nit je religija, ateizam je bezboštvo.

Gabrijel je napisao/la:i mene zanima, kakve veze ovo sve c/p ima sa bilo čime, odnosno zašto je to bitno?
btw, ateizam nit je vjera nit je religija, ateizam je bezboštvo.

Ne radi se o C/P ; nego o mom elaboratu ateistickog svjetonazora kroz povijest.
A to da je ateizam vjera i religija, znaju i vrapci na krovu!
Pises: "Ateizam je bezbostvo", vrlo dobro, a na cemu ti baziras to svoje bezbostvo: na znanju ili na vjeri?
Da li ti stvarno znas, da Bog ne postoji?

Iron Man je napisao/la:Iskreno Mihael ovo mi se ne da čitati, ali o čemu je riječ ovdje. Šta predstavljaš ovom temom

Ako zelis diskusiju na moju temu, onda procitaj moje tekstove! Ako ne, stvar je za tebe zavrsena!

A da li ti stvarno znaš da Bog postoji?

Mihael12 je napisao/la:
Ne radi se o C/P ; nego o mom elaboratu ateistickog svjetonazora kroz povijest.
A to da je ateizam vjera i religija, znaju i vrapci na krovu!
Pises: "Ateizam je bezbostvo", vrlo dobro, a na cemu ti baziras to svoje bezbostvo: na znanju ili na vjeri?
Da li ti stvarno znas, da Bog ne postoji?

kao prvo ja nisam ateist.

ateisti ne vjeruju u boga, što ne znači da ne vjeruju da će sutra izaći sunce,
ateist je pojam sam za sebe i odnosi se samo i isključivo na nevjerovanje u boga

damfisk je napisao/la:A da li ti stvarno znaš da Bog postoji?

ZNAM!!!

Gabrijel je napisao/la:
kao prvo ja nisam ateist.

ateisti ne vjeruju u boga, što ne znači da ne vjeruju da će sutra izaći sunce,
ateist je pojam sam za sebe i odnosi se samo i isključivo na nevjerovanje u boga

Sve u redu, ali moras obrazloziti svoj stav: na cemu baziras svoj iskaz, "nevjerovanje u boga"?

na tome što čovjek koji ne vjeruje u boga se naziva ateist.

Mihael12 je napisao/la:
ZNAM!!!

Na osnovu čega ti baziraš to svoje znanje da Bog postoji?

damfisk je napisao/la:

Na osnovu čega ti baziraš to svoje znanje da Bog postoji?

-Na bazi osobnog iskustva.
-Na bazi Objave.
-Na bazi znanstvenih otkrica.
-Na logicno-racionalnoj bazi.

Gabrijel je napisao/la:na tome što čovjek koji ne vjeruje u boga se naziva ateist.

Tvoji odgovori su tautoloskog porijekla i nemaju nikakve argumentativne tezine u sebi.

to znači da sam dobio pedalu, izbačen iz teme?

Koliki spam.

Toliko jedva čitljivog teksta, a ništa smislenog.
Ateizam je religija kao i ćelavost boja kose.

Ne poznaješ ni osnovne definicije, a ti bi raspredao Markove konake.
Prvo svladaj definicije.

Mihael12 je napisao/la:
-Na bazi osobnog iskustva.
-Na bazi Objave.
-Na bazi znanstvenih otkrica.
-Na logicno-racionalnoj bazi.

Osobno iskustvo nije znanje, već tvoj osobni subjektivni doživljaj nečeg što bi netko drugi doživio, i nazvao drugačije.

Objava nije znanje, već skup riječi napisanih i prenesenih od strane drugih ljudi, a ti sam biraš želiš li, ili ne želiš, vjerovati da su te riječi istina.

Ne postoji niti jedno znanstveno otkriće koje bi potvrdilo postojanje Boga, a logično-racionalno rasuđivanje ne podržava zaključak o postojanju Boga.

Gabrijel je napisao/la: to znači da sam dobio pedalu, izbačen iz teme?

NE!
Zelio bih da budes iskljucivo konstruktivan u svojim upisima, i nista vise!
Nije dovoljno samo nesto tvrditi, nego to isto i argumentirati valjanim argumentima.