Moja pjesma/djelo

Obećaj mi još jednom, šapni mi tiho prije sna
Da me voliš, kao pjesnik sva ova kišna razdoblja!
I vjetru pismo napiši, neka daleko nosi te dvije riječi
Neka i drugima kaže, da ipak nema kraja našoj sreći.

Ljubi me još malo, ne čekaj ponoć da otpjeva svoj kratak stih.
Pošalji mi još jedan poljubac- kao noć, kao sjena vjetra tih.
I osmjeh mi nakon njega pošalji, znaš da ću zadrhtati sva
Poljubi me tiho još jednom, da me on čuva umjesto bijelih anđela…

Dotakni me, kao umorno dijete, nježno me pomiluj po kosi
Ne slušaj ponoć, melankoliju i sjete što svojim stihom donosi…
Prođi mi prstima kroz kosu, pusti zvijezdu neka tvoj pokret prati,
Zaboravi na tihi ponoćni stih, zaboravi koliko je otkucao sati…

Nemoj otići nikada, ni kada ti dosade ti vjetrovi, i hladne proljetne kiše,
Ne slušaj pjesmu ponoći,jer nakon tebe nikoga neće voljeti više…
Samo me ljubi, i obečaj mi još jednom, tiho prije sna
Da me voliš više no što mene vole ova prokleta kišna razdoblja!

Odlazak
Večeras sam sama, i uz mene prošlost je došla leći
Započinje priču o tebi, tad suze same počinju teći…
Večeras nisi tu, tvoja strana kreveta hladna, i prazna je
A ta mala soba i sve na meni, još uvijek miriše na tebe…

Priča mi o mjesecu, i pod njim provedenim noćima,
O našim željama mi govori, i u zvijezdama izgubljenim očima…
Priča mi o vjetru, o melodiji koju nam je svake večeri svirao,
I o našem starom mjestu, gdje si 'Volim te' još davno prošlost ugravirao…

Šapuće mi nježno o kiši, kao da za vjetar najljepši stih želi napisati
O našim koracima ostavljenim u blatu, koje kapi ljubomorno žele izbrisati…
Priča mi o sreći, budi želju da provedem s tobom samo još jedan skroman dan,
Podsjeća na nježne dodire, a znam da jedno što mogu dobiti, je o tebi najslađi san…

Večeras sam sama, i nema te blizu da uz mene dođeš leći…
Započinjem priču o tebi, i tad suze same počinju teći…
Večeras nisi tu, tvoj dio kreveta ponovo, hladan i prazan je
A ta mala soba, i sve na meni još uvijek miriše na tebe….

Rođendan...

Rekao si da ćeš doći
zagrliti me, te hladne jesenje noći,
poljubiti me nježno, kako znaš samo ti,
i reći mi: ''srećo, sretan rođendan ti!''...

Rekao si da ćeš biti danas pored mene.
Obećao si mi noći, prekrasne, i snene.
Obećao si mi romantičnu šetnju uz rijeku,
Ali,sada samo čujem tih praznih riječi jeku.

Sama ću popiti još jednu čašu crnog vina..
Sama, jer suze ne želim podijeliti sa ostalima.
Sama ću maštati, i budna sanjati ove noći,
ostaviti otključana vrata, nadati se da ćeš doći...

Crvenu svijeću ostavit ću večeras da gori..dugo!
Slušati stare pjesme- znaš, one naše... moja tugo..
Zamračiti ću sobu, skriti se od neba, utopiti svjetla sva.
I prisjećati se riječi: ''srećo, ova zvijezda samo za nas sja.''

Sama ću popiti i zadnju čašu crnog vina.
Slušati stare pjesme, koje guta tužna tišina.
Sama ću maštati, i budna sanjati ove noći,
ostaviti otključana vrata...Iako znam da nećeš doći.

Zanimljivo...
Uglazbljuješ neke?


I, možda bi bile čak i bolje kada bi stavljala i malo druge rime, ne samo aabb...
Ali, tvoj izbor.

Ma, to bilo sve u trenu napisano.. Niti ne razmišljaš, sama ruka te vodi!.. Ali, hvala.. Moram prokopat malo po bilježnici, možda i takvih ima!

Genijalno...
Meni bi trebalo dva mjeseca za dva stiha...

zbogom jesenjinu


zbogom jesenjinu, i toj tužnoj proljetnoj noći.
svakoj suzi, staroj boli, koja je ipak morala doći...
i zvijezdama zbogom, jer su čule sve naše priče
kako žalimo život, kako u njemu nemamo sreće...

zbogom stihovima, jecajem izrečenim; što tiše,
da ne čujemo istinu koja u njima jasno piše..
i vjetru zbogom, što je vrištao umjesto nas
dok smo proklinjali istinu,i u stihu tražili spas...

zbogom mjesecu, jer je i on s nama tužan bio,
pravio nam društvo, za 'život' s nama nazdravio.
i uspomeni zbogom, koja je već bolit davno trebala prestati,
i jesenjinu zbogom,tužnim stihovima koji nikad neće nestati...


Zamislite ovako.. Grozan dan. Četiri osobe.. Jedna boca vina, jer za više nismo imali. Tišina, i njegova knjiga iz ruke u ruku.. Svatko po jednu. Do zadnje kapi.

Ja i čitanje...


Mene preskočite.




Ali rođendan mi je genijalan.

Napisala je...

Nestala je djevojka od lani...
I otkad je nema, bolji su mi dani.
Otišla je daleko, u svijetu se izgubila
samo kratko pismo mi je napisala.

''Uz mene ti bolje neće biti.
Samo suze iz moje čaše možeš piti.
Uz mene ti je tama najbolja prijateljica,
i ne želim više da budeš nesretnica!
Kad si sa mnom, hladan vjetar puše,
a njegova prisutnost samo krade ljudima duše.
Dobra si osoba, ne želim da patiš,
i moj odlazak želim da shvatiš!
Proći će sada te tmurne, sumorne noći
prestat ćeš govoriti- da dalje nećeš moći.
Jedina sam osoba u tvom životu bila
i jedini razlog zašto si umjesto sreće, samo suze pila!
Moje ime ne izgovaraj, i ne dozivaj me više.
Ne želim vratiti one hladne kiše.
Zbogom moja tugo,
nećeš me vidjeti jako dugo...''

Otišla je daleko, u svijetu se izgubila
samo ovo pismo mi je napisala.
Otišla je, ne znam kada, ni s kime.
Napisala je: ''ne traži me, bol mi je ime!''

Malo depresivnije prirode..

Svud nepravda oko mene
na Pakao me podseca
Kuda god da pogled padne
svuda tuga i nesreca

Tretira me kao stoku
Dal mi je to zadnja nada
Ja sam gladan, leba hocu
Cekaj prvo Gej parada...

Pritisli me sa svih strana
kakve su to ludske zveri
bogate se na nesrecei
Rocildi i Rokfeleri

Na TV-u stalno sranja
evo opet novog rata
Nema para, nema hrane
Gledaj zato "velikog Brata"



Nema mrznje samo prezir
to pocinje kada shvatim
Hoce ikad biti bolje
Dokle vise ja da patim....

Sve odlazi
Sve stiže
Sve se diže
Sve ode
Odlaze rode
Dolaze vode
Davno je bilo
Svijet se promijenio
Sada stiže
Ona
Apokalipsa
U filmovima mit
To nije šala
Dolaze oni
Četiri konja
S četiri jahača
Kosama svojim
Po tlu šaraju
Vade noževe
Umiru ljudi
Sve nevolje svijeta
Ona budi
Spremite se
Borite se
Na strani dobra
Ne na strani zla
Pobijedit će ljubav
I samo istina
Anđeli će doći
Nama pomoći
Molite se i borite
Za bolji svijet
Za mir i slobodu
Nama i cijelom
Ljudskom rodu
Kada dobre misli odu
Pa zavlada strah
Sjeti se stihova ovih
Neka budu naš znak:
Uvijek te vodim
Samo se moli
Mir ćeš imati
Samo sve voli
Poštovan ćeš biti
Samo ne lomi
Idi putem mojim
Nemoj oklijevati
Dođi k meni
Ja ću te sebi uzeti

Nadam se da ćete malo razmisliti o pjesmi, to nije iz nikakve knjige, samo mi došlo... Probajte shvatiti, tko govori ove zadnje stihove?

Prolece volis kad sve se budi
Kad prve tresnja pocne da rudi
Kad trcis sama po polju cveca
To je za tebe naj veca sreca
Volis i jesen zlatnih boja
Kao i kosa prelepa tvoja
Cak i kad kisa jesenja lije
Tebi ni tada dosadno nije
Volis i zimu kada sneg veje
tada te ljubav naj bolje greje
I kada mraz prozore ledi
Ni tada ljubav zate ne bledi
Volis i leto kad sunce przi
kada te neko za ruku drzi
Kada se sunce u moru gasi
sa dragim lepi ljubavni casi
svako ti doba izgleda prija
jer kad se voli sve lepse sija...