Domovinski rat, Hrvatska vojska i branitelji

ali jednog dana čemo morati prestati tolko pričati... ... nečemo vječno aktualizirati rat

hmm.... šta znači aktualizirati rat.... kak to misliš?

ako se priča o njemu to ne znači da ga se aktualizira....

ko i drugi svjetski, on sada nije više ništa posebno...

ali kada ce doci taj dan ? kada karadzic bude na slobodi a gotovina u zatvoru ? nece nikada doci taj dan...jer imam nesposobne ljude u vladi pa zato HAG zajebava nas...:S: da je drukcije nebi bi dopustili da nas tako lako zajebava HAG....ali to ce onda biti kasno dok skuze oni..

..ali npr..neče se stalno tražiti satovi o dom.ratu... npr.. jednog dana čemo morati to pustiti..

ovo je teška tema.... :S:
svi znamo ko i zašto nam je skuhao ovu kašu...naši vrli političari.... :S:
pa i sad nam državu vodi jedna...jedna...ufffff.... ma bolje da šutim.....

slazem se s tobom škorpija...

Cylon je napisao/la:..ali npr..neče se stalno tražiti satovi o dom.ratu... npr.. jednog dana čemo morati to pustiti..

da.... ali onda će to biti povijest..... koja će se normalno učiti (barem se nadam da će tako biti) i koja će biti "normalno" obrađena u povijesnom udžbeniku....

a ne ko danas .... toliko se malo zna o domovinskom ratu (o školama govorim!) da je to sramota...kao da se stidimo pričati o tome.... i oni koji bi mogli puno toga o tome reći NESMIJU reći...jer nekome to jaaako jaaako smeta.....

ima previše lažnih branitelja koji primaju debele mirovine

Ima i previše lažnih branitelja koji osuđuju lažne branitelje. A gdje su pravi?

Branitelj prosi i spava u šupi jer ga nema u evidenciji

Ivica Leskovar branitelj je i invalid Domovinskog rata, ali od 1992. ne može ostvariti svoja prava. Na raskrižju Vukovarske i Držićeve ulice u Zagrebu traži milostinju, a u ruci mu je karton s natpisom 'Pomognite branitelju jednom kunom da si kupi kruh'.

"Nekad mi se čini da me život odbacio onoga dana kad sam se rodio", priznaje Ivica, kojega je majka ostavila u kutiji pred vratima doma u Dubravi, a od tada je 18 godina živio po domovima.


Završio je školu i s punoljetnošću napustio dom te se zaposlio. Tada je počeo rat, pa se javio kao dragovoljac. Nakon što je prošao obuku na Borongaju, dodijeljen je 99. brigadi HV-a i prebačen u Slavonski Brod, a potom u bosansku Posavinu, u 103. brigadu derventskog HVO-a. Dva mjeseca poslije na bojišnici u Derventi teško je ranjen u trbuh, piše Večernji list.

"Prva operacija obavljena je u Derventi, a nakon pada grada prevezli su me u Zagreb, u bolnicu Sestara milosrdnica, gdje je obavljena druga operacija. Dijagnosticiran mi je dijabetes i teški PTSP. Nakon bolnice sam se našao na ulici, pa sam se počeo obraćati dragovoljačkim udrugama za pomoć kako bih ostvario svoja prava. Oni su se zauzeli za mene, no otkriveno je da me u evidencijama nemaju kao vojnika", kaže Ivica.

Preko takvog birokratskog apsurda, nastavlja Ivica, nije mogao prijeći njegov ratni zapovjednik, pukovnik Zlatko Majić, koji je kod javnog bilježnika ovjerio potvrdu da je Ivica bio pripadnik HV-a od 3. veljače do 20. lipnja 1992., da je ranjen na južnome bojištu, u sektoru II.

Nažalost, ni to nije bilo dovoljno da ga uvedu u ratnu evidenciju.

"Legalni posao nisam mogao naći jer kada bi me poslali na liječnički pregled, doktori bi napisali da sam radno nesposoban, a na crno me se nitko nije usudio zaposliti jer su se bojali PTSP-a. Spavao sam u prihvatilištima, jeo u pučkoj kuhinji, kupao se kod časnih sestara. Nažalost, ni danas nije drukčije, osim što sam ostvario pravo na 700 kuna mjesečne naknade za nezaposlene, no time si ne mogu platiti sobu pa spavam u šupi na Trešnjevci."

U odbijenici od 27. rujna 2000. iz Ministarstva obrane, koju je potpisao o. d. načelnik pukovnik Alojz Buzjak, između ostalog, piše: "Iz priloženih preslika potvrda, kao i uvida u službenu dokumentaciju Ureda za obranu Črnomerec – Susedgrad, pri kojem se vodite u vojnoj evidenciji, utvrđeno je da niste ostvarili sudjelovanje u Domovinskom ratu u postrojbama oružanih snaga RH (Hrvatska vojska i Ministarstvo unutarnjih poslova), pa tako ni pravo na status hrvatskog branitelja."

Priznavanje statusa hrvatskoga branitelja Ivica Leskovar prvo je zatražio od Ministarstva branitelja.

No, to je Ministarstvo njegov zahtjev proslijedilo MORH-u, što potpisuje tadašnji pomoćnik ministra Pero Kovačević: "Nadnevka 20. ožujka 2000. godine Ministarstvu branitelja iz Domovinskog rata obratio se g. Ivica Leskovar sa zamolbom za pomoć pri rješavanju statusnih prava. S obzirom na to da ovo Ministarstvo nije mjerodavno odlučivati o pitanjima takve vrste, dostavljamo vam na daljnje uredovanje cjelokupni predmet", piše Večernji list.

Net.hr