Sanjaju li životinje?

Svatko tko ima ili je ikada imao psa u kući zna da psi sanjaju. Pas koji spava često miče šapama kao da trči, maše repom, reži, cvili, mljacka kao da sisa… Reklo bi se da mu se u snu vraćaju stvarni događaji zabilježeni u sjećanju. No da li su to samo sjećanja na nešto stvarno doživljeno ili se psi u snu mogu naći i nekoj situaciji koja se nikada nije dogodila? Ako pas u susjedstvu ima drugoga psa s kojim se uvijek svađa kroz ogradu, da li može sanjati da su se napokon sreli ne otvorenoj livadi bez ograde koja ih uvijek dijeli? Da li su pseći snovi ograničeni samo da događaje moguće u stvarnosti, ili se - po prirodi snova - pas u snu može naći i u situaciji koja je u budnom životu nemoguća? Recimo, mogu li psi sanjati da su se automobili pretvorili u kremšnite, da je vrabac velik poput kuće, da vode svoje gazde na lajni, da hodaju preko vode …? Lako moguće, zašto da ne? Zapravo, vjerojatno je tako.

Ono što je posebno zanimljivo u pitanju psećih snova proizlazi iz činjenice da su psi bića koja žive samo u sadašnjosti. Prošlost im je komprimirana u znanje o svemu što ih okružuje, te ne postoji kao orijentacija u vremenu, a budućnost im je nepojmljiva i ne igra nikakvu ulogu u njihovu ponašanju. Dakle, ako psi sanjaju, a sanjaju, ne mogu razlikovati snove od stvarnosti. Ako pas sanja da sjedi za volanom i vozi auto, istovremeno je to za njega realnost.

Prema tome, psi naizmjenično žive u dvije stvarnosti. U jednoj je sve moguće, a oni su bića bezgraničnih sposobnosti. U drugoj su prisiljeni podnositi svakovrsna ograničenja i neugodnosti, ali je sretnim psima sve nadoknađeno time da se nalaze uz bića koja vole, ljude. Vole nas zato jer smo u njihovim snovima dobri.