Zakoni u Hrvatskoj

tanuki je napisao/la:mogu krenuti od sebe i ne nalazim da sam bio privrženiji majci!

Za ovaj zakon uopće nije bitno kome je dijete privrženije.Najbitnije je to da bez obzira koji će od roditelja plaćati alimentaciju nema više manevarskog prostora za izbjegavanje plaćanja obveze .

...ne vrijede za sve isto i ne provode se.

Kad bi sudski postupsci kraće trajali vjerujem da bi bilo bolje. Imao sam iskustva s ostavinskom koja je tajala malo više od 10 godina u tom periodu umrlo je 5 sunasljednika. Možda bi potrajalo i duže da sin jedong sunasljednika koji se žalio na valjanost oporuke nije povukao žalbu kad mu je otac umro koji je također bio sunasljednik.

Prosječan ostavinski postupak u Hrvatskoj traje nekih godinu do godinu ipo dana - računajući od smrti ostavitelja do donošenja rješenja o nasljeđivanju.

Problem su oni ostavinski postupci u kojima jedan od nasljednika živi izvan Hrvatske, pa mu se sve treba dostavljat tzv. "diplomatskom dostavom" koja traje dvije godine za, primjerice, Njemačku ili 5-6 za Australiju.

Također, problem su i ostavinski postupci iz kojih se "rodi" nekakav spor - bilo da je riječ o vlasništvu nad ostavinskom imovinom ili pak o valjanosti oporuke. Tada treba čekat da te parnice završe, i zbog toga ostavine traju toliko koliko traju.

Sudovi su u Hrvatskoj spori, prespori, i to je neupitna činjenica.

Ali, jedan dio te sporosti proizlazi iz apsolutne nespremnosti sudionika bilo kojeg postupka na dogovor, kompromis, nagodbu, popuštanje, iznalaženje srednjeg rješenja.

U kulturnom inozemstvu se više pola sporova rješava izvansudskom nagodbom a od preostale polovine skoro 30% se riješi sudskom nagodbom na prvom ročištu.

Kod nas se izvansudskom nagodbom rješava jedan promil sporova, a još manje od toga se riješava sudskom nagodbom na prvom ročištu.

Upravo sad sam sunasljednik u takvom ostavinskom postupku i dvoje ih ije u inozemstvu, a jedan je sunasljednik za vrijeme postupka umro pa se moraju njegova djeca saslušati. Nadam se do kraj godine da će biti riješeno.

Eto vidiš, dakle objektivna poteškoća je upravo taj tzv. "inozemni element".

Diplomatska dostava je obavlja preko Ministarstva vanjskih poslova, putem veleposlanstva, i traje jako dugo.

A za to dugo trajanje uopće nisu krivi ni sud, ni suci, ni zakoni, ni odvjetnici niti bilo tko povezan sa pravom.

Moja sestraje u inozemstvo ona je ovjerila svoju izjavu kod inozemnog javnog bilježnika i prihvaćena joj je izjava, bitno je da je ovjerena izjava i hrvatskom jeziku nije išla na ambasadu, mogla je na ambasadu ali nije jer joj predaleko ambasada pa bi joj put do ambasade više došao nego troškovi javnog bilježnika.
Znam da kod bilježnika ide brže nego prije kad je bilo po starom pa je sve bilo na Općinskom sudu zavuklo se 10 godina u mom slučaju, jer se prvo jesan član žalio na pravovaljanost oporuke, pa je to prešlo u parniči postupak i održano je par parnica u tih 10 godin, pa je dotični žalilac umro pa otišlo u mirovanje, pa ponovo pokrenuti ostavinski postupa jer je sin želioca povukao žalbu.
Vjerujem da u parničnim postupcima i ostavinskim po duljini trajanj opet postoji razlika pa je i to razlog duljine, no samo samo velim da je trajalo.

Pa nije problem situacija kada nasljednik živi u inozemstvu ali zna za smrt ostavitelja, i za činjenicu da se vodi ostavinski postupak. Jer će se u toj situaciji nasljednik sam potrudit, javit se sudu, poslat nasljedničku izjavu i slično (kao na primjeru tvoje sestre).

Problem je kad, recimo, umre netko bez djece, nasljednici su mu braća i sestre koji su se odselili u SAD ili Novi Zeland i nisu imali nikakvog kontakta sa ostaviteljem, a u Hrvatskoj nitko nije mogao obavjestiti ostavinski sud gdje su ta braća i sestre, gdje žive, na kojim adresama.

Takve situacije su problem.

kada si živ obvezno si kriv!
ako ubereš visibabu na livadi-
kriv si,
nedo bog koju gljivu koja je na popisu, a popis je na dve stranice u narodnim novinama!,
klinac ti se vozi bez kacige, jer kaže pa nisam peder da se vozim s kacigom, a opet si kriv što ga nisi prisilio-
ako ga prisiliš, opet si kriv jer si maltretirao dijete,
kada vidiš palicu stop od policije-
nemoj pitati zašto si kriv-
sigurno si kriv!
ako si na teritorij zagreba i na javnoj površini ispiješ pivo, sada ćeš se dva puta osvrnuti da vidiš ima li koga blizo, i nećeš više uživati u pivi kao pivi, već u tome što kršiš zakon!
progutat ćeš 2 dl inkriminirane tekućine i biti sretan kak si ih zajebo-
jer da su te uhvatili-
naplata kazne-
nečeš platiti- ideš u zatvor-
oh kako je grijeh sladak

Istina. Stalno se furaju na to da se moraš pridržavat zakona, a sami nadležni se ne pridržavaju. Jebeš ti to!

kao i SVE ( osim mene) kod nas je sve SRANJE ..eheheh:))))

Jedini je pravi zakon onaj što vodi do slobode.

kad se jednom shvati da su zakone u hr pisali brača grim bit će jasnije zašto im je djelovanje bajkovito ...

Zakoni u Hrvatskoj su dobri.Problem je u njihovom ne sprovodenju.