Kako bi podnjeli smrt roditelja,za one koji su to doživili-kako ste podnjeli

nikolina je napisao/la:
Uzasno.
Danas je 9.dan kako je umrla i od onda živim kao da ne živim.
Još mi odzvanja tatin glas kad me nazvao i rekao "mama je umrla" a ja na to "čija mama?" ni na kraj pameti da bi to mogla biti moja....dolazim kod njih u stanju nevjerice,šoka i gledam ženu iz hitnu kako potvrđuje smrt i govori infrakt ...ja se svađam s njima nemoguče,nikad nije imala problema sa srcem,stari  je taj koji se cijeli život lijeći ....takva sam bila i tri dana u stanju šoka,sahrane skoro se  ni ne sjećam....
sad polako se emocije javljaju i strah da više nikad je neću vidjet,čut glas ,popit kavu itd. a imala je samo 51god. i Bog je uzeo,,,zašto?
kad je ovdje još potrebna ,nikad se neću pomirit s tim da je nema,ja i dalje kad dođem imam osjećaj da je ona tamo,ne želim priznat da je nema više,ne želim,,, ona će zauvjek biti za mene živa .

Lenica je napisao/la:Je da se znam posvađat sa roditeljima, opet, bez njih ne mogu. Mi smo jedna obitelj koja se bez obzira na sve nedaće, cijenimo i volimo.