Kako bi podnjeli smrt roditelja,za one koji su to doživili-kako ste podnjeli

^^nemoj tražit,tak neš nać.sama će doć kad se najmanje budeš nadao. i bit će slična tebi-u duši i u tvom pravom razmišljanju i baš to će te privuć a ne da ti dođe neka krava koja kaže "pale me kuke i noževi"

..pa i "volim kuke i noževe" i je moje pravo razmišljanje..pa nema drugo..xd

uvjerit ćeš se

..uvjerit lču sam sebe..nemam alter ego..xd

što god to značilo

Izgubio sam oba roditelja u roku od 6 meseci.To se jednostavno mora podneti a kako ,to ne moze da se objasni....

Jako tesko...nikada se to nemoze izbrisati..uvijek ce ti ostatit u sjecanju,kad ti bude tesko uvijek ces se sjetit njega...I cak od samo sebe iz cistog mira se sjetis na njega..

Teško je to ali tako mora biti.Živit se nastavit mora pogotovo tko ima djecu.

Ružno je-
pojavljuju se nočne more-
desilo mi se 93-
i čeka me ponovo uskoro!

Ovisi o točki gledišta, ja sam ostao bez oca i sestre ali sve što se rodi treba jednom i umrijeti netko prije netko kasnije.
Da je lako i nije da je katastrofa opet nije , teško je za izgurati ali kad prođe prvi udar shvatiš ta je to prirodna pojava protiv koje se ne može.

JOCA je napisao/la:Izgubio sam oba roditelja u roku od 6 meseci.To se jednostavno mora podneti a kako ,to ne moze da se objasni....

žao mi je stvarno grozno

nebi to mogla tako lako podnjet. sanjala sam da mi je mama umrla. u snu to nisam mogla podnjet. kak bi bilo to uživo :S: isto tako s tatom :S:

pustinja je napisao/la:Ovisi o točki gledišta, ja sam ostao bez oca i sestre ali sve što se rodi treba jednom i umrijeti netko prije netko kasnije.
Da je lako i nije da je katastrofa opet nije , teško je za izgurati ali kad prođe prvi udar shvatiš ta je to prirodna pojava protiv koje se ne može.

U pravu si i ja sam rano ostao bez majke,supruga mi je umrla kada je imala 40.g.
brat poginio sa 45.g.,punica 48.punac 52.Ljudi sve to boli ali čovjek sam nezna
šta svašta može pretrpjeti.

sad dok sam mlad ne znam kako bi podnio, strašno. nemam nekog vršnjaka u blizini tko je izgubio mamu i/ili tatu da bi znao kako je to otprilike, al sa mnom je u srednju (od 2. raz.) išao jedan dečko koji je izgubio i mamu i tatu, i šta ja znam...dobar je ovak dečko, žao mi ga je, al često je znao biti nepravedan prema drugima. vjerojatno te takav gubitak pretvori u buntovnika. tuga je uvijek ista, al vjerojatno je čovjeku drugačije preboljeti kad ima ženu i djecu. neki čak kažu da je s vremenom sve teže, a opet postoji izreka da vrijeme liječi rane - ne znam stvarno...

vjerojatno bih se ponašala kao da nisu postojali. znam da je to teško ostvarit, ali meni je tako lakše. jednostavno izbrisat ih života

Hell je napisao/la:..1..ja nevjerujem u ljubav i prezirem ju...--zahvale temple of setu..(neču objašnjavati..)
2. neču se smijati..jer ovako razmišljam 18..uskoro 19 godina.. i zašto bi se mjenjao..ja ne proturiječim sam sebi..

baš je zanimljivo čitati neke stare topice. na svašta čovjek ovdje naiđe.

on topic:
jučer je bilo mjesec dana od smrti mog tate, a meni se čini da je prošlo brdo vremena. ispada da sam dobro to podnijela, ali ja sam svjesna da je to samo potiskivanje i da će kad tad opet sve izbiti na površinu.

danas je drugi dan od sahrane moje majke-
i što reći
koliko god čovijek želi biti racionalan, nemože se protiv podsvjesti!
pokušavam čitati, ali misli bježe,
buljim u televizor, ali ne pratim sadržaj!
jedino što bi me moglo izvući iz trenutnog stanja bila bi fizička aktivnost-ali nemam volje!
valjda tako mora biti-
vrijeme liječi sve rane !

moje saučešće tanuki.

moje saučešće tanuki

i moje. bit će bolje. svima nama otkucava biološki sat.

Neukrotiva je napisao/la:i moje. bit će bolje. svima nama otkucava biološki sat.

da neu-
bit će bolje-
trenutna utjeha mi je laprdanje po forumu i povračanjuu misli- ( pa ti zato hvala na ovom forumu)
baš bi mi dobro došao netko za polemiku- u religiji
ova trenutno o prehrani je vrlo blaga (:

kad mi je tata poginuo imao sam 2 godine tak da nisam bio baš svjestan toga.... a sad sam se pomirio s tim.... život ide dalje

Što reći, meni su u godinu dana umrli otac i sestra, da mi je bilo lako i nije, da su me ratne godine oguglale na neke stvari i jesu.
Svatko normalan bi zaplakao ja nisam pustio suzu, ali me je nešto tiskalo u prsima, ali ja ionako nisam skroz normalan pa ovaj dio sa suzama prepuštam vašim komentarima.

pustinja je napisao/la:Što reći, meni su u godinu dana umrli otac i sestra, da mi je bilo lako i nije, da su me ratne godine oguglale na neke stvari i jesu.
Svatko normalan bi zaplakao ja nisam pustio suzu, ali me je nešto tiskalo u prsima, ali ja ionako nisam skroz normalan pa ovaj dio sa suzama prepuštam vašim komentarima.

nisu suze presudne- i ja bi volio nekada da se proliju
ali ostaje grć, ostaje mora-
koliko god bili racionalni, ne možemo se boriti protiv podsvjesti!

Neu je napisao/la:Kako bi podnjeli smrt roditelja,za one koji su to doživili-kako ste podnjeli?

Uzasno.
Danas je 9.dan kako je umrla i od onda živim kao da ne živim.
Još mi odzvanja tatin glas kad me nazvao i rekao "mama je umrla" a ja na to "čija mama?" ni na kraj pameti da bi to mogla biti moja....dolazim kod njih u stanju nevjerice,šoka i gledam ženu iz hitnu kako potvrđuje smrt i govori infrakt ...ja se svađam s njima nemoguče,nikad nije imala problema sa srcem,stari  je taj koji se cijeli život lijeći ....takva sam bila i tri dana u stanju šoka,sahrane skoro se  ni ne sjećam....
sad polako se emocije javljaju i strah da više nikad je neću vidjet,čut glas ,popit kavu itd. a imala je samo 51god. i Bog je uzeo,,,zašto?
kad je ovdje još potrebna ,nikad se neću pomirit s tim da je nema,ja i dalje kad dođem imam osjećaj da je ona tamo,ne želim priznat da je nema više,ne želim,,, ona će zauvjek biti za mene živa .