Kako razvod roditelja utječe na razvoj djeteta i njegovu budućnost?

svjedoci smo brojnih razvoda,,ali najviše me brine kako zapravo on utječe na razvoj djeteta i njegovu budućnost?

djeca pate,to je neupitno,,,ali kolike su dugoročne posljedice izazvane razvodom? prati li ih taj traumatični događaj cijeli život ili ipak prerastu to i izrastu u zdrave i normalne osobe?

jel razvod manje zlo od života s oba roditelja gdje je nasilje oblik ponašanja?

ima li ovdje tko da je dijete rastavljenih roditelja i kako je to utjecalo na njega kroz život?

Niakako, ako je dijete malo, ono će to podnijeti normalno, a ako je veliko, pa shvatit će da nije brak funkcionirao i prihvatiti tu odluku roditelja.

Zašto bi netko ostao u lošem braku, time ne da sam pati, već i dijete pati gledajući svađe.

Razvod je savršen izlaz iz lošeg braka i svakako hrabar potez hvale vrijedan.

ne znam,ja sam se oženio zbog prvog djeteta i razveo se nakon 4 godine i drugog djeteta!
imam taj osječaj krivnje da nisam bio dobar roditelj, ali nema veze ti moji klinci su danas odrasli ljudis kojima se ponosim i nema veze kada me sutra više nće biti

vjerujem da razvod utječe na djete, ali sva ta djeca uspiju izrasti u normalne osobe, čak normalnije i bolje od onih koji imaju oba roditelja. jer ipak ta djeca svašta prođu kroz život i svašta vide i čuju, te nemaju dovoljno ljubavi oba roditelja, jer budimo realni, kada se ljudi rastaju vjerovatno im nije do ničega, kasnije neki nađu nekog novog, djetetu to možda i ne paše, ali moraju se pomiriti s činjenicom kakva je i biti dovoljno jaki. nisam bila u situaciji to preživjeti, i nadam se da će tako i ostati, iskreno ja nikada to ne bih mogla tako primiti lako, i nikada ne bih mogla život zamisliti takvim, toliko jaka osoba nisam.

Za dijete razvod može biti velik stres i da djete kasnije posjećuje psihologa jer roditelji mi nisu u stanju objasniti zašto su se razveli i sl. Osobno znam za takav primjer.

Mislim da sve ovisi u kakvim odnosima ostanu roditelji nakon razvoda. Razvod ne mora biti nužno trauma za dijete. Ima dosta parova koji radi prirode posla žive odvojeno i o djeci brine samo jedan partner koji s njima provodi i većinu vremena, pa su djeca više vezana za njega.
Isto mi se čini i sa razvodom. Ukoliko roditelji se ne ponašaju ko pas i mačka, dijete ne bi trebalo previše snažno osjećati tu rastavu kao nešto jako loše.

neu je napisao/la:Zašto bi netko ostao u lošem braku, time ne da sam pati, već i dijete pati gledajući svađe.

Naravno zašto bi netko ostao u lošem braku. Roditelji koji se svađaju ako već moraju zbog nesuglasiac u braku onad svakako to ne bi trebali činiti pred djecom ukoliko im je stalo da djeca nemaju trume.

Žužika je napisao/la:svjedoci smo brojnih razvoda,,ali najviše me brine kako zapravo on utječe na razvoj djeteta i njegovu budućnost?

djeca pate,to je neupitno,,,ali kolike su dugoročne posljedice izazvane razvodom? prati li ih taj traumatični događaj cijeli život ili ipak prerastu to i izrastu u zdrave i normalne osobe?

jel razvod manje zlo od života s oba roditelja gdje je nasilje oblik ponašanja?

ima li ovdje tko da je dijete rastavljenih roditelja i kako je to utjecalo na njega kroz život?

Mislim da svakako utječe, ali naime pitanje je isto koliko imaju godina djeca. Nisam siguran u kojim godinama su roditelji najpotrebniji djeci. Ako su djeca već starija, lakše će podnijeti to. Ili pak ona malena koja još nemaju pojma di su...

Žužika je napisao/la:svjedoci smo brojnih razvoda,,ali najviše me brine kako zapravo on utječe na razvoj djeteta i njegovu budućnost?

djeca pate,to je neupitno,,,ali kolike su dugoročne posljedice izazvane razvodom? prati li ih taj traumatični događaj cijeli život ili ipak prerastu to i izrastu u zdrave i normalne osobe?

jel razvod manje zlo od života s oba roditelja gdje je nasilje oblik ponašanja?

ima li ovdje tko da je dijete rastavljenih roditelja i kako je to utjecalo na njega kroz život?

moji roditelji su se rastavili dok sam imao 4-5 godina i to mi je dosta sjebalo psihu pošto nisu bili ljudi već monstrumi koji su svoju netrpeljivost jedno prema drugom nisu mogli nadvladati zbog dobrobiti dijeteta već im je dijete bilo objekt i instrument osvete a bili su emocialno nezreli i s ograničenom empatijom i potrebom da shvate potrebe i želje dijeteta iako mi materijalno u djetinjstvu ništa nije falilo dosta sam za ljepoga zakinut.

dijete kao dijete uvijek roditeljima oporašta i time gubi samopouzdanje i teško se zauzima za sebe pošto su mu uvijek na umu potrebe da se svidi roditeljima.

to je bilo naročito u mom slučaju gdje su se roditelji ponovo preudali i preoženili ali su i dalje vodili nesređene nesretne živote.

u svakom slučaju je bolje po zdravlje dijeteta rastaviti se nego da dijete bude svjedok nasilja.

odrastao čovjek zalječi rane ali ožiljci su tu....

@igore,žao mi je što si to prošao

teško je svakako,živjeti nesređeno i razvesti se,ali ipak i dalje mislim da sam izabrala manje zlo...jako je važno da se bivši supružnici ne prepucavaju preko djece i da je to uvjet da u  budućnosti nemaju takve traume kao što si ti imao...
činim sve da se to ne događa,izbjegavam konflikte,djeci govorim o ocu pozitivno koliko god je to moguće ili ne,tu sam da mu budu blizu i da mogu kad god žele otići k njemu,spavati kod njega bez obzira na sudsku presudu,,,i nikad im nisam ni u jednom trenutku branila nešto u vezi s njim,čak ni kad smo bili u tijeku razvoda jer tada se najmanje gleda na djecu a najviše na to kako napakostiti jedno drugome..
koliko mogu vidjeti kroz njihovo ponašanje i razgovor,mogu zaključiti da im stvarno ne fali jer su tamo kad god požele i koliko god imaju želje ostati...

Žužika je napisao/la:
jel razvod manje zlo od života s oba roditelja gdje je nasilje oblik ponašanja?

ima li ovdje tko da je dijete rastavljenih roditelja i kako je to utjecalo na njega kroz život?

Kao sto su rekli neu i igor malteze, a s obzirom da pitas u slucaju gdje je nasilje prisutno definitivno bolje razvod.
Moji roditelji su se rastali, tata je volio popit, a policija je bila cest gost u obiteljskoj kuci. Ne bih znao reci kako je to utjecalo na nas ... eto recimo otac mi je bio "uzor" sto ne biti u mnogim stvarima, sto ne postati, sto ne ciniti i tako.