Manje poznati filmovi

La noche de los girasoles (2006)

La noche de los girasoles

Moralo je i to da se desi da ja, poznata kao gunđalo i zakeralo naiđem na film koji nema mane.
Izuzetan španski triler režisera debitanta na kome bi mu i iskusniji pozavideli.

Nema tu akcijskih junaka, jurnjave kolima, duplih identiteta, nemogućih situacija, prelepih žena, fatalnih muškarca .. Priča kakvu samo život može da zaplete - i rasplete.

Mladi speleolog, njegova devojka i saradnik odlaze u neku zapizdinu gde im je prijavljeno da ima nova, neispitana pećina. U zapizdini je život odavno zamro - napuštene, polusrušene kuće, retki prolaznici, šef policije pred penzijom, mladi korumpirani policajac, nevoljena žena, dva starca koji smisao života vide u večitom međusobnom koškanju... i prolaznik predator, serijski silovatelj i, po potrebi, ubica.

Jesu li namerno i slučajno ubistvo isti u očima zakona?

Scenarist i režiser je Jorge Sánchez-Cabezudo, uloge tumače Carmelo Gómez, Judith Diakhate, Celso Bugallo, Manuel Morón, Vicente Romero ..

Evo i teme iz filma koja mi je srcu prirasla:

Spoiler:

Spoiler:

Ocena na IMDb 7,1 a od mene čista desetka.

Nisam gledala a nije da me privlači.

A eto, možda se nekom dopadne.
Ima ceo film na youtube, pa ko poželi ..

Skida se...

Preimenovala sam ti temu u službeni topic za manje poznate filmove jer baš gledam na imdb slabo ga je ljudi gledalo a vidi pravia podforuma filmova.

Vjerujem da će margarita pogledat ovaj film što si stavila.

Prop je napisao/la:Skida se...

Ovaj se skida na poslu.

Eto vidiš, jel teško da imamo nekoliko ovakvih tema?

Nije.

Negde sam ga morala postaviti, a ti menjaj kako misliš da treba.

Prop ima pravo, uvek se piše o Kumovima i Titanicima, a toliko je dobrih filmova za koje niko ne zna ..

Petra Sanader je napisao/la:Nema tu akcijskih junaka, jurnjave kolima, duplih identiteta, nemogućih situacija, prelepih žena, fatalnih muškarca .. Priča kakvu samo život može da zaplete - i rasplete.

Ovaj dio me osvojio! Skinut ću i ja

I trebaš ga skinuti, ne slušaj Neu!

Priča s raspletom dostojnim antičke tragedije.

Stari, čestiti pandur na kraju karijere doveden u solomonsku situaciju da sam, po svojoj proceni podeli pravdu i način na koji on to uradi nastojeći da svako dobije po zasluzi:

Spoiler:

Jedini film nakon dugo, dugo vremena, čiji rasplet nisam uspela da predvidim.

Nešto sporo ide, ali skinulo se više od pola

Na dva diska je

The fetist: atsui toiki (1998)

Sledećim rečima je zaprepašteni sajt IMDb okarakterisao ovu japansku erotsku triler-dramu:
fetish, gay, insanity, murder, painter, s&m, serial-killer, sex-scene, slashing, violence

Režiser Hisayasu Sato naklonjen extra krupnim planovima i detaljima, priča priču o mladiću voajeru koji se našao u vrlo nasilnoj gay vezi i polako gubi razum i postaje serijski ubica.
Tu je i njegova sestra koja uživa u sadomazohističkom odnosu s mužem i sused opsednut snimanjem zvukova...Uvrnuto.

Uvrnuto.

Tako i zvuči
Jel težak za gledanje? Ima puno scena na koje ću morati zatvarati oči? (mislim na previše masakriranja i krv)

Film, iako se o njemu ne govori i teško ga je pronaći, ima kultni status, jako je zanimljiv ali nije za svakoga i, mada je snimljen daleke 1998 do pre dve godine nije bio preveden.

Odgovor na tvoje pitanje:
iako je težak za gledanje to nije zbog drastičnih scena kakve viđaš recimo u hororima. Vidiš muško-muško silovanje, al to si viđala i pre, vidiš S/M scenu s lancima i bičevima, ali i toga ima svuda.
Ono što film čini mučnim je ugao gledanja autora.

Ja mogu reći da sam uživala u njegovoj kameri i u nastojanju da se 92% svega što je autor želeo izrazi slikom. Gledala sam ga bez titla i kad je engleski titl najzad stigao, ništa novo nisam saznala. To mi je bilo fascinantno nakon dosadnih srpskih, hrvatskih, bosanskih filmova gde glumci blebetaju od prvog do zadnjeg kadra.
U ovom filmu dominiraju tišina i šumovi.

Jedna od najboljih kratkih proza ikad na velikom ekranu: Krotka od Dostojevskog sa lepom Dominique Sanda u naslovnoj ulozi. U tumačenju velikog majstora Bressona koji je u raznim intervjuima izjavljivao da mu je Dostojevski inspiracija (što je vidljivo recimo u filmu Mouchette).

U ovom filmu s minimalnim dijalogom (niko ne ume da ćuti kao Bresson) pisac i režiser nisu se baš najbolje razumeli i našli.
Ali veliko književno delo na ekranu vredno je pažnje i gledanja (nije to The Great Gatsby).

Kárhozat/Damnation (1988)

Redatelj Bela Tarr je poseban 'slučaj' u svjetskoj kinematografiji: svi su mu filmovi isti, sve ih voliš (ako voliš autora), o nijednom ne možeš ispisati više od dvije kratke rečenice.

Bela Tar je slikar stanja, atmosfere i ljudske duše. Njegova kiša nije holivudsko crijevo koje otreseš na rez i eto te suhog - kod njega čovjek stvarno kisne. I čovjek i njegova panonska ravnica u kojoj se uglavnom sve događa.

Filmovi Bele Tarra nisu za nestrpljive, za one koji su u potrazi za pričom i radnjom. Takvi će se nagledati kokošiju, svinjaca, ruševnih seoskih kavana, izguljenih zidova natopljenih kišom, sumornih raskrižja i panonskog blata i, najvjerojatnije, prekinuti film nakon dvadesetak minuta.

Tema ovog filma (kao i sviju ostalih) svodi se na arhetipske situacije i emocije. U ovom slučaju, čovjek, krčma, žena. Pa još jedan čovjek. I to je sve. I posve dostatno (ne treba posebno isticati da se krčma zove Titanic).

Mudar izbor teme, uvijek ista ekipa suradnika (scenarij, kamera, glazba) i to je dobitna kombinacija.
Tarr nije redatelj kojeg se voli ili mrzi. Ne, on je autor kojeg ili obožavaš ili uopće ne primaš na znanje da postoji. Nije lako biti primljen u njegov inland empire.

Uz kameru, ono najbolje u ovom krasnom ali sumornom opusu je glazba Mihály Viga. Postavio bih čuvenu temu iz filma (prvo što sam vidio od njega na YouTube i što me navuklo da ga počnem polagano otkrivati) ali ne mogu jer sam novi. Potražite ju sami.

Mislim da bi film bilo bolje predstaviti u ovoj temi: http://www.crofriends.com/t16906-manje-poznati-filmovi

Tarr mi je već neko vrijeme u planu za gledanje, ali nikako da se odvažim i počnem. Mislila sam krenuti s The Turin Horse jer sam na jednom simpoziju gledala neke dijelove filma, a onda pokušati s nekim starijim...

Bela Tar bi se samoubio da zna di je smješten, u rectum od foruma

Ilsa the Tigress of Siberia (1977)

Prsata plavokosa Dyanne Thorne oštrih crta lica i dominantnog stasa, proslavila se ulogom sadistice Ilse, prvobitno čuvarice u konc-logoru, da bi kasnije tijekom serijala postala čuvarica u ruskom gulagu, pa čuvarica u haremu naftnih šeika i sl.
Osim u ovom serijalu, sisatu Dyanne vidio sam (istina bez imena na špici) u nekim od najtvrđih pornića iz sedamdesetih.

No, vratimo se Ilsi, sibirskoj tigrici.
1953 Ilsa radi kao čuvarica u gulagu ali nepokorni robijaš Jakurin joj pravi probleme. Slomila bi ga ona bez problema no Staljin umire, a Ilsa i kolege čuvari ubijaju preostale robijaše i bježe. Nekim čudom Jakurin je preživio.

25 godina kasnije sovjetski bokserski tim gostuje u Montrealu. Trener im je Jakurin koji za nagradu povede svoju ekipu u bordel kojeg drži nitko drugi do Ilsa sa svojim kolegama iz nekadašnjeg Gulaga. Što će mu ona raditi i kako će ga mučiti (ti me mrziš ali gubiš kontrolu nad tijelom i oh, kako ti je tvrd, tvrd, tvrd), to nije za priču nego za gledanje...

Film je smiješan i naivan: uredni ćirilični natpisi u logoru, crvene petokrake na sve strane, Staljinov portret gdje treba i gdje ne treba, orkestar balalajki, Ilse uvijek gola ispod bunde, rubaška iz koje sise ispadaju i sl. Svi Rusi govore onim tvrdim, takozvanim ruskim engleskim (kojim se služi slovenski teoretik filma Slavoj Žižek).

25 godina kasnije Jakurin je puno mlađi i ljepši neg 1953, a već vremešna Ilse još uvijek ponosno prsata. Najviše voli biti u sendviču izmeđ crnca i bijelca.

Ne radi se u filmu samo o seksu: veliki su zlikovci Ilsini drugari, svako malo likvidiraju nekoga na najgnjusnije načine (razbijanje lobanje u extra krupnom planu), dok sadistica Ilse s uvijek istim izrazom lica gleda, uživa, gnjezdi se, pretijesna joj haljina i sise kao da će sad na iskočiti...

Gledati!  

The Encounter

http://www.imdb.com/title/tt1663680/?ref_=nv_sr_1


Pet stranaca, koji nemaju ništa zajedničko, su primorani da zajedno dođu u zabačeni restoran zbog toga što je put zatvoren. Svoje naruđbe daju sveznajućem vlasniku restorana, koji se čini da zna sve o njima.... i tvrdi da je Isus.

Spoiler:

XXY (2007)

Argentinski film redateljice Lucie Puenzo.
Naslov asocira na Klinefelterov sindrom poznat kao XXY Sindrom - prisutnost X zenskog hromozoma kod muskarca.

Petnaestgodisnji hermafrodit Alex ( Ines Efron) iz Buenos Airesa zivi s roditeljima u malom ribarskom selu u Urugvaju. Nakon poroda roditelji su odbili operaciju i dijete raste s obje spolne aparature. Ipak, koristenjem kortikoida razvija se u djevojku...

Otac (Ricardo Darin) spreman je zazmiriti pred problemom, no majka (Valeria Bertuccelli) poziva u pomoc frendicu ciji se muz bavi genetickim poremecajima. Njih dvoje dolaze u posjet s 15-godisnjim sinom Alavarom (Martin­ Piroyansky). Alex i Alvaro se zblizavaju. Zaprepasteni otac zatekne ih usred analnog odnosa...

Razvikan film s brojnim nominacijama i nagradama, pobjednik Tjedna kritike u Cannesu, sudjelovao na Queer Film Festivalu u Melobourneu. Bavi se atraktivnom temom ali zapravo ne prelazi razinu informacije zaslugom blijedog redateljskog rukopisa Lucie Puenzo.  

Spoiler:

Bellissima (1952)

"Trazi se curica od 6 do 8 godina za ulogu na filmu. Mame, navalite!"

Gotov je 2 svjetski rat, cvate Cinecita, industrija zabave, pa hajmo se zabaviti i dokazati da je plod bedara nasih ljepsi i vise talentiran od svih drugih curica iz mase. I naravno, istoj masi dopustiti da sudjeluje u nasem trijumfu.

Ovaj film posvecen je bez ostatka mladoj i punoj snage Anni Magnani, Talijanki, punokrvnoj zeni iz naroda, kucanici i majci, u njezinom legendarnom crnom kombinezonu.

Tipicni neorealisticni film majstora Viscontija.
Ambiciozna majka, popustljivi, dobronamjerni otac i dijete kao zrtva (u neorealizmu se uglavnom kola slome na djetetu). Od ideje da plasira svoju kcerkicu kao filmsku zvijezdu, pa do shvacanja, neminovne gorcine, otrijeznjenja i svojevrsne katarze.

Ali majstor nam usmjerava pogled u pogresno mjesto.
Naravno da kod junakinje Bellissime nije doslo do nikakvog otrijeznjenja ili katarze.

Anna Magnani vladajuci se kroz cijeli film ne kao majka nego kao vlasnica djeteta, pri kraju je shvatila: nasprdali su se s mojim vlasnistvom, dakle uvrijedili su mene. E, nece vise!
Ona ne shvaca velicinu soka i mentalnu stetu nanesenu djevojcici.
Za nju je dijete predmet.
Skupocjeni, voljeni, cuvani, cesljani, brizno glancani - ali predmet.
Ne brise Anna malenu za djabe tisucu puta maramicom uvijek na isti nacin, istim pokretom, nije malena bas toliko musava. Nego postupa s njom kao sto bi s kineskom vaznom.
Ponosita vlasnica.

Iako je Visconti umro prije masivne navale Big Brothera i raznih reality seoskih priredbi, ovaj film pametno anticipira stanje duha nadolazecih generacija. Koje jedva cekaju svoju intimu prosuti pred milijune nepoznatih.
Svijet u kojem nisi siguran da si ostavio pusenje, skinuo 20 kila, sredio stan, vjencao se ili kvalitetno svrsio ako to nisi napravio pred ocima virtualne mase.

10/10

Deseos (1977)

Meksikanski nadrealistički film snimljen davno prije mojeg rođenja, dakle dobro star.

Eksperimentalna melodramatska tvorevina, slobodna adaptacija romana kojeg nisam čitao, okvirno se bavi propašću obitelji Timotea Limona. Tu je njegov bludni sin, bivša cura, zatim konjanici apokalipse, slijepi prorok, masturbaciji sklona časna, svećenik, anđeo, kurve, putujući cirkus pa i naša Gospa osobno.

Redatelj Rafael Corkidi pod jakim je utjecajem Jodorowskog (kojeg ovdje nitko nije gledao pa kao da ništa nisam niti rekao).

Lijep film, raspjevan, otvoren za razna tumačenja.