Najbolji nogometni napadači i najbolji nogometni obrambeni igrači

Obrambeni vezni igrač je središnji vezni igrač koji je postavljen ispred središnjih braniča zbog obrambenih razloga i tako “čuva leđa“ veznim igračima i napadačima da idu prema suparničkom golu. Glavni zadatak obrambenog veznog je uzeti loptu protivnicima i na siguran način je isporučiti veznom redu ili napadu. Osim što imaju najčešće obrambene zadatke, daju osiguranje ostalim veznim igračima za odlazak prema suparničkom dijelu igrališta bez da brinu o obrani.

Napadači ili špice su igrači koji su postavljeni najbliže protivničkom golu. Njihova glavna dužnost je zabijanje golova. Najbolji primjeri dobrih napadača su Alan Shearer ili Ruud van Nistelrooy, igrači čija je najjača strana hladnokrvno zabijanje golova. Ostale dužnosti napadača su namještanje prilika za gol suigračima (najčešće još nekom napadaču), te zadržavanje lopte u posjedu na način da se ostali igrači stignu priključiti napadu. Moderne nogometne formacije uključuju između minimalno jednog do najviše četiri. Zbog činjenice da upravo napadači zabijaju najviše golova, često su vrlo skupi na nogometnom tržištu.

Središnji napadač ima jedan isključivi zadatak: zabijanje golova. Treneri na teren postavljaju jednog središnjeg napadača koji igra tik pored protivničkog središnjeg braniča. Još jedan napadač je najčešće malo povučeniji, te asistira i kreira golove, osim što i sam zabija. Središnji napadač je najčešće visok (tipa Peter Crouch), te služi za spuštanje centaršuteva upućenih od strane njegovih suigrača na zemlju. Ovakva vrsta igrača može i igrati po bokovima napada i na taj način doći do izgledne situacije za gol. Ovakva vrsta napadača je čvrsto građena, jaka, tako da snagom i jačinom ne zaostaju za braničima. Često zabijaju golove glavom (središnji napadači kao Oliver Bierhoff). Najbolji središnji napadači u povijesti nogometa su bili, po mišljenju većine stručnjaka, Pelé i Marco van Basten.

“Plitki“ napadači imaju dugu povijest u nogometu, ali terminologija kojom su opisivani tijekom godina se mijenjala. Originalno, ovakvi igrači su se nazivali unutarnji napadači ili plitki središnji napadači. U modernom nogometu se čuje izraz povučeni napadač ili igrač u rupi (zato jer stoji između protivničke obrane i veznog reda.). Ova pozicija je popularizirana u Italiji i zove se trequartista (tročetvrtinski igrač) – razigravač koji ne igra niti u veznom redu niti u napadu, ali pridodaje snazi napada svoje momčadi. Najpoznatiji plitki napadači u povijesti nogometa su Pelé, Maradona, Ronaldinho, Kaká, Alessandro del Piero i Zico.Preuzeto s wikipedie