Sve veći problemi sa smećem

Ekološke udruge zatražile su od premijera Milanovića smjenu ministra za zaštitu okoliša i prirode Mihaela Zmajlovića, ustvrdivši da „od Hrvatske želi napraviti destinaciju za obradu i spaljivanje europskoga smeća“. Najviše su mu zamjerili izjavu da će dopustiti uvoz goriva proizvedenog od otpada. „Radi se o tome da su ekološki standardi za to gorivo ekstremno niski. To je ogroman problem jedne loše regulative protiv koje je pola kontinenta“, objašnjava prof. dr. Stanko Uršić, fizikalni kemičar. » T-Portal



Što mislite kako se treba riješiti problem sa smećem? Ima li ga previše?

... jedino rješenje je izgradnja ekološki prihvatljivih tvornica za proceiranje otpada... naravno ovog našeg, domaćeg, ne uvoznog..
... ako nema love -- €U fondovi...

"Otpad je postao velik biznis i prilika za zaradu koja je tim veća što je država manje pravna. Iako se o spalionici otpada govori više od 20 godina te se neprestano posjećuju razne spalionice, ništa od iskustva i završenih projekata nije primijenjeno nikada i nigdje u Hrvatskoj. Nije točno mišljenje da nam spalionica ne treba. Uvijek će biti otpada koji se ne može reciklirati ili razvrstati. Nažalost, to je činjenica. Pitanje je samo kakva spalionica nam je potrebna i na koji način doći do nje", piše Lupiga

A upravo Beč, s kojim se Zagreb često uspoređuje, grad je u koji nerijetko dolaze razna izaslanstva kako bi pogledala jednu od tri spalionice koliko ih grad ima i preuzela već testiranu tehnologiju. I zagrebačka delegacija na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem nekoliko je puta obilazila spalionice kako bi pronašla pravi model. A da privatna investicija i pokretanje biznisa za gospodarenje otpadom nužno ne znači i malverzacije, uvjerili su se studenti poslijediplomskog specijalističkog studija Upravljanje gradom pod vodstvom profesora Gojka Bežovana. Studenti su na licu mjesta mogli vidjeti kako funkcionira uređen sustav. Gradnja najmlađe bečke spalionice Pfaffenau nije izazvala pobunu lokalnog stanovništva kao što je to slučaj u Resniku gdje su stanovnici osnovali Krizni stožer. Smještena je na dovoljnoj udaljenosti od grada, i u njoj i oko nje nema gotovo nikakva neugodnog mirisa.

– Spalionica je dovršena 2009. godine. Ima kapacitet za spaljivanje 250.000 tona otpada godišnje. Sagrađena je većinom u privatnom vlasništvu, gotovo 80 posto, dok grad ima ostatak udjela, a koštala je oko 250 milijuna eura – rečeno je studentima pri obilasku spalionice u Beču.

Spaljivanjem otpada u Pfaffenauu proizvodi se struja za 25 tisuća kućanstava, a na nju se grije čak 50 tisuća kućanstava. Naravno, od toga zarađuju oni koji su u spalionicu uložili, no i grad, a ostvaren je krajnji cilj, a to je pametno gospodarenje otpadom. Iako Bečani recikliraju čak 40 posto otpada, sve su tri spalionice u pogonu, ne koriste se punim kapacitetima, a upravo višak kapaciteta za spaljivanje otpada nude drugim gradovima, kao što je i Zagreb.

– Beč je iza Berlina u kojemu je trenutno sagrađeno najmodernije postrojenje, najbolji primjer kako visoke tehnologije mogu biti ekološki minimalno opasne, a energetski učinkovite – kazao je Vladimir Ferdelji te dodao da se upravo takvo jedno postrojenje mora sagraditi i u Zagrebu.

U vlasništvu grada

Flötzersteig i Spittelau bečke su spalionice koje se nalaze u vlasništvu gradskog poduzeća Wien Energie, a koje također spaljivanjem otpada proizvode toplinsku energiju za grijanje gradskih stanova.

ZOV bi u Zagrebu mogao izgraditi spalionicu za mulj
Direktor Zagrebačkih otpadnih voda (ZOV) Ante Pavić kazao je kako grupacija spalionice ima i u Austriji i Njemačkoj pa nije odbacio ni model da tvrtka da ponudu i za buduću zagrebačku spalionicu.– Na lokaciji uz pročišćivač voda planirana je gradnja spalionice, točnije termičke obrade mulja koji ostaje nakon pročišćavanja voda koju je Grad obećao sagraditi – kazao je Pavić. Dodao je kako oni mogu sagraditi i spalionicu za mulj, ali i drugi otpad, no da se gradska uprava prvo na to mora odlučiti.

40% otpada Bečani recikliraju, a cilj je da se postotak poveća dvostruko

250 tisuća tona godišnje se može spaliti u bečkoj spalionici

nije problem u smeću. problem je u rastućoj populaciji!
jednostavno nas ima previše na ovom planetu i naš otpad je samo dio problema,
proizvodnja hrane, korištenje energije, eko sustav dovodi u kolaps!
do kada ćemo tako?
s vjerom u Boga množiti se i uništiti ovaj mali planet s ograničenim resursima

u Hrvatskoj nas je sve manje, a smeća sve više

Postoji jedna sitnica koja je jako povećala količinu smeća samo radi profita. Zakon da svako kućanstvo mora plaćati odvoz smeća, jer ga svako kućanstvo sigurno i proizvodi je donio tu nepotrebnu količinu. Do nedavno, prije tog zakona, seoska domaćinstva su bacala smeće na određena, dogovorena mjesta u prirodi. I to stoljećima, a da se nisu pretrpala, niti su bitno škodila prirodi i okolici. Tako je svako selo imalo organizirano odlagalište. Danas se sav otpad sa sela vozi u gradska smetlišta, šta je i dovelo do naglog zapunjavanja i potrebe za novim odlagalištima. Dali je ikome palo na pamet da je to jedan od velikih uzroka problema? Možda i je, ali profit, dodatni kapital koji ide pojedincu je daleko važniji. A kome onda to pada na kraju na leđa? Nama, jer rješavanje toga mi plaćamo kroz povećanu cijenu odvoza, nabijanje nameta za ekologiju i slično. Naravno da to neće past na leđa privatnim firmama za odvoz smeća, makar su oni dodatno profitirali u tome.

pa nije li u konačnici uvijek ista količina smeća, bez obzira nalazi li se ona raspoređena na 10 ili na jednom mjestu?

stvar je u tome da ima sve više proizvoda i sve više ambalaže za njih. mi doma imamo 4 kante za smeće: plastiku, papir, bio i obično smeće. staklenke i konzerve nosim u ekstra kontejnere, a baterije vraćam u trgovinu.
mi smo potrošačko društvo koje kupuje i kupuje, pa nije ni čudo što imamo toliko otpada.

Evo iznjet ću slučaj kod moje bake koja živi u jednoj zabiti u Lici. Dobiva račune za odvoz smeća, a nema ni kantu za smeće niti joj kamion za smeće stoji pred kućom da joj odveze a prolazi joj pokraj kuće.
Ja sam rekao baki da drugi puta stavi vrću sa smećem na cestu kad krene kamion pa će morati stati da pokupi, jer na lijep način ne ide. Bar ne u Lijepoj našoj.