Zoran Krivić

Hrvatska policija podnijela je 21 krivičnu prijavu protiv Krivića ali on nikad nije uhapšen jer ih je državno odvjetništvo odbacilo

Nakon što je prošlog tjedna beogradska policija zbog prijevare uhitila Zorana Krivića, međunarodnog prevaranta i krijumčara umjetnina, srbijanska policija dala je novi zamah opsežnoj istrazi hrvatske policije koja već godinama pomno prati brojne Krivićeve kriminalne aktivnosti.
Hrvatska policija protiv Zorana Krivića zasad je podigla 23 kaznene prijave. Njih trinaest odnosi se na kazneno djelo prijevare, sedam na nedopuštenu uporabu autorskog djela, a tri na bludne radnje.
No unatoč čvrstim dokazima o tomu da je u više navrata deset godina prodavao falsificirana umjetnička djela i tako varao naivne ljubitelje umjetnosti, Zoran Krivić nije proveo ni jedan dan u hrvatskom zatvoru.
Taj nevjerojatni skandal zbog kojeg će se hrvatskom pravosuđu vjerojatno rugati cjelokupna srbijanska policija prouzročilo je hrvatsko državno odvjetništvo. Policija je i u slučaju Zorana Krivića ažurno i temeljito obavila svoj posao. Kompletirala je opsežan dokazni materijal, ali uzalud.
U slučajevima s čvrstim dokazima, kada je i slikar Mersad Berber kao svjedok potvrđivao da je riječ o falsifikatima njegovih djela, Krivić je uživao čudnu naklonost državne odvjetnice Marine Soldo-Petrinić, koja je odbacila većinu kaznenih prijava i oslobodila ga odgovornosti samo na temelju izjave da nije znao da prodaje falsifikate.

Otvaranje ‘novog tržišta’

Od 21 kaznene prijave koje je hrvatska policija podigla protiv njega 13 ih se odnosi na kazneno djelo prijevare, 7 na nedozvoljenu uporabu autorskog djela, a tri na bludne radnje

Ponajprije zahvaljujući hrvatskom državnom odvjetništvu Zoran Krivić slobodno je mogao svoje kriminalne aktivnosti nastaviti i u Jugoslaviji, gdje je napokon i uhićen.
Zoran Krivić se u Jugoslaviji pojavio ujesen 2001., vjerojatno ne sluteći da će nepuna četiri mjeseca nakon “otvaranja novog tržišta” završiti u beogradskom zatvoru. Kako je Krivić svojim šarlatanskim ponašanjem, kontroverznim izjavama i javnim homoseksualnim deklariranjem tijekom proteklog desetljeća uspio priskrbiti znatnu medijsku pažnju, većina hrvatskog dnevnog tiska prošlog tjedna nije propustila prenijeti agencijsku vijest da je Krivić uhićen pod sumnjom da je u Srbiji prodao 15 lažnih umjetničkih djela, zaradivši tako 50-ak tisuća eura.
Zoran Krivić već se na samom početku svog pohoda na jugoslavensko tržište našao pod paskom jugoslavenske policije. Ujesen prošle godine na graničnom prijelazu Bajakovo hrvatski su carinici u Krivićevu vozilu pronašli falsificirana umjetnička djela hrvatskih slikara. Krivić se tada vraćao iz Jugoslavije u Hrvatsku, a vijest o njegovu prekršaju dospjela je i do jugoslavenske policije. Uz pomoć Interpola do jugoslavenske policije stigle su i prve informacije o Krivićevim problemima sa zakonom u Hrvatskoj i Sloveniji, tako da je policija vjerojatno čekala najpovoljniji trenutak da ga uhiti.
Krivić je uhićen nakon četvrte javne aukcije na televiziji YU – info. Neposredno uoči njegove četvrte aukcije reagirala je suradnica YU – info televizije Senka Stojanović. Ona je nedavno provela nekoliko dana u Parizu, gdje je za tu televiziju radila prilog o Vladi Veličkoviću, poznatom srbijanskom slikaru koji već dulje živi u Parizu.

Policija na televiziji

Krivić bi znao naručiti originalnu sliku od autora, pod izgovorom da ima kupca, a onda bi je dao svojim falsifikatorima da je falsificiraju. Zatim bi originalnu dliku dao ekspertima na procjenu i kad bi mu oni izdali certifikat o autentičnosti, Krivić bi vraćao sliku autoru a falsifikat bi prodao kao original uz potvrdo o autentičnosti

“Prije posljednje Krivićeve aukcije ona je vidjela dio slika koje je namjeravao prodati i među njima jedno Veličkovićevo djelo. Original tog djela vidjela je nedavno u Parizu, ali u manjem formatu od onoga koji je Krivić naumio prodati. Potom je nazvala Veličkovića, koji me je nedugo potom osobno nazvao i informirao o čemu je riječ. Tu je zapravo bio kraj njegove prijevare”, kaže Zoran Predić, direktor YU – info televizije.
Vlado Veličković potom je zvao i Zorana Krivića koji je tada još bio u beogradskom hotelu “Park”, a Krivić je poslije tog razgovora Prediću objasnio da su se njih dvojica navodno o svemu dogovorili. Krivić je Veličkoviću rekao da mu je njegov falsifikat netko podvalio, te da će sve riješiti naknadno. Međutim, nakon posljednje aukcije na televiziji se pojavila policija koja je Krivića uhitila i odvela u beogradski zatvor. Beogradska policija ubrzo je pozvala najkvalitetnijeg svog vještaka za umjetnine Nikolu Kusovca koji je ustvrdio da su manje poznata djela kojima je Krivić trgovao bila autentična, te da su sva ostala djela poznatijih autora falsifikati. Riječ je o 15-ak falsificiranih umjetničkih djela slikara Vlade Veličkovića, Safeta Zeca, Milana Konjevića, Mersada Berbera i drugih. Još se ne zna koliko je ljudi u Jugoslaviji Krivić uspio prevariti.
Krivić je u Beograd stigao izravno iz Podgorice, gdje je također imao dražbe. Direktoru YU – info televizije predočio je više snimki svojih aukcija iz Hrvatske, hvalio se dobrim vezama s političarima i slikarima, čak pokazao i neke snimke na kojima o njemu lijepo govori Josip Generalić… Zoran Predić stoga ništa nije posumnjao i dopustio mu je zakup termina na beogradskoj televiziji.
U beogradskom pritvoru Krivić se našao pod sumnjom za prijevaru, a kako je ondje strani državljanin, zbog mogućnosti da napusti Jugoslaviju u pritvoru će ostati sve dok srbijanska policija ne okonča istragu o svim okolnostima njegove posljednje prijevare. U istrazi će posebno biti dragocjeni podaci što će stići iz Hrvatske, a zbog velike mogućnosti da je dio falsifikata koje je Krivić prodavao u Jugoslaviji bio izrađen u Hrvatskoj moguće je da će se neke istrage protiv njega i objediniti. U ovom trenutku srbijanska policija intenzivno istražuje koji su galeristi u Srbiji Kriviću prodali falsifikate i na koji su način oni povezani. Štoviše, Krivić im je sam otkrio o kojim se galeristima radi, služeći se obranom koja ga je u Hrvatskoj do sada uvijek spašavala od zatvora: svu je krivnju svalio na galeriste, govoreći da on nije znao da se radi o falsifikatima. No, čini se da mu srbijanski istražni sudac nije povjerovao, tako da će policija vrlo brzo rekonstruirati mrežu njegovih srbijanskih suradnika.
Krivićev kriminalni put uvelike je uvjetovan činjenicom što mu je otac Nenad bio slikar i kipar, preko kojega je i došao u doticaj sa svijetom umjetnosti. Krivić je rođen 1962. u Zagrebu. U ranoj mladosti roditelji su mu se razveli, tako da se Krivić ubrzo iz Zagreba preselio k majci Mariji u Trogir, gdje je završio Srednju ugostiteljsku školu. Prevarantsku karijeru počeo je sredinom osamdesetih u Zagrebu, nakon što se ponovno doselio k ocu. Tadašnji galeristi pamte ga kao čudnog mladića sklonog manipulacijama, u početku vrlo siromašnog. No ubrzo je Krivić počeo organizirati brojne aukcije i prodavati različita umjetnička djela sumnjive kvalitete. Stručnjaci tvrde da je Krivić godinama zapravo uspješno koristio ravnodušnost javnosti spram njegovih manipulacija. Svoje aukcije uglavnom je organizirao kao privatna osoba – kolekcionar, koji na javnim dražbama navodno rasprodaje svoju privatnu kolekciju na što ne bi morao plaćati nikakav porez.
Međutim, Krivić nikada nikome nije pokazao svoju kolekciju, a ne zna se ni radi li uopće njegova galerija “Leut” u Trogiru, koju koristi kao pokriće za krijumčarenje i prijevare.
Pozornost javnosti, privid društvene afirmacije i prijezir galerista Krivić si je priskrbio nakon što je početkom devedesetih počeo organizirati televizijske aukcije na OTV-u. Način na koji je vodio aukcije nije ostavljao puno dvojbi da je riječ o kriminalnim aktivnostima, koje na televizijskom ekranu izgledaju i komično i bizarno.
U OTV-ovu studiju Krivić je godinama obmanjivao građane, ponajprije zahvaljujući tomu što su kupci umjetnina vjerovali u autoritet OTV-a koji je Kriviću ustupao svoje programske termine, jer su zapravo smatrali da se na televiziji ne može pojaviti nekakav prevarant. No nominalne dioničare OTV-a nije odveć zanimalo što Krivić prodaje. U to vrijeme tvrdilo se da jedan od OTV-ovih nominalnih dioničara za svaku emisiju Krivićeve TV aukcije dobiva od Krivića 200 eura u gotovini. Jesu li uz to postojali i neki drugi ugovori o suradnji OTV-a i Krivića Nacional nije uspio doznati.
Koliko je točno ljudi Krivić obmanuo danas se može tek naslućivati, jer većina prevarenih zbog sramote ne želi prijaviti da je žrtva Krivićeve prijevare.
“Ljudi nasjednu na banalne gluposti, sliku koja vrijedi 55 eura plate 1000 eura. Od tih 55 eura 50 eura vrijedi okvir, a pet eura falsificirana grafika Mersada Berbera u off-set tehnici. Žrtve si potom ne žele priznati da su prevarene i ne prijavljuju počinitelja, jer nakon prijave moraju dati falsifikat policiji. Stoga mnogo ljudi radije na zidu sobe ostavi falsifikat, a Krivića ni ne tuži”, rekli su za Nacional eksperti bliski policiji.
U razgovorima za medije Krivić je ponosno tvrdio kako njegova djela kupuju i mnoge poznate osobe poput Tereze Kesovije, Olivera Dragojevića, Olivera Mlakara, Frane Lasića, a ustvrdio je čak i da je slike od njega sredinom devedesetih kupovao predsjednik Republike Stipe Mesić. Rekao je i sljedeće: “Ne znam zašto se bune neznalice koje su od mene kupile uokvirene Berberove kalendare, jer ja sam samo trgovac, a ne nekakva obrazovna ustanova!”
Prve veće probleme s hrvatskom policijom Krivić je imao nakon što se otkrilo da je direktor Hrvatskog bibliografskog zavoda Duško Babić u listopadu 1999. osumnjičen da je krivotvorio 18 grafika Mersada Berbera. On je tada u tiskari svog prijatelja tiskao grafike i na njima falsificirao slikarov potpis i druge detalje, a najveći dio distribuirao je Kriviću koji ih je prodavao putem navodnih javnih dražbi na kojima je prodavao “svoju privatnu kolekciju”.
Tada se pokazalo da je Babić od Berbera imao odobrenje za tiskanje i distribuciju njegovih grafika, koju je zloporabio radeći osim njih i falsifikate. Tvrdi se da policija nikada neće uspjeti otkriti koliko je takvih falsifikata Krivić uspio prodati prije nego što je prijevara otkrivena. Krivić se tada branio da nije znao što kupuje i čak je oštro napao policiju, optuživši je zajedno s novinarima za urotu protiv njega. U svom zanosu čak je najavio pokretanje saborske inicijative koja bi “nešto trebala promijeniti u radu policije”.
Sve dok kaznene prijave nisu počele stizati do državnog odvjetništva činilo se da Krivića nitko ne shvaća ozbiljno. No njegove tvrdnje da ne zna što kupuje i prodaje bile su dovoljne državnom odvjetništvu da odbaci gotovo sve kaznene prijave protiv Krivića.
Unatoč takvom ponašanju državnog odvjetništva, policija je nastavila istraživati Krivićeve kriminalne aktivnosti, ali se zainteresirala za porez koji je Krivić izbjegavao plaćati.
Nacional posjeduje ugovor o uslugama prezentacije i promidžbe koji je Krivić potpisao s Televizijom Slavonije i Baranje u Osijeku. Krivić je ugovor potpisao kao direktor tvrtke “Leut” d.o.o., a njime je za 1997. zakupio jednosatni termin za 30 emisija. Policija danas istražuje koliko je slika i krivotvorina tijekom tih aukcija Krivić prodao, te koliki je platio porez, jer je termin za aukcije zakupila njegova tvrtka, a ne on kao navodni kolekcionar.
Da je Krivić svoje šarlatanstvo koristio uglavnom kao paravan za manipulacije i prijevare najbolje sugerira i izjava koju je dao financijskoj policiji 27. srpnja 2000. Tada je izjavio da je već u šestom razredu osnovne škole bio vlasnik kolekcije od stotinu slika koje bi danas vrijedile više od 500 tisuća eura, te da je po smrti oca 1990. naslijedio više od 3000 kipova i slika, koje nitko nikada nije vidio na okupu. Ustvrdio je tada da on kao privatni kolekcionar nema nikakve veze s onim što radi njegova tvrtka “Leut” d.o.o. Time je zapravo pokazao da sve radi promišljeno, te da je riječ o kriminalcu koji vrlo dobro zna što i kome prodaje. Nacional posjeduje i nekoliko falsificiranih certifikata o autentičnosti djela Mersada Berbera s krivotvorenim Berberovim potpisom, što su pronađeni među Krivićevom poslovnom dokumentacijom tijekom samo jedne od policijskih istraga njegovih aktivnosti.
Tvrdi se da to nije i jedini način na koji je Krivić obmanjivao svoje mušterije. On je navodno znao naručivati originalne slike od više različitih autora za koje je navodno imao zainteresirane kupce. Potom bi originalne slike prosljeđivao falsifikatorima, koji bi izradili falsifikate. Nakon toga bi originalnu sliku dao ekspertima na procjenu i oni bi izdali certifikat o autentičnosti. Tada bi Krivić vraćao sliku autoru, a falsifikat bi prodao kao original uz certifikat o autentičnosti koji je dobio na temelju predočenog originala.
Zbog sve većeg pritiska struke i policijskih istraga koje su unatoč diskutabilnom ponašanju državnog odvjetništva nastavljale obrađivati Krivićeve kriminalne aktivnosti, Krivić je bio prisiljen odlaziti raditi u inozemstvo.
Nacional ima više različitih dokumenata koji nedvojbeno pokazuju da je Krivić prodavao lažna umjetnička djela ne samo u Hrvatskoj i Jugoslaviji, nego i u Sloveniji. Iz njih se vidi da je Krivić ondje naivne mušterije varao na isti način kao i nedavno u Jugoslaviji.
Primjerice, račun koji je Krivić izdao u Ljubljani 7. listopada 2000. danas je dio dokaznog materijala koji pokazuje da je Krivić izvjesnoj Zdenki Kodek iz Kranja za 1500 eura prodao dvije falsificirane slike Mersada Berbera. Nacional posjeduje i potvrdu koju je Krivić 15. studenoga 2000. izdao u Kopru, nakon što je na tamošnjem Radio Valu održao aukciju i prodao falsificiranu sliku Mersada Berbera za 1750 eura.
Kako se pokazalo da slovenski kupci nisu naivni, te da su odmah poslije kupnje slika išli provjeravati njihovu autentičnost, Krivić je ubrzo odustao od ekspanzije na slovensko tržište. Po suočavanju s prevarenim mušterijama odmah bi im potpisivao potvrde da će ih obeštetiti i napuštao Sloveniju prije nego što bi se susreo s tamošnjom policijom.
Zbog svega toga Krivić je bio prezren među galeristima. Hrvatsko udruženje galerista uputilo je krajem srpnja 2001. i prvo otvoreno priopćenje o tomu da njegova TV aukcija koja se tada ponovno počela emitirati na OTV-u ne zadovoljava strukovne standarde. Taj istup vjerojatno je ubrzao njegov odlazak u Jugoslaviju. Ondje je, međutim, napokon završio u zatvoru gdje bi se mogao zadržati dulje vrijeme.

By:Nacional



...kako je moguce da takva osoba jos uvijek prodaje slike na televiziji..?
..upravo ga gledam na z1...

Ova faca mi je oduvjek bila degutantna- na tim aukcijama se nisam zadržavao ni 10 sekundi, mada volim likovnu umjetnost- pa čak ni ime nisam zapamtio- dok nisam ugledao ovu facu!

nevjerojatno.

zoran who?

...tko je ovu temu premjestio u politiku?