Kad dijete krade novce od roditelja?

Jeste se našli u takvoj situaciji il još bolje vidjeli ih vlastitim očima slučajno?

O.o
Jedan moj frend krade svojim roditeljima pare, i onda kupuje igre za PC ili takve stvari :S

joj to je zaitsa žalosno, ne znam kog bi više krivila roditelje jer to ne primećuju ili dijete

ni vidio ni cuo takvo sto ..

to nikako dopustiti jer će tako nastaviti di god može , a onda je to koma

:piše: a jbg..

jeste vi krali pare svojima?ono sića il velike pare?

nisam nikada krao, jer su me od malena učili da to nije pravedno...

Ja nisam nikad mojoj mami ukrala novac ni siću,dobro ja sam uvijek bila dobro djete A sad da vidim da moje djete mi ukrade ne znam imali bi duge duge razgovore.

Jel se računa ak mi se negdje zuri, a trebaju mi pare pa samo munem 10ak kuna s mikrovalne/frizidera?

..da računa se to...

Al to zapravo nije krađa... to su osobne potrebe xD
Al u neku ruku to je kradja zato jer nisam svojima rekao da sam uzeo, al im svejedno kazem kasnije da sam ja uzeo, tak da opet nije kradja..

meni se to desilo. haha. mama mi nije dala za bon i ja njoj uzela 10 kn jer mi je tolikoi falilo. al nisam uzela iz njenog novčanika. već ona ima neku svoju kasicu i ja sam iz njene kasice.

svima se to fogodilo bar jednom, i bar jednu kunu.

meni nije. ja sam znala uzet pet do deset kuna, ali ne iz maminog novčanika (isuse, to mi nikad nije ni palo na pamet), već iz jedne kutije gdje mama drži novce koji će joj trebat pa da ih ne vuče za sobom u novčaniku. al svaki put kad bi uzela i jednu jedinu kunu odatle, javila bih mami čim prije, ako ju nisam uspjela prije tog pitat dal smijem uzet. ne znam za druge, al ja se jednostavno bojim mami uzet neš bez njenog znanja.

ja sam jednom ( 4. osnovne ) uzeo neke novce ( danas bi to bilo možda 50 kn )

iz protesta , naime , htio sam probušiti uho , bio sam rocker , čak sam već tada imao kožnjak, ali uho mi nisu dali bušiti .
morao sam uzeti stvari u svoje ruke

danas je to nešto čemu se smijemo

ja sam jednom bio u fazi kada sam majci, djedu ili otcu ukrao po koju kovanicu iz novčanika, za pizdarije koje djeca kupuju na kiosku. djed, tada već slijep (! haha) je to prvi primijetio ali nikad nije nikome ni riječ rekao, ni meni. velik čovjek. nakon nekoliko tjedana me je otac zatekao in flagranti, na djelu. izvadio je iz novčanika 10 maraka (to je ranih šezdesetih dosta više vrijedilo nego osamdesetih, tada su plaće bile 280/350 dm) i dao mi uz kovanice koje sam imao u šaci: da to ne činim, ako trebam novac da se obratim njemu. bio sam tako posramljen (i egoističan) da sam ga još i molio da nikome ništa ne kaže. nikad više u životu nisam uzeo ni najmanju stvar (niti kod jednog od mojih mnogobrojnih poslodavaca; uvijek bio, da se pohvalim, tretiran kao povjerljiv suradnik – kada sam nešto trebao, pitao sam i uvijek dobio na poklon). također, vjerojatno zbog toga, nisam nikad od otca tražio više nego mi je dao.

i dao mi uz kovanice koje sam imao u šaci: da to ne činim, ako trebam
novac da se obratim njemu

ovo mi se svidja, dobar postupak odgoja

da, neke stvari je dobro napravio.

svaka mu cast, znam i ja za ubuduce nedaj boze ako zatreba

To je jadno... ali je možda samo zato što su roditelji jako škrti...

Svaki roditelj to jednom doživi i to je prije kult nego potreba.
Ja sam svoje naučil da uvijek pitaju i u večini slučajeva uvijek i dobiju a samo zato da se malo nauče usmjeravati financije, dakle da si malo štede, večinu potroše relativno pametno a nešto slobodno potroše i bez veze (a poslje objašnjenja im je žal tog dijela novca).
Kad sam primjetio da je došlo do samoposluge prvo sam se zabrinuo jer je prva ideja bila da su moižda u nekoj gabuli, nakon razgovora sa ženom i utvrđivanja da ona nije bila u samoposlugi razgovarali smo sa klincima i utvrdili da su oba sudjelovala u tome. Nakon što se vidjelo tko je koliko potrošio za isti iznos pred njihovim očima smo umanjili njihove ušteđevine i to vratili, mislim da je to bolje djelovalo nego bilo kakvi ukoro jer se nije odmah mogao kupiti nintendo vii jer je falelo od ušteđevine niti se išlo po nove krpice i od onda nema problema i dalje se pita, odlučuje o utrošku, dio se štedi a i dalje se dio potroši bezveze ali i to je ventil koji ponekad treba isprazniti jer se nakupi.
Smatram da je problem gdje se takve stvari događaju učestalo a o njima se ne komunicira niti se pokušavaju ispraviti.


Postoji samo jedan slučaj gdje bi htio biti takav roditelj kojega djeca potkradaju a da ništa ne poduzimam a to je da imam toliko novaca da niti sam ne znam koliko ih je trenutno kod mene a stalno ih ima

Kad roditelji lazu i sklope svoju glavurinu kako treba i kazu: Sinko/kceri, reci istinu! Ono ce lagati. Naravno, ja pricam gluposti. A istini je u PONAVLJAM roditeljima i blabla...
Nije nikakav psiholoski fenomen, vec jedna sasvim jednostavna prica. Djeco, dizite revoluciju protiv lazi svojih matorih. NJima je bilo lijepo u SOCIJALIZMU, nama su ostavili nista!

ne bi krivio socijalizam

pa recimo ja sam svojima uvijek smjela uzeti 3..4...5kn za sladoled ili tako nešto, nikada nisam morala pitati dok taj iznos ne prelazi 5-10kn. Vjerovali su mi da neću uzeti više, a ja to povjerenje nisam iznevjerila.

minutus je napisao/la:ne bi krivio socijalizam

Ne krivim socijalizam, ni blizu...