Jan Švankmajer

Jan Švankmajer, češki redatelj i umjetnik, rođen je 4. rujna 1934. godine u Pragu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Rani utjecaj na njegov kasniji umjetnički razvoj imalo je lutkarsko kazalište koje je kao dijete posjećivao za Božić. Studirao je scenografiju na Visokoj školi za primijenjene umjetnosti u Pragu, a kasnije i lutkarstvo na Praškoj akademiji izvedbenih umjetnosti. Kazališna iskustva ogledaju se u Švankmajerovom prvom (kratkometražnom) filmu “Posledni trik pana Schwarcewalldea a pana Edgara” iz 1964. godine.

Prije svoje dvadesete godine otkriva i ostaje impresioniran radom “Svet, ktery voni” Karela Teigea. Teige je inače bio osnivač praškog nadrealističkog kruga, čiji je član bio i Švankmajer od 1969. godine. Švankmajer je također bio impresioniran i crno-bijelim reprodukcijama Salvadora Dalija, a to će se ubrzo pokazati i sudbonosnim za njegov daljnji rad.

Godine 1972. komunistička vlast zabranila mu je snimanje filmova i mnogo njegovih kasnijih uradaka bilo je potisnuto. Bio je gotovo nepoznat sve do ranih osamdesetih godina. Naime, tek je 1983. godine dobio zakašnjelo filmsko priznanje, kada su njegovi radovi iz šezdesetih godina prikazani na Annecy festivalu.

Švankmajer je stekao ugled tijekom nekoliko desetljeća jer koristi karaterističnu tehniku stop-animacije, ali također i zahvaljujući sposobnosti da stvara nadrealna, jeziva, a u isto vrijeme i duhovita djela. Mnogi njegovi filmovi, kao što je kratki film “Do pivnice” (1983), rađeni su iz dječje perspektive, dok su u isto vrijeme često vrlo uznemirujući, čak i agresivni.

Priznanje je stekao ponajprije kratkim filmovima, kojih je snimio preko dvadeset, a priskrbili su mu nadimak “Bunuel animacije” pa i “Bunuel koji je susreo Disneyja”. Filmovi su mu često nadahnuti književnim klasicima. Neovisno jesu li lutkarski, predmetni, igrani ili njihove kombinacije, Švankmajerovi filmovi izrazito su nadrealistički, temeljeni na propitivanju tabua, podsvijesti i seksualne nelagode.

Filmografija (samo dugometražni filmovi):
“Nӗco z Alenky” (1988)
“Faust” (1994)
“Spiklenci slasti” (1996)
“Otesanek” (2000)
“Šileni” (2005)
“Prežit svuj život (teorie a praxe)” (2010)

Izvori:
Wikipedia http://en.wikipedia.org/wiki/Jan_%C5%A0vankmajer
Animafest http://www.animafest.hr/hr/2014/authors/read/jan_svankmajer
Filmski.net http://www.filmski.net/vijesti/kratki-film/1265
Filmska enciklopedija: http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1849