Današnji roditelji

Prijašnja situacija: (Na selu) Cijela obitelj živila je zajedno u jednoj kući, radili su svi, roditelji su pazili na djecu, znali su gdje su, s kime su, što su radili. Ne u smislu da su ih strogo kontrolirali, ali su više pazili na njih.
Današnja situacija: Roditelji ostaju kod kuće, djeca lete po selu, roditelji nemaju pojma gdje su, šta rade ni s kime su, a najčešće rade probleme. Na šta današnji roditelji zatvaraju oči i prave se da to nije istina, jer bi onda trebali nešto učiniti, a ne žele se time zamarati. Tako da su danas djeca sve zlobnija i raspuštenija.
U gradu nije ništa bolje, još je gora situacija.
Šta Vi mislite? Da li su prijašnje odgojne mjere, roditeljstvo itd...bile bolje nego danas?

Odlična tema, bravo.

Dnas je teško biti roditelj, odnosno dobar roditelj koji je djetetu i autoritet i prijatelj.

Mislim da jesu jer prije se roditelje puno više štovalo i slušalo, danas su djeca od malih nogu drska i bezobrazna.

Kao seosko dite nemrem se baš složiti s tobom u nekim sitnicama. Prije su svi radili kad se radilo, ali čim je tata dao voljno dica su nestajala brže od odreska pred gladnim vukovima.

Problemi su tu dosta dublji.

Danasnji rodielji rade ko mucenici od jutra do sutra,deca su prepustena sama sebi.

Da, danas roditelji rade po cijele dane, želeči priuštiti djeci što oni nisu imali, ali ne razumiju, da je bitnija ljubav i slično, nego novi mobitel od 5k kuna. Kojeg na kraju djeca izgube, razbe, i slično.

pa ne znam za ostale roditelje, ali moji uvijek znaju gdje sam s kim sam, kad kad i sta radim unatoc tom sta zivim u gradu. javim im se cesto kada sam vani tek toliko da znaju da sam dobro i da mi nista ne fali. a takvi roditelji koji nemaju pojma za djecu gdje su s kim su kak su i zas su ne vode jednostavno brigu o njima, a poznajem puno takvih roditelja, mada poznam i ove koji vode brigu o svojoj djeci

Slažem se s tobom, moji su isto slični, a ja isto kao i ti im se javim. Makar sam stariji od tebe. To ne smatram "frik" kontrolom, ali slučajno da mi se nešto dogodi, znali bi gdje se trebaju raspitati, s kime sam zadnje bio itd. Dok znam dosta roditelja koji cijeli dan ne znaju gdje su im djeca, a da ovima čija su djeca po cijele noći vani ni ne govorim.

Jedna baka je na blagajni supermarketa i na redu je da plati. Iza nje u redu stoji jedna mlađa žena sa nestašnim sinom od 9 ili 10 godina. Sin stalno gura majčina kolica koja već 5-6 puta udaraju baku po nogama. Baka se okrene prema malom i zamoli ga da je prestane udarati. Pošto je mali nastavio udarati, baka se okreće njegovoj majci i kaže: "Zar ne možete reći Vašem sinu da me ne udara?"
Mlada gospođa, bez uzbuđenja - hladno odgovara: "Ne! Moja metoda odgoja mu dozvoljava slobodu da radi što god želi, sve dok do njegove svijesti ne dođe da to što radi drugima nije ispravno. Znanstveno je dokazano da je ta metoda daleko efikasnija!"
U redu iza dame sa djetetom stoji jedan momak od nekih 20-ak godina, koji sve to pažljivo sluša, a u ruci drži teglu sa marmeladom. Kad je dama završila svoje objašnjenje metode odgoja, on otvori poklopac od tegle i mirno istrese cijelu teglu marmelade mladoj dami na glavu. Sva bijesna, van sebe, dama se okrene mladiću, a on hladnokrvno odgovara: "Znate, gospođo, ja sam odgajan slobodno, baš na isti način kao i Vaš sin. I, evo, vidite rezultat!"
Starica se veselo okrene blagajnici i kaže: "Molim Vas, stavite ovu teglu marmelade na moj račun!"

Dobra priča, da li je istinita?
P.S. Dvaput sam ju išao pročitati koliko mi se svidila.

Robot3 je napisao/la:Prijašnja situacija: (Na selu) Cijela obitelj živila je zajedno u jednoj kući, radili su svi, roditelji su pazili na djecu, znali su gdje su, s kime su, što su radili. Ne u smislu da su ih strogo kontrolirali, ali su više pazili na njih.
Današnja situacija: Roditelji ostaju kod kuće, djeca lete po selu, roditelji nemaju pojma gdje su, šta rade ni s kime su, a najčešće rade probleme. Na šta današnji roditelji zatvaraju oči i prave se da to nije istina, jer bi onda trebali nešto učiniti, a ne žele se time zamarati. Tako da su danas djeca sve zlobnija i raspuštenija.
U gradu nije ništa bolje, još je gora situacija.
Šta Vi mislite? Da li su prijašnje odgojne mjere, roditeljstvo itd...bile bolje nego danas?

Mislim da gornji opis tzv. "prijašnje situacije" i tzv. "današnje situacije" nije točan, nije realan, i nije utemeljen na stvarnim činjenicama.

Ne postoje "nekadašnji" i "današnji" roditelji. Postoje samo dobri i loši roditelji. Dobrih i lošiih roditelja je bilo prije, ima ih i danas i bit će ih i sutra.

Kvaliteta roditeljstva nema veze sa vremenom, već sa osobinama i karakterom ljudi koji su roditelji.

Robot3 je napisao/la:Dobra priča, da li je istinita?
P.S. Dvaput sam ju išao pročitati koliko mi se svidila.

ne vjerujem da je priča istinita,ali je prikaz stvarnog stanja,
u tom imam i vlastita iskustva,
imam prijatelja iz slovenije s kojim sam išao na velebit i sa njegovim djetetom, on stariji otac zaljubljen u svoje djete i dopušta mu sve, a djete je pametno i inteligentno, i dok ga držim u krilu, on me u jednom trenutku zagrize u ruku,a ja mu refleksno opalim šamar! i dali znate kako je to djete reagiralo?
nije se rasplakalo, već je htjelo zvati policiju- djete od 8 g.
iako sam bio šokiran, rekao sam mu da ga više ne volim i ignorirao sam ga idučih nekoliko sati, nakon čega je on pristupio meni!
žalosno jest što je odgoj djece preuzelo društvo,
popovi u celibatu i jalove babe pričaju o tome kako odgajati djecu!

Ovisi od roditelja do roditelja.
Također i o prijateljima koje biramo.
Ovako je kod nas: mom bratu (20 g) su upozorili da se ne druži sa prijateljima.
Al ga nisu htjeli vezati u kući - žele nas pustiti da sami izaberemmo prijatelje (a oni nam samo daju savjet).
Buraz nije poslužao i tak su ga frendovi nagovorili da krene pušiti. Sad nikad se ne zna gdje je, ponekad se vrati isti dan, ponekad ga nema par dana i uvijek drugačije. Rijetko kad se javi na mobitel, osim kad treba pare ili doći po njega jer nema pare za taksi.

Što se mene tiče, nekako uvijek imam prolazne frendice i frendove. 
Imam jednu pravu frendicu još od vrtića.
Skoro uvijek se javim kad negdje idem.

Osim one pubertetske dane kad sam markirala i skoro odustala od 4 razreda srednje 

Graca dobra si. Tako i ja imam par pravih prijatelja, a ovo ostalo je sve u prolazu. Ali kada idem nekuda obavezno kažem gdje idem, tako da se moji ne brinu. Jer znam da kada ja budem stariji, da bi volio znati gdje su mi djeca i s kime. Nebi ih tražio da mi ispovjede sve što su radili, ali ako bi bilo problema volio bi da mi mogu to reći.

Roditelj je roditelj. To što ti živiš danas pa vjeruješ da je jučer bilo bolje je krivi dojam.

NE slažem se, s tobom. Poznajem oba doba. Tako da nije stvar samo od roditelja, do roditelja, nego i do opčeg mentaliteta i ponašanja.

Ima svakakih roditelja...
Ja uvijek znam gdje su moji klinci,znaju doke smiju otici jel ih kazna slijedi ako neslusaju.
Tesko je postavit autoritet djeci ,ja nekako uspjevam,,ali muzu neide nikako ,posto ga nikad nema(radi terena )djeca se tako ponasaju kao da im nije nitko i nista....sad pokusavamo naci rijesenje za to ,ali bit ce tesko....jel oni su naucili da im tata nece nista i sto god pozele da ce od njega dobiti ...

Tesko je i zahtjevno biti roditelj u svakom vremenu. Danas djeca imaju vise mogucnosti za radit sranja..