Mobitel, radio i šminka pogubniji od prekoračenja brzine

Mobitel, radio i šminka pogubniji od prekoračenja brzine

Svakodnevne radnje ne samo da produljuju vrijeme reakcije za 3 desetinke, nego i posve onemogućuju iznenadne manevre na upravljaču, što za pješake može biti pogubno već i pri gradskih 70 km/h



Lagani popravak šminke, dopisivanje s prijateljima, listanje novina, paljenje cigarete ili uživanje u glasnoj muzici... Sve je u redu ako to činite ugodno zavaljeni u fotelju nasred vlastitog dnevnog boravku, no ako ste za upravljačem svog automobila u vožnji, ne sluti na dobro. Loših navika ponekad nismo u potpunosti ni svjesni, a svakim su danom sve brojnije, jer nam je automobil postao ured, čitaonica i glazbena slušaonica, a tome valja pridodati i sve veći broj sofisticiranih i intrigantnih uređaja koje nude proizvođači automobila (navigacija, putna računala...).

Na cesti se može vidjeti doslovno svašta. Od ljudi koji bez prekida razgovaraju na mobitel, preko vozača koji stalno prčkaju po putnom računalu i navigaciji, do osoba koje neprestano mijenjaju stanicu na radiju ili se čak javljaju uživo u omiljenu radio-emisiju. No, ima i bisera koji primaju narudžbe, kontaktiraju klijente, sastavljaju liste zadataka, pa čak i čitaju novine kao da na posao putuju vlakom.

Da bismo ukazali na opasnost neodgovornog ponašanja za upravljačem, za početak ćemo se pozabaviti izračunom prijeđenog puta pri brzini od 100 km/h u samo pola sekunde (vrijeme koje u prosjeku odgovara brzini reakcije koncentriranog vozača). U pitanju je više od 13 metara, a u slučaju potrebe za zaustavljanjem tome trebamo pridodati i put kočenja (u standardnim uvjetima u pitanju je oko 45 metara). Već iz navedena dva podatka jasno je da rastresenost u vožnji, koja produljuje vrijeme reakcije i za 50 posto, može dovesti do tragičnih posljedica. A koje su točno posljedice, pokušali smo otkriti nizom posebno smišljenih testova...

Za početak, izmjerili smo reflekse (odnosno vrijeme potrebno za reakciju) prosječnog vozača automobila i to na taj način da smo od vozača tražili da svom snagom pritisne kočnicu svaki put kad se upali svijetleća dioda na displeju postavljenom iznad instrumentne ploče. Istodobno, drugi je instrument povezan na papučicu kočnice mjerio vrijeme reakcije, odnosno vrijeme koje protekne između bljeska diode i pritiska na papučicu kočnice.

Prvo smo mjerili reflekse potpuno koncentriranog vozača, a potom i vozača kojeg smo okupirali različitim poslovima - od javljanja na telefon do pitanja koja su od njega zahtijevala da preusmjeri pogled s ceste ili skine barem jednu ruku s upravljača da bi promijenio stanicu na radiju ili podesio navigacijski uređaj.

Test je u potpunosti uspio, a naše pretpostavke su potvrđene. Pokazalo se da vozač kojem smo tijekom vožnje odvlačili pažnju reagira 20 posto, a u pojedinim situacijama i 36 posto sporije u odnosu na vozača koji je s pažnjom upravljao automobilom (0,422 do 0,991 sekundi). Štoviše, u pet od stotinu slučajeva ometani vozač uopće nije uočio paljenje svijetleće diode!

Nakon toga, pristupili smo mjerenju učinka tih zakašnjelih reakcija po pitanju zaustavnog puta. Pri brzini od 100 km/h prosječni vozač nakon uočavanja prepreke uspijeva zaustaviti vozilo nakon 58 metara. Pri istoj brzini, ali pri nedovoljnoj koncentraciji na vožnju, potrebno je oko osam metara više. Ne djeluje puno, ali to znači zabijanje u prepreku postavljenu na 58 metara brzinom od 44 km/h, što je brzina pri kojoj većina pješaka smrtno stradava!

I na kraju, istražili smo i koliko dekoncentracija utječe na preciznost u vožnji. Odnosno što znači voziti samo s jednom rukom na upravljaču za početak na pravcu, a potom i u zavoju, te mjerili spremnost vozača da izvede složene iznenadne manevre. Sva testiranja dovela su nas do istog zaključka - dekoncentracija u vožnji skupo se plaća. Ponekad i najbanalniji, automatizirani pokreti koji nemaju veze s upravljanjem automobila, mogu rezultirati tragičnim posljedicama.

Članak: http://autoklub.jutarnji.hr/mobitel--radio-i-sminka-pogubniji-od-prekoracenja-brzine/795842/

Jooj, ja volim odvrnuti mjuzu

istina, dok voziš ne trebašimat mobitel u ruci, kao ni šminku. a što se tiče radia treba ga potiho slušat ali ništa prenapadno da ti odvlači pozornost.repa za članak.

LOL potiho moj ide preko pojačala

to meni bezveze. kad frajeri ili butre sjednu za volan pa oderu glazbu do maximuma i još otvore prozor. preseravanje.

Nemaš ti pojma

joj, sve ovo radim osim paljenja cigarete.
al na semaforu.

eva kant je napisao/la:joj, sve ovo radim osim paljenja cigarete.
al na semaforu.

i onda ti oni iza trube :jastukić:

rijetko. pa usput pratim semafor, nije da zaboravim na njega.

Ma ja muziku odvrnem do kraja...Tko ga jebe,nek se tresu tablice..
Ionak sam gluh pa ni ne vrijedi trubiti

zrine89 je napisao/la:Ma ja muziku odvrnem do kraja...Tko ga jebe,nek se tresu tablice..
Ionak sam gluh pa ni ne vrijedi trubiti

Tak je zrine

mene bi to dekoncentriralo dok vozim.

A pričanje sa vozačem ne dekoncetrira ? Mene nista nemoze ometati tijekom voznje.Jer sam naučio tako.

dekoncentrira al ne toliko.

Ja to neznam kako moze dekoncetrirati tijekom voznje.Ma kakva god glasna glazba bila,ili da mi netko priča ili pijem soka meni ne smeta.Kada smo isli za zagreb ja tijekom voznje namjestam navigaciju

Ja mislim da puno više koncentraciju može oduzeti kad pričaš na mobitel preko slušalica (što je zakonski dozvoljeno) nego kad pričaš na mobitel najobičnije. Jer kad pričaš najobičnije na mob pokušavaš čim prije skončati razgovor jer ti se neda držat mob A preko slušalica si u stanju pričaš pola sata a to dosta oduzima koncentraciju na vožnju.

Muzika kao muzika nema šanse da mi oduzme koncentraciju, jedino što muzika ponekad zna ponest pa se onda malo brže vozi

Kad vidim da se žene šminkaju i to gledaju gore u ono zrcalo slabo mi dođe, pogotovo ako moram trubit da krene na semaforu


Od svega ovoga, mislim da je još najopasnije kad ljudi nešto prčkaju i traže po autu, ili im nešto padne pa prčkaju dole dok voze, a nevjerojatno je kako baš u toj sekundi netko ispred zna naglo zakočiti.

Za održavanje vrhunske koncentracije u prometu, za volanom je najbolje popiti gemišt. Ili više gemišta, pa ti ništa ne smeta, ni na cesti, ni oko ceste.

Osim policijota.

za šminku i mobitel nikako nisam da treba imati u vožnji, sinko stani sa strane pa se našminkaj, a ako je mobitel u pitanju isto tako stani sa strane i lijepo se napričaj i super. dok radio, nemam ništa protiv tog, onako lijepo potiho, tek toliko da malo opusti vozača, a ne sada ono pojačano do daske. mislim bez veze mi je to

Gost je napisao/la:Mobitel, radio i šminka pogubniji od prekoračenja brzine

Svakodnevne radnje ne samo da produljuju vrijeme reakcije za 3 desetinke, nego i posve onemogućuju iznenadne manevre na upravljaču, što za pješake može biti pogubno već i pri gradskih 70 km/h



Lagani popravak šminke, dopisivanje s prijateljima, listanje novina, paljenje cigarete ili uživanje u glasnoj muzici... Sve je u redu ako to činite ugodno zavaljeni u fotelju nasred vlastitog dnevnog boravku, no ako ste za upravljačem svog automobila u vožnji, ne sluti na dobro. Loših navika ponekad nismo u potpunosti ni svjesni, a svakim su danom sve brojnije, jer nam je automobil postao ured, čitaonica i glazbena slušaonica, a tome valja pridodati i sve veći broj sofisticiranih i intrigantnih uređaja koje nude proizvođači automobila (navigacija, putna računala...).

Na cesti se može vidjeti doslovno svašta. Od ljudi koji bez prekida razgovaraju na mobitel, preko vozača koji stalno prčkaju po putnom računalu i navigaciji, do osoba koje neprestano mijenjaju stanicu na radiju ili se čak javljaju uživo u omiljenu radio-emisiju. No, ima i bisera koji primaju narudžbe, kontaktiraju klijente, sastavljaju liste zadataka, pa čak i čitaju novine kao da na posao putuju vlakom.

Da bismo ukazali na opasnost neodgovornog ponašanja za upravljačem, za početak ćemo se pozabaviti izračunom prijeđenog puta pri brzini od 100 km/h u samo pola sekunde (vrijeme koje u prosjeku odgovara brzini reakcije koncentriranog vozača). U pitanju je više od 13 metara, a u slučaju potrebe za zaustavljanjem tome trebamo pridodati i put kočenja (u standardnim uvjetima u pitanju je oko 45 metara). Već iz navedena dva podatka jasno je da rastresenost u vožnji, koja produljuje vrijeme reakcije i za 50 posto, može dovesti do tragičnih posljedica. A koje su točno posljedice, pokušali smo otkriti nizom posebno smišljenih testova...

Za početak, izmjerili smo reflekse (odnosno vrijeme potrebno za reakciju) prosječnog vozača automobila i to na taj način da smo od vozača tražili da svom snagom pritisne kočnicu svaki put kad se upali svijetleća dioda na displeju postavljenom iznad instrumentne ploče. Istodobno, drugi je instrument povezan na papučicu kočnice mjerio vrijeme reakcije, odnosno vrijeme koje protekne između bljeska diode i pritiska na papučicu kočnice.

Prvo smo mjerili reflekse potpuno koncentriranog vozača, a potom i vozača kojeg smo okupirali različitim poslovima - od javljanja na telefon do pitanja koja su od njega zahtijevala da preusmjeri pogled s ceste ili skine barem jednu ruku s upravljača da bi promijenio stanicu na radiju ili podesio navigacijski uređaj.

Test je u potpunosti uspio, a naše pretpostavke su potvrđene. Pokazalo se da vozač kojem smo tijekom vožnje odvlačili pažnju reagira 20 posto, a u pojedinim situacijama i 36 posto sporije u odnosu na vozača koji je s pažnjom upravljao automobilom (0,422 do 0,991 sekundi). Štoviše, u pet od stotinu slučajeva ometani vozač uopće nije uočio paljenje svijetleće diode!

Nakon toga, pristupili smo mjerenju učinka tih zakašnjelih reakcija po pitanju zaustavnog puta. Pri brzini od 100 km/h prosječni vozač nakon uočavanja prepreke uspijeva zaustaviti vozilo nakon 58 metara. Pri istoj brzini, ali pri nedovoljnoj koncentraciji na vožnju, potrebno je oko osam metara više. Ne djeluje puno, ali to znači zabijanje u prepreku postavljenu na 58 metara brzinom od 44 km/h, što je brzina pri kojoj većina pješaka smrtno stradava!

I na kraju, istražili smo i koliko dekoncentracija utječe na preciznost u vožnji. Odnosno što znači voziti samo s jednom rukom na upravljaču za početak na pravcu, a potom i u zavoju, te mjerili spremnost vozača da izvede složene iznenadne manevre. Sva testiranja dovela su nas do istog zaključka - dekoncentracija u vožnji skupo se plaća. Ponekad i najbanalniji, automatizirani pokreti koji nemaju veze s upravljanjem automobila, mogu rezultirati tragičnim posljedicama.

Članak: http://autoklub.jutarnji.hr/mobitel--radio-i-sminka-pogubniji-od-prekoracenja-brzine/795842/

Kao prvo i osnovno, ovi testovi su glupi ko noc, iz nekih odredjenih stvari :

1. vrsta automobila - nije isto ako kocis sa karikiram fiat puntom iz 99te i nekim iz 2010 itd
2. Iskustvo vozaca - Nije ista stvar ako hitno mora izreagirat novi vozac ili vozac sa godinama iskustva.
3. Dogadjaj - Nije isto ukoliko netko zakoci ispred vas pa vi bas u tom trenu mjenjate stanicu na radiju ako cemo tako ili ako vam neko istrci ispred auta a vi gledate sve oko sebe i pazite na promet.

U prometu se ne moze generalizirati, u prometu sam vec hrpu godina i ostavio sam ne sate , nego godine na cesti i vidio svega i svacega, od penzionera koji su vozili 40-50 pa pokupili pjesaka jer im je izletio doslovce ispred auta i nisu mogli nis, do vozaca koji su nebi vjerovali ali kuhali caj tokom voznje, do pjesaka, biciklista, motorista samo iskocili ispred nekog, do onih koji su isli varat osiguranja pa namjerno kocili ispred nekog, do zenskih koji su se sminkale, farbale nokte , zabavljale se sa partnerima itd sve tokom voznje, poanta je u tome da se NE MOZE generalizirati ... nikako. I niti jedan jedini faktor ne moze utjecati na nekaj kaj se mora dogoditi.