Crvena Zvezda

Fudbalski klub Crvena zvezda je fudbalski klub iz Beograda. Klub je u svetu poznat uglavnom po prevodu svog imena na engleski.

Crvena zvezda je najuspešniji fudbalski klub u Srbiji po broju osvojenih šampionata (25) i kupova (22). Najveći uspeh postignut je 1991. godine kada osvaja Kup evropskih prvaka u Bariju, Italija i Interkontinentalni kup u Tokiju, Japan iste godine.

Prema nedavnoj (februar 2008) anketi Zvezda je najpopularniji klub u Srbiji gde ima podršku 48,2% populacije.


Sezona 1990/1991

Crvena zvezda je u pohod na Kup evropskih šampiona krenula sa velikim ambicijama. U prethodnih četrnaest godina redovno je igrala u Evropi i na proleće. [17] U to vreme bila je jedan od najboljih timova iz Istočne Evrope.

U Kupu šampiona te sezone najjači timovi su bili Bajern Minhen, Real Madrid i Milan. U prvom kolu Crvena zvezda je dobila švajcarski tim Grashopers, koji je bio predvođen Otmarom Hicfildom (osvojio Ligu šampiona sa Borusijom Dortmund (1997.) i Bajernom (2001.)). U prvom meču na beogradskoj Marakani bilo je 1:1 (Peter Kecle- Dragiša Binić). U drugom meču u Cirihu Crvena zvezda je ubedljivo pobedila sa 1-4 (Kecle- Prosinečki (2 gola), Pančev, Radinović). U sledećem dvomemeču Crvena zvezda je igrala protiv škotskog tima Glazgov Rendžers. U prvom duelu bilo je 3-0 za Zvezdu (Braun autogol, Robert Prosinečki, Darko Pančev). U drugom meču na stadionu Ajbroks bilo je 1-1 (Mekkoist- Pančev) tako da je Crvena zvezda prošla dalje i ponovo dočekala proleće u Evropi. Tada je u četvrtfinalu izvučen tim iz istočne Nemake, Dinamo Drezden. Prvi meč se opet igrao u Beogradu i Zvezda ga je dobila sa 3-0 (Prosinečki, Binić, Savićević). U drugom meču došlo je do incidenta koji su izazvali navijači domaćeg tima tako da je UEFA registovala taj meč sa 3-0 u Zvezdinu korist i tako se srpski klub plasirao u polufinale. Do prekida Zvezda je vodila sa 1-2 (Gičov- Savićević, Pančev). U polufinalu izvučen je Bajern Minhen a u drugoj utakmici su igrali Olimpik Marsej i Spartak Moskva. U prvom meču koji je igran na Olimpijskom stadionu u Minhenu bilo je 1-2 za Crvenu zvezdu (Volfart- Pančev, Savićević). Druga utakmica na Marakani ostaće upamćena kao jedan od najneizvesnih duela koje je Zvezda odigrala na svom stadionu. Rezultat je na kraju bio 2-2 (Mihajlović 2 gola- Augentaler, Bender).

BARI

Najveći uspeh Crvene zvezde je vezan za 1991. kada je 29. maja u italijanskoj luci Bari postala prvi klub iz Jugoslavije (tadašnje SFRJ) koji je osvojio naslov prvaka starog kontinenta.Utakmica je igrana na tada novom Stadionu Sveti Nikola koji je izgrađen za potrebe Svetskog prvenstva u fudbalu koje je održano 1990. godine.

Nakon pobede nad Bajernom iz Minhena, tim se u potpunosti okrenuo utakmici finala koju je Zvezda igrala protiv Francuskog šampiona Olimpika iz Marseja. Ekipa je otputovala u Italiju nedelju dana pre meča. Ovo je omogućilo da se tim spremi u miru i tišini. Od same utakmice se očekivalo da će biti ofanzivna zato što je Zvezda za dotadašnjih 8 utakmica dala 18 golova a Marsej je postigao 20 golova na istom broju mečeva. Međutim treneri oba tima su se odlučili za defanzivnu taktiku.

Regularni deo meča završen je rezultatom 0:0. Zatim su se igrali produžeci gde takođe nije bilo golova. Potom se pristupilo penalima. Za Crvenu zvezdu šutiralo pet igrača i svi su pogodili mrežu (Robert Prosinečki, Dragiša Binić, Miodrag Belodedić, Siniša Mihajlović i Darko Pančev). Za francuski tim je šutiralo četiri igrača  (Manuel Amoros-promašio penal, Bernar Kazoni, Žan-Pjer Papen, Karlos Mozer). Crvena zvezda je pobedila sa 5:3 posle boljeg izvođenja jedanesteraca. To je značilo da je zajedno sa rumunskom Steauom postala jedini tim iz istočne Evrope koji je do danas osvojio ovo takmičenje.


TOKYO
Crvena zvezda je 8. decembra iste godine na Nacionalnom stadionu u Tokiju pobedila čileanski klub Kolo-Kolo rezultatom 3-0 i postala klupski prvak sveta. Nakon uspeha u Bariju tim je napustio značajan broj igrača (Binić, Marović, Prosinečki, Šabanadžović, Stojanović) kao i trener Ljupko Petrović. Međutim Crvena zvezda je još uvek imala zavidan igrački kadar. Crvena zvezda je drugo poluvreme igrala bez Dejana Savićevića koji je isključen u 43 minutu. Iako oslabljena, Zvezda je zabeležila ubedljivu pobedu od 3-0. Golove su postigli Vladimir Jugović. dva (19 i 59 minut) i Darko Pančev (72 minut).

Crvena zvezda je igrala u sastavu: Milojević, Radinović, Najdoski, Stošić, Vasiljević, Jugović, Belodedić, Ratković, Pančev, Mihajlović, Savićević. Trener je bio Vladica Popović.

https://www.youtube.com/watch?v=8HEO1fTgEnU

Inace ja sam bivsi golman OFK Beograda i Sartida iz Smedereva......

Zar Prosinečki ni bio u prvoj postavi?

U Tokiju nije,otisao je u Real.
Da je on igrao ne bi bilo 3 vec 5 - 0

Toćno-igrao je kada su bili EU prvaci

Steta samo sto je doziveo onakvu povredu u Realu,da nije ostavio bi ogroman trag a i ovako jeste...

Hajduk je osvojio posljednji jugoslavenski kup, pobijedivši, u Beogradu, tadašnjeg europskog prvaka Crvenu zvezdu sa 1:0.

Gol je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar.

"Kup je naš!" ostala je slavna krilatica majstora sa mora.

 

Po meni je to "love-hate" odnos. Neosporno je da je Zvezda pomalo omražena među Hrvatima, ali zagrebimo malo ispod površine.

Recimo odmah da Dalmatinci nemaju, nazovimo ga, taj kompleks Zvezde, mi ne govorimo toliko o Zvezdi, nismo opsjednuti tučama koje smo imali s navijačima Partizana, Zvezde, koje su se uzgred rečeno dogodile i prije one u Maksimiru na današnji dan prije 19 godina. Danas će se o tome pjevati hvalospjevi. Kad se navijači ne mogu pohvaliti rezultatom kluba, onda se u krizi rezultata hvale tim nekim uspjesima "van terena".

Što se tiče nas, Dalmatinaca, naši sukobi s navijačima Zvezde ne dolaze u prvi plan, ne zato što tih sukoba nije bilo, nego zato što mi imamo i rezultate, pa je nekako logičnije da se time dičimo i nekako relaksiranije gledamo na Zvezdu. Mi smo se sasvim solidno nogometno nosili s njima, kroz sve godine zajedničke lige, usprkos tome što se Hajduk, tj. Split nije mogao mjeriti veličinom sa Zagrebom i Beogradom. Kruna našeg odnosa sa Zvezdom je došla 1991. kad smo ih na njihovom terenu dobili u finalu kupa nedugo nakon što su postali prvaci Europe.


Možda iz razloga tih nogometnih frustracija, ili nečeg drugog, činjenica je da su Hrvati, navijači Dinama, i ostali, poprilično emotivni kad je u pitanju Zvezda. Na prvi mah, čini se to kao mržnja, no u životu, mržnja uvijek proizlazi iz snažnih emocija, a najčešće se radi o neuzvraćenoj ljubavi.

Da li je tako nešto ovdje slučaj?

Navest ću neke primjere:

Poznati bosanski trener, koji se nacionalno deklarirao Hrvatom, i koji je mnogo toga učinio za Dinamo, kleo se u ljubav Tuđmanu, i dan danas to radi, no ujedno ne skriva, da je htio postati trenerom Zvezde.

Također je u Zvezdu iz Dinama uputio Prosinečkog, možda se nadajući da će uskoro i on poći njegovim stopama?


Pogledajte snimku iz Barija, s finala Kupa europskih prvaka gdje se u publici može primjetiti mnogo šahovnica.
Vidi se da su Hrvati svesrdno podržavali Zvezdu.


Imam još jedan primjer, neću ga imenovati, ali jedan ugledni sudionik zborišta je davno javno napisao da se kao mali zaljubio u Zvezdu, i da ga je otac u tom smislu morao "preodgajati" i usmjeriti na Dinamo, klub za kojeg i danas navija.

Zašto ne Partizan, klub čiji su čelnici bili Tuđman i Bobetko, koji je imao mnogo više Hrvata u svojoj ekipi nakon rata, koji je bio jugoslavenskog usmjerenja?

Nego Zvezda, klub srpske orijentacije, i to sve prije nego je Zvezda postala prvak Europe, dok nije imala tu neku čar, magiju koju sa sobom nosi titula prvaka Europe.


Danas bih još to i razumio, no što je to bilo tada, što je Hrvate privlačilo Zvezdi i privlači li vas Zvezda još i danas?

Hhhahahhahahaahha, Godal maskiran u mladica !!!
Preuzeo je pdc-ov identitet

Očekujem smjenu Ivankovića i postavljenje Bugarina Peteva u petak

Godal je napisao/la:Po meni je to "love-hate" odnos. Neosporno je da je Zvezda pomalo omražena među Hrvatima, ali zagrebimo malo ispod površine.

Recimo odmah da Dalmatinci nemaju, nazovimo ga, taj kompleks Zvezde, mi ne govorimo toliko o Zvezdi, nismo opsjednuti tučama koje smo imali s navijačima Partizana, Zvezde, koje su se uzgred rečeno dogodile i prije one u Maksimiru na današnji dan prije 19 godina. Danas će se o tome pjevati hvalospjevi. Kad se navijači ne mogu pohvaliti rezultatom kluba, onda se u krizi rezultata hvale tim nekim uspjesima "van terena".

Što se tiče nas, Dalmatinaca, naši sukobi s navijačima Zvezde ne dolaze u prvi plan, ne zato što tih sukoba nije bilo, nego zato što mi imamo i rezultate, pa je nekako logičnije da se time dičimo i nekako relaksiranije gledamo na Zvezdu. Mi smo se sasvim solidno nogometno nosili s njima, kroz sve godine zajedničke lige, usprkos tome što se Hajduk, tj. Split nije mogao mjeriti veličinom sa Zagrebom i Beogradom. Kruna našeg odnosa sa Zvezdom je došla 1991. kad smo ih na njihovom terenu dobili u finalu kupa nedugo nakon što su postali prvaci Europe.


Možda iz razloga tih nogometnih frustracija, ili nečeg drugog, činjenica je da su Hrvati, navijači Dinama, i ostali, poprilično emotivni kad je u pitanju Zvezda. Na prvi mah, čini se to kao mržnja, no u životu, mržnja uvijek proizlazi iz snažnih emocija, a najčešće se radi o neuzvraćenoj ljubavi.

Da li je tako nešto ovdje slučaj?

Navest ću neke primjere:

Poznati bosanski trener, koji se nacionalno deklarirao Hrvatom, i koji je mnogo toga učinio za Dinamo, kleo se u ljubav Tuđmanu, i dan danas to radi, no ujedno ne skriva, da je htio postati trenerom Zvezde.

Također je u Zvezdu iz Dinama uputio Prosinečkog, možda se nadajući da će uskoro i on poći njegovim stopama?


Pogledajte snimku iz Barija, s finala Kupa europskih prvaka gdje se u publici može primjetiti mnogo šahovnica.
Vidi se da su Hrvati svesrdno podržavali Zvezdu.


Imam još jedan primjer, neću ga imenovati, ali jedan ugledni sudionik zborišta je davno javno napisao da se kao mali zaljubio u Zvezdu, i da ga je otac u tom smislu morao "preodgajati" i usmjeriti na Dinamo, klub za kojeg i danas navija.

Zašto ne Partizan, klub čiji su čelnici bili Tuđman i Bobetko, koji je imao mnogo više Hrvata u svojoj ekipi nakon rata, koji je bio jugoslavenskog usmjerenja?

Nego Zvezda, klub srpske orijentacije, i to sve prije nego je Zvezda postala prvak Europe, dok nije imala tu neku čar, magiju koju sa sobom nosi titula prvaka Europe.


Danas bih još to i razumio, no što je to bilo tada, što je Hrvate privlačilo Zvezdi i privlači li vas Zvezda još i danas?

Lažeš, lažovčino.

Prvo, Dalmatinci su Hrvati a ne nešto zasebno i drugačije od Hrvata.

Drugo, najviše se Zvezda mrzila upravo u Splitu, među navijačima Hajduka.

Onaj koji tvrdi suprotno je lažljivac, podli provokator i spodoba vrijedna samo najdubljeg prezira.

Crvena Zvezda ja kao Picaso, Van Gogh ili Nikola Tesla. Nešto što je iznad svih običnih stvari na ovom svijetu pa i sitnih nacionalističkih i malograđanskih podbadanja.