Iskreni prosjaci - za kruh i osobne potrebe + žicaroši i nametnici -za pivo i pljuge

eva kant je napisao/la:pa da, zarađuju dovoljno jer će uvijek naići na neke poput mene, koje će im nešto udjeliti bez da traže nešto zauzvrat.
htjela sam reći da je meni jasno kako su većina njih obični đabalebaroši ili čak dio organiziranog lanca, ali kad vidim majku s djetetom u ruci ili klince kako prose, jednostavno ne mogu reći ne.

tu smo isti.

smao bih ja jos dodao kako invalide tako i ratne invalide koji prose.

skofik je napisao/la:U Rumuniji ima najviše Roma i sad otkad su u EU preplavili su Italiju. Baš se u toj emisiji govorilo o tim rumunjskim Romima u Italiji. Nevjerojatno je kako je to organizirano i koliko se sve to proširilo, a ako se ima na umu predrasuda koja vlada o Ciganima.
Krađa, prošnja, prostitucija, džeparenje, sve je to dobro i pomno organizirano, ništa se tu ne radi individualno i za svoju korist, sve je pod budnom paskom organizacije i što je najzanimljivije , sve besprijekorno funkcionira.
Nemože se zanemariti niti činjenica da sirova i surova brutalnost uvelike pospješuje stegu i disciplinu organizacija, ali niti izbjeći pitanje kako je danas tako nešto moguće u jednoj civiliziranoj EU državi, da jednostavno društvo i institucije zakažu u tolikoj mjeri, ali i da se toliko jasno vidi i ispoljava rasizam i ksenofobija.

mmm govorilo se o rumunjskim romima u španjolskoj a Italija je samo spoemnuta

Moram ponovno napisati nešto ovdje!
Neki dan mi je bio prijatelj iz maribora u posjeti i odemo na piće van-
naravno klasika- ciganćica sa djetetom-
on joj da desetak kuna,
ona obiđe par stolova- vidim svi daju (ali ako su ostali dali i 1 kn)
rezultat je 10 kn u 5 min
to je 12o kn u sat vremena?
pitam prijatelja zašto si dao lovu-
on slegne ramenima- i kaže zato što sam dobar?
ok prihvaćam tu tezu, a on ponudi još jedno piće,
odgovaram mu -
može,ali ako ne možemo promjeniti život, idemo promjeniti birtiju!
u drugoj birtiji opet ista prića- evo opet iste cigančice sa djetetom-
naravno da ga se nije sjećala, da joj je već dao lovu!
kad sam mu predstavio matematiku ,
bio je šokiran!
Često se pitam zašto dajemo lovu prosjacima?
osjećamo li krivnju?
nelagodu zato što dobro živimo, a netko pati?
zaboravljamo ljude koji trebaju dobru rijeć, suosjećanje, a savjest pročistimo davanjem kune prosjaku koji zarađuje 10 puta više od nas!

Nikad nisam, nikad ni neću davati prosjacima lovu. Nek ide radit ko sav normalan svijet.

Nego, tanuki.. Općenito mi se sviđaju tvoja razmišljanja, samo je šteta što ne znaš pisati kak spada

masiello88 je napisao/la:Nikad nisam, nikad ni neću davati prosjacima lovu. Nek ide radit ko sav normalan svijet.

Nego, tanuki.. Općenito mi se sviđaju tvoja razmišljanja, samo je šteta što ne znaš pisati kak spada

kak bi ti se sviđala moja razmišljanja, da neznam pisati kak spada:hmm:
malo si kontradiktoran

Skužimo mi svi šta ti želiš reći, al te malo jebbe č ć ije je

Gde me nadje sa temom Tanuki......

Ja sam ekstreman sa prosjacima...... Evo i zasto....

Prvi: Nema prosjaka na javnom mestu a da prosi za sebe......
Drugi: Te pare ne zavrse kod njega vec kod nekog sasvim drugog....
Trece: Mozda bi dao da hoce da odradi nesto ali nece vec hoce da dobije....
Cetvrto: I ja svaki svoj dinar zaradim..... ( Na sve strane vicu dajmi, il se prosi il se zajmi.... Jebote ja nikad nisam isko......)

Svi prosjaci se dele u nekoliko grupa....

Deca
Invalidi i bogalji
Zene sa decom
Matori ljudi
Veterani rata
Crkveni prilog

Svaka od grupa radi za bossa koji uzima skoro sve... Te zene sa decom su uglavnom sa kupljenom ili ukradenom decom..... Zaduzuju ih ujutru i tako dok dete ne poraste..... Onda se sakati da bi dobili invalida..... Jer zdravo i pravo dete manje donosi love Bossu....

Veterani rata ne mogu da prose na javnim mestima ako nisu u tom lancu. Nemozete da zamislite koja je to masinerija bez milosti..........

Znaci NIKADA, ali NIKADA ne dajte lovu ma koliko vam izgledalo zao..... Jedino ako bas znate tog kome dajete.....

Jučer kad sam bila u Zadru, idem prema faxu kad odjednom vidimneku žensku s djetetom. ženska sjedi na GOLOM PODU, ispružila ruku, napravila onu prisilnu facu i zapomaže sa tipičnim izjavama tipa " bog vas blagoslovio, pomozite", itd. Neka cigančuretina sto posto. I to uvijek ista ona koja inače prosi na mostu s djetetom. Ma znaš šta! Ma došlo mi da je opizdim nogom! Prije svega, zašto si ga rodila ako ga ne možeš hraniti? Zatim, nađi si neki posao. Bar sad u sezoni ima posla. Pogađate-nisam joj dala ništa. Ne da joj ne treba dati nego institucije trebaju početi raditi svoj posao i oduzeti joj to dijete. Kad se radi o djeci ne treba imati milosti.

Druga stvar. Dok smo se u menzi hranili na bonove uvijek je dolazila neka baba koja je žicala bonove ili kune, a kad joj ne daš ona te počne kleti i svašta i govoriti. Pa babo glupa, kad već možeš prehodati pola grada da bi užicala koju kunu mogla bi usput skupiti i pokoju bocu. Ionako više nisi za posao. Neka danas skupi dvadeset boca to je deset kuna. Za to je mogla imati dva bona. Dva kompletna obroka. Ali ne. I sad, otkad su došle iksice, babe više nema.

Tu je bio i neki stari koji bi ti se STVORIO ispred nosa dok hodaš putem iskrivio facu i onim preserantskim glasom počeo izmišljati priču kako mora kod doktora,a nema za autobus. Par puta je dobio nešto od mene i nakon toga više ne.

Međutim, kad sam jučer vidjela plakat na kojem piše da mali od 10 godina boluje od karcinoma i da je dosad imao 4 operacije tu se uopće nisam dvoumila trebam li mu dati ili ne. Dala sam. Njemu treba. Da, znam,to isto može biti prijevara. Ali ako je stvarno onda je njemu potrebnije nego bandi neradničkoj s derištem oko vrata!

Također, nerado uplaćujem novac i na žiro račune. Što ako se netko bogati na račun toga,a ljudi kojima treba ne dobiju taj novac? Onda humanitarni telefoni. Tko zove te brojeve? Obični ljudi. Zašto bogati ne pomognu? Njima je najmanji problem izdvojiti potrebu svotu novaca.

Pomagati je u redu i ja sam uvijek za to, ali mora postojati neka granica. Svatko bi mogao prosjačiti i kukati, ali to nije prije svega nešto za što je čovjek stvoren,a i nije u redu prema drugima jer nemaju svi tako dobra primanja da si mogu priuštiti luksuz da dijele milostinju kome treba i ne treba. Želim reći da ciganka o kojoj sam pričala doslovno živi na grbači cijelog grada, tj. ljudi koji su se sami potrudili da nešto postignu. Ona po mom mišljenju svima njima ujedno i vrijeđa inteligenciju. MENI je vrijeđa. Danas sam se slomila za 300 kuna koje dobijem od subote do subote. Svaka kuna je dragocjena i ne mislim dati ni lipe nekome tko cijeli dan češe onu stvar na betonu. Radim za sebe,a ne za takve.

Da, znam da zvuči brutalno, ali sav ovaj humanizam koji danas imamo prelaziu pederski mazohizam. Pomaganje nije postalo nešto što nas ispunjava i što volimo već predmet natjecanja. što su tvoji stavovi humaniji, što više poštuješ ljudska prava, što više daješ svima i svakome to si veća faca. Čim želiš ukazati na drugu stranu te preforsirane i napuhane nazovihumanosti i glume od strane dijela onih koji traže pomoć odmah si nehuman, zatucan, seljačina, fašist i tako dalje. Treba se, koliko god je to moguće, sam probijati kroz život, a ne parazitirati i živjeti od tuđe milostinje.

Evo primjera iz prakse, ja i žena rintamo na vrtu, ogrnjavamo ono malo povrča što imamo za pod zub i eto cigančice, prosi, njoj j ekao teško a iz mene znoj lije kao kiša.
Ostalo još nešto malo za radit ali podne, upekla sunčina i meni se više neće, ruke teške ko olovo. Reko ajde ženo, mislim cigančetu, umi ovu motiku i za pola sata si gotova a ja ti uvalim 50 kuniča.
Znate li odgovor, ; "da sam ja mislila raditi ne bih sada bila ovdje" i ode, u mamicu ti nabijem, govno jedno, ja rintam kao stoka a ona ode dalje jer joj nije sila radit. sada kad god se pohavi bilo kakav prosjak, uvjek ima nekog posla pa makar i suđe oprat, izvoli operi suđe i zaradi 20 kuna, onaj kojemu je sila taj će ostat i pomoć a onaj kojemu nije sila taj će otići. I znate što ej interesantno u 3 godine samo je jedna žena ostala i pitala jel ima još što za očistiti ili ako moža za još 20 kuna nešto ispeglat. Ono što je nazanimljivije tu ženu čak znam iz viđenja iz grada dok većinu dotepenaca koji prose niti ne poznajem pa čak niti iz viđenja i nebih se začudio da ih netko dopelja u klimatiziranom mercedesu oni obiđu kvart i gas nazad.

Dosa u butigu neki covik i pita jel ima koja kuna za kruh.
Ok, ima, pricekajte.
Donijet cu vam sendvic i nesto za popit.
Izletio je vani i opsovao sve sto se da.
A zelio sam mu spremiti pljeskavicu i jos nesto za deseret...
Uostalom sada nastupa ciganska turneja na jadranu.
Kad traze, pitam ih ziro racun. Nitko nema!
Ciganska naselja u njemackoj sam se nagledao.
Super bogatasi!

Ma NP da vidis njihove svadbe...... Koliko tu para se baca ...... Nisi jos video...... Idu ko klosari ali za slavlja se isticu.......Ne mozes da svatis koji je obrt love na njihovim svadbama........ Ovi nasi narodnjaci se pokidase ko ce na ciganske svadbe......


Nego jel znate zasto na ciganskim svadbama ima puno torti......?

Da muve ne idu na mladu.....

Ima jedna baba kojoj je kao maloj prasac pojeo šake i koja svake godine prosi. Priča se da baba ima vilu u Šibeniku.

Mozda ali ne verujem..... Obicno oni rade za drugoga...... To je vrsta kriminala kao i droga i prostitucucija...... Ne moze ona da prosi na dobrim mestima jer tu oni stavljaju svoje bogalje ili zene sa decom ili babe.......

bokaso1 je napisao/la:Mozda ali ne verujem..... Obicno oni rade za drugoga...... To je vrsta kriminala kao i droga i prostitucucija...... Ne moze ona da prosi na dobrim mestima jer tu oni stavljaju svoje bogalje ili zene sa decom ili babe.......

Pa ona i ne prosi na dobrom mjestu. Prosi na kantunu ulice široke metar i po.

Moguce onda, ali veruj da ona zaradi vise nego ti sa sve prskalicama.....

Nemozes joj ni prici sa zaradom....

bokaso1 je napisao/la:Moguce onda, ali veruj da ona zaradi vise nego ti sa sve prskalicama.....

Nemozes joj ni prici sa zaradom....

Istina. Neka danas uprosi 100 kuna to je za mjesec dana 3000 kuna. Ona ciganka iz Zadra uprosi i više. U pravu si. Ne mogu joj ni prići sa zaradom.

A posteno zaradjujes svoj novac...... I naravno verovatno je jos i na nekim beneficijama od drzave i ima bar popust na dazbine ako ne i neku od pomoci......

Ka me netko ovako žica "daj kunu, možeš malo pomoć..." onda ne dam uglavnom, no kad vidim nekog čikicu kako sjedi ispred trgovine, jadan sav smrznit onda ubacim koju kunu, malo prije sam ubacila. jedna čikica bez noge u invalidskim kolicima sjedio je ispre trgovine, nije direktno stavio dolje ili u ruke posudu za pare, već je indirektno imao okrenutu šilt kapu u kojoj nije ni lipe bilo, ja sam mu prišla, pogledala ga u oči i ubacila koju paru, tak mi ga bilo žao, i onaj njegov pogled koji je pun zahvalnosti i iznenađenja mi je baš bio drag oku. ponosna sam na sebe.

20 lipa?

Ja pokušam procjenit čovjeka, pa onda odlučim. Cjenim iskrenost, pa ako me baš traži i za pijaču, dam. Najbitnije da ne mulja. Ali, takvima rjeđe dajem. Jedan je svaki dan bil ispred dućana i žical za vino. Dva puta sam mu dal, ali treći puta sam mu očital bukvicu, tak da ga je bilo sram.
Jednom mi je došel stariji gospon i pital jel imam 5 kuna za kruh. Veli da je otišel na pivicu i nije mu ostalo za kruh po koji ga je žena poslal, pa sam mu dal zbog iskrenosti, a ako i nije bil iskren, opravdanje je bilo takvo da je zaslužil već zbog toga. A pošto je bil kulturno obučen, kulturno pristupil, ipak sam povjeroval u opravdanje.

Ja sam jako osjetljiva na to, i bez obzira što znam da dio njih prosi za alkohol ili prosi iz gluposti, a ne iz stvarne potrebe, nikad nisam prošla pored prosjaka a da mu nisam dala nešto.
Jednom se sjećam, na kućna vrata mi je pozvonila mlada žena i za ruku je držala curicu od 4-5 godina. Molila me 20 kuna jer nema malenoj kupiti za jesti i obećala mi ih vratiti.
Dala sam joj 20 kuna i otišla u kuhinju i potrpala u vrećicu sve živo što sam našla u frižuideru.
Najbolje od svega je, što se žena nakon 2 mjeseca vratila i donijela mi 20 kuna.

Lijepo. Naš, dobro se dobrim vratim i lijepo je što si joj dala 20 kuna.

Ne znam. Nikad ne razmišljam tako.
Za mene je davanje ljubavi, pomoći i emocija bezuvjetan čin.
Ne očekujem nagradu za to.

sunce je napisao/la:Ja sam jako osjetljiva na to, i bez obzira što znam da dio njih prosi za alkohol ili prosi iz gluposti, a ne iz stvarne potrebe, nikad nisam prošla pored prosjaka a da mu nisam dala nešto.
Jednom se sjećam, na kućna vrata mi je pozvonila mlada žena i za ruku je držala curicu od 4-5 godina. Molila me 20 kuna jer nema malenoj kupiti za jesti i obećala mi ih vratiti.
Dala sam joj 20 kuna i otišla u kuhinju i potrpala u vrećicu sve živo što sam našla u frižuideru.
Najbolje od svega je, što se žena nakon 2 mjeseca vratila i donijela mi 20 kuna.

za ovo tenks-
izuzetno lijepo iskustvo!
stvarno sam svjestan da postoje ljudi koji su stjerani u kut, ai moja negativna iskustva su takova da sam postao pomalo i cinik prema prosijacima-
da još uvijek pokušavam prepoznati onoga kome treba pomoć
-
ali recimo meni je prosjakinja došla na vrata sa djetetom-sa pričom o gladi
već sam joj u vrećicu stavio hrpu toga iz frižidera jogurte, jaja, komad špeka,
drugi dan sam u mom vrtu naša bačenu tu kesicu!
da je barem bacila negdje drugdje!
ima toga još, ali i ovo je dovoljno!

Čudno za jednu sponzorušu kako me nazvaše.
Ali eto, imam i ja svojih trenutaka.
Svjesna da često djecu koriste za prosjačenje iz nehumanih razloga, ja ne mogu okrenut glavu kad vidim ona mala musava lica i tužne oči.
ne mogu da ga jebeš.