Nathan Never

Nathan Never je strip junak znanstvene fantastike i ime istoimenog talijanskog stripa koji od 1991. godine izlazi u izdanju izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore. Strip su kreirali Michelle Medda, Antonio Serra i Bepi Vigna[1], dok je crtač prvog broja i kasnijih naslovnica Claudio Castellini.



Nathan Never je bivši policajac kojeg proganjaju duhovi prošlosti uzrokovani bolnim događajima. Njegovu ženu Lauru Lorring ubio je zločinac Ned Mace i to pred očima njihove kćeri Ann, koju zatim otima. Nathan brzo uspijeva pronaći kćer, no njezin je um vidno potresen te, da bi se zaštitio, obavija malu Ann velom neprobojnog autizma. Od tog trenutka Nathan Never odlučuje napustiti posao policajca i postaje specijalni agent privatne zaštitarsko-istražiteljske agencije Alfa. Sam lik Nathana Nevera prikaz je običnog ljudskog bića sa svim prednostima i manama, bez ikakvih natprirodnih moći, koji sve probleme riješava u velikom broju uz pomoć svojih prijatelja i kolega iz agencije u kojoj radi. Izvor: wikipedia


Sad mi je bas pao na pamet ovaj strip. jeste culi za to?

nisam čula,kontam si da je dobar,fora izgleda.jesi ti čito?

imao sam par komada prije. sjecam se 1 pod nazivom "Opsesija"

U lipnju 1991. godine na kioscima širom Italije pojavio se prvi broj Nathan Nevera. Bio je to prvi strip iz Bonellijeve radionice koji se bavio tematikom znanstvene fantastike, a na svu sreću, prvi rezultati bili su odlični tako da je ovaj lik na samom početku stekao široki krug čitatelja.
Sam Sergio Bonelli godinama je bio zaljubljenik u znanstvenu fantastiku, pratio je romane, knjige i filmove te tematike, a osobito su ga oduševljavali filmovi kao što su Blade Runner, Terminator, Alien, stoga je u svojoj izdavačkoj kući želio uvrstiti lik s takvom tematikom. Traženje pravog lika trajalo je dosta dugo, da bi krajem 80-ih konačno dobio na stol zanimljiv scenario sa razrađenom pričom i glavnim likovima. Tvorci Nathan Nevera su Michelle Medda, Antonio Serra i Giuseppe /Bepi/ Vigna poznatiju u strip krugovima kao "Banda sa Sardinije". Za Bonellijevu kuću oni nisi bili stranci, već su iz ranijeg perioda bili poznati kao izvrsni scenaristi nekih od epizoda Dylan Doga , Martin Mysterea i Nick Raidera. Za crtača naslovnica odabir je pao na izvrsnog Claudia Castellinija koji je svoj posao obavljao od prvog do 59-og broja, kasnije ga je zamjenio ništa lošiji Roberto De Angelis.

ovaj strip sam najmanje od svih citao

To ti je velika greška, maximalno sjajan i ozbiljan, fenomenalan strip...

znam da je fenomenalan, procitao sam oko 10 komada, al najmanje od svih sto sam kupovao

THUNDER_DINIX je napisao/la:ovaj strip sam najmanje od svih citao

a istodobno mi je bio i najdraži

i ti si isto najmanje?

Da, nigdje ga nije bilo za kupiti. Stvarno rijetkost.
Jedino kad sam išao na more onda sam ga mogao s lakoćom naći (i to stare brojeve kojih sam uvijek kupio minimalno po 3 komada - a dolazili su i u paketu po 3 s popustom)

EDIT: ipak sam najmanje čitao Lazarus Ledd

de odluci se

ja sam isto po 3 kupovao

Turrican je napisao/la:a istodobno mi je bio i najdraži

nisam znala da ti voliš stripove.

Sjećam se još prije kad sam išao na more uvijek je bilo za kupiti pakiranje po 3 stripa (Nathan Never, Lazarus Ledd itd.) i to po akcijskim cijenama i uvijek sam se nakrcao s tim (te stripove je izdavala Slobodna Dalmacija pa je zato bilo tamo toga na pretek i po dobrim cijenama)

Eh dobra stara vremena

I kad si zadnji put čitao Nathan Never i planiraš li uskoro ponovo čitati?

Ovo nisam nikad čitao

Nathan je fenomenalan strip, možda i najbolji talijanski izdanak.

Skinuo sam ima već dosta dugo 86 brojeva (kakti bi trebali biti svi) + specijali (giganti) kojih ima oko 21 i sve sam ih pročitao. Taman su završili kad je trebalo, iako onaj dio gdje se bore u budućnosti (Nathan Never kao Nemo) je već bio pomalo usiljen ali kao što rekoh na vrijeme su završili.

Prop je napisao/la:Nathan je fenomenalan strip, možda i najbolji talijanski izdanak.

+1

Takvu priču oko lika zaista je trebalo znati složiti, još pamtim zadivljenost koju sam imao čitajući epizode "U ponoru pamćenja"/"Jedanaesta zapovijed", a jako mi je draga "Kitov pjev" od onih manje eksponiranih!

ova mi se naslovnica čini super



netko možda čitao?