Košarka - općeniti topic

Luxe je napisao/la:prwe dwije nezz newolim čelawe ali owa treča je great

Košarkaši Zadra odličnom su predstavom otvorili novu klupsku sezonu u Višnjiku. U potpunosti su nadigrali i razbili slovenskog Euroligaša Union Olimpiju s dvadeset razlike...

S puno upitnika krenuo je Zadar u novu sezonu, no nakon prvih 40 minuta tribine Višnjika imale su puno razloga za pljesak. Uvjerljiva predstava i pobjeda protiv Union Olimpije pokazala je da će Zadrani i ove sezone imati što reći u regionalnom natjecanju.

Osam minuta trebalo je Zadranima da steknu značajniju prednost koju više nisu ispuštali iz svojih ruku. U 9. minuti ukrcali su već svoj 30. poen u prvoj četvrtini i poveli devet razlike.

Novi Amerikanci Downs i Plaisted željeli su se već u prvoj prigodi svidjeti svojim novim navijačima i u tome su u prvom poluvremenu i uspjeli. Posebno šuter Downs, koji je ukrcao 15 poena i naznačio da će biti značano zadarsko napadačko oružje u novoj sezoni.

Trica Ružića, pa poeni Downsa odveli su Zadar već do poluvremena preko 10 poena razlike (40:26 u 14. minuti), a Olimpija se zadržala na desetak poena minusa do odmora. Uz Amerikance, Ružića i Stipčevića, valja notirati i novu "aerodinamičnu" frizuru Hrvoja Perića, koji je svo puni doprinos dao u drugom dijelu.

Dvije trice Cara na otvaranju drugog poluvremena odveli su Zadar do 55:37 (24.), što nije uspjela pokvariti ni četverominutna kriza bez ubačaja. Gosti su stigli "uštipnuti" tek četiri poena zadarske prednosti, pa se na posljednji odmor otišlo s 59:45.

U posljednju četvrtinu Olimpija ulazi prijetećim spuštanjem na 61:53, no Zadrani su prednost uspješno obranili i serijom od 8:0 praktično prelomili utakmicu po posljednji put (69:53 tri minute prije kraja). Do kraja su prednost odveli i do najviših 20 poena razlike tricom Stipčevića u posljednjem napadu.

Uoči ogleda sa Bullsima Bucksi su još uvijek bili bez predsezonske pobjede, no sjajni nastup i nešto malo manje od šest tisuća posjetitelja bili su dovoljni za prekid crne serije kluba našeg Roka Leni Ukića. Velika je noć i iza Anthonyja Morrowa koji je osigurao slavlje Warriorsa u Phoenixu, a do očekivane pobjede stigli su i košarkaši Cleveland Cavaliersa...

Iako su dosad pretrpjeli već dva predsezonska poraza Milwaukee je čvrsto ušao u ogled sa stopostotnim Bullsima koji se vrlo brzo nalaze u minusu. Igralo se prilično izjednačeno tijekom cijelog prvog poluvremena, no Bucksi su bili ti koji su bolje iskoristili pogreške svog protivnika i na odmor odlaze sa sasvim solidnih devet poena prednosti.

Treću četvrtinu gosti ipak otvaraju nešto ambicioznije i približavaju se domaćinima, no ispred gotovo šest tisuća gledatelja Bucksi nisu imali namjeru izgubiti dobiveno i polako, ali sigurno održavaju svoju prednost da bi rizik s kojim su se Bullsi morali suočiti otvaranjem u posljednjih 12 minuta igre sjajno iskoristili i susret okončali sa još ugodnijih osam poena prednosti.

Sa 14 poena i sedam skokova najefikasniji igrač gostiju bio je James Johnson, a sa 13 poena i šest asistencija slijedi ga Jannero Pargo. S druge strane terena najbolje se snašao, Hakim Warrick (13 poena, 8 skokova) uz kojeg svakako moramo spomenuti i dvojac Andrew Bogut (12 poena, 5 skokova) - Carlos Delfino (12 poena). Zamijećenu ulogu odradio je i naš Roko Leni Ukić koji je za deset minuta igre skupio četiri poena (1/1 slobodna bacanja, 0/1 šut za dva, 1/2 šut za tri) uz čak pet asistencija.

Iako čak pet igrača nije bilo u stanju nastupiti do očekivane druge predsezonske pobjede stigli su i košarkaši Clevelanda. Ne može se reći da Charlotte nije pružila dostojanstven otpor, posebice u trećoj četvrtini nakon koje su čak i preuzeli vodstvo, no LeBron James (11 poena, 5 asistencija) i društvo jednostavno su bili presnažni.

Uz LeBrona velika pohvala ide i Shaquille O'Neala (12 poena, 4 skoka) koji se očito još uvijek privikava na momčad, no upravo je on odličnom mini-serijom u trećoj četvrtini održao Cavse na solidnom odstojanju od protivnika. Usprkos svemu, najefikasnijim igračem Clevelanda pokazao se J. J. Hickson (15 poena, 7 skokova) dok je s druge strane sa 18 poena i pet skokova najkonkretniji bio Gerald Wallace.

Nevjerojatna noć je i iza Anthonyja Morrowa koji je sa 30 poena i šest skokova donio treće ovosezonsko slavlje Golden State Warriorsima. Kao što se i očekivalo u ovom ogledu poena nije nedostajalo, no kad je bilo najvažnije gosti su se puno bolje snašli.

Velike čestitke idu i Warriorsovog picka prve runde drafta, Stephena Curryja koji je uz 18 poena, sedam skokova i sedam asistencija bio i jedan od presudnih ljudi u posljednjim trenucima susreta. S druge strane terena uz Channinga Fryea (19 poena, 8 skokova) svakako treba spomenuti i Granta Hilla (16 poena, 6 skokova, 4 asistencije).

Košarkaši Zadra nisu uspjeli potvrditi pobjedu protiv Olimpije iz prvog kola. Gostovali su u Kragujevcu kod Radničkog koji je upisao i drugu ovosezonsku pobjedu slavivši 72:69...

Upozoravalo se kako košarkaši Zadra odlaze na vrlo teško gostovanje. Kragujevac je imao premijeru u NLB ligi i dvorana je bila rasprodana danima prije utakmice i bilo je jasno kako će goste čekati pakao. U takvoj atmosferi domaćin je bio posebno napaljen i borben te je na kraju slabio 72:69.

Zadrani su u Kragujevac otišli s nadom i vjerovali su kako mogu doći do dobrog rezultata ponavljanjem igre iz prvog kola protiv Union Olimpije. Međutim nakon dobrog početka utakmice, neke stvari su krenule krivo i prednost Zadrana se počela topiti.

U prvih deset minuta Zadar je igrao vrlo dobro i to se osjetilo na rezultatu. Tu dionicu gosti su dobili 23:15. Na samom početku druge četvrtine Zadar je pobjegao na dvoznamenkastu prednost koju je mogao dodatno povećati, međutim prvo je promašio Boisa, a zatim je Rančić izgubio loptu i domaćin se počeo vraćati. Milosavljević i Brkić bili su kreatori povratka Radničkog koji je do poluvremena smanjio na malih 33:31.

Do prvog vodstva na utakmici Radnički je došao u 24. minuti kada je Pantić položio za 43:42, a zatim je isto učinio i Rus Kotiševskij kompletiravši tako seriju domaćina 9:0.

Uz sve to šut je stao Damira Rančića koji je u prvom poluvremenu bio tricaški raspoložen, no u nastavku je stao. Stipčevića tijekom cijelog susreta šut nije služio i Marko Car bio je taj koji je držao glavu Zadrana iznad vode.

Sredinom posljednje četvrtine Radnički je složio novu seriju i pobjegao na 65:55 i tada se činilo kako je gotovo. Međutim Zadrani se ne predaju i Perić te s dvije trice Stipčević, vraćaju Zadar na malih 68:66.

U posljednjoj minuti Ružić je položio za smanjenje na 70:69, Milosavljević je s linije slobodnih bacanja odveo Radnički na 72:69 da bi na kraju Car promašio tricu za produžetak i uslijedilo je domaće slavlje.

Zagreb je upisao i drugu pobjedu u NLB ligi. U susretu drugog kola u Trnskom su svladali Budućnost iz Podgorice (80:75), a slično kao i u Sarajevu, bodove su zaslužili vrlo dobrom igrom u drugom poluvremenu utakmice, sačuvavši prednost u pomalo neizvjesnoj završnici...

Prvu utakmicu u novoj sezoni pred svojim navijačima košarkaši Zagreba odigrali su u utorak protiv podgoričke Budućnosti i odmah se domogli novih bodova. Budućnost je preko ljeta izgubila Dašića i Micova, ali je već u prvom kolu protiv Crvene zvezde pokazala da nije osjetno izgubila na kvaliteti. Denis Bajramović je sve novake ostavio na klupi - Nikšu Prkačina, Pankracija Baraća i Antu Mašića, koji nije dobio ni minute.

Zagreb je samo jednom poveo tijekom prve četvrtine. Agresivnom su obranom, uz nekoliko ukradenih lopti, nadoknadili napadačke propuste te je Vladimir Krstić u četvrtoj minuti realizirao protunapad za 7:5. Međutim, tada Lekić, Simonović i Savović rade seriju 8:0 i skreću vodu na crnogorski mlin. Svoju su prednost sačuvali sve do kraja prve dionice, a u posljednjoj sekundi Vitkovac hvata otpadak i pogađa za 24:15.

Treba istaknuti i da je u sedmoj minuti susreta debitirao Nikša Prkačin, ušavši umjesto Luke Žorića, a tek tada je ušao i kapetan Krunoslav Simon. Ti su se potezi Denisu Bajramoviću isplatili odmah nakon kratkog odmora. Prkačin je upisao koš i asistenciju, Simon i Pankracije Barać oduševili su solo-prodorima, precizan je bio i Tomić te je Zagreb u prvih pet i pol minuta druge četvrtine nanizao 13 poena bez odgovora u tom razdoblju vrlo nepreciznih gostiju.

Sjajnu dionicu Mrava nakratko je prekinuo Simonović tricom za 28:27, no dinamični Barać i Andrej Štimac odvode domaćine na šest koševa viška (33:27). Ipak, Zagreb s dvije brzoplete akcije i nesportskom pogreškom Pankracija Baraća omogućava Budućnosti ekspresan povratak, a Nemanja Gordić u posljednjem napadu momčadi iz Podgorice neometan pogađa sedmu tricu svoje ekipe za 37:36, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme. Usporedbe radi, Zagreb je u prvih 20 minuta pogodio jedan jedini dalekometni šut.

Mravi su odlično otvorili nastavak, tjerajući svoje suparnike u pogreške, a dobrom su realizacijom ubrzo pobjegli na opipljivih 48:40. Budućnost je nastavila održavati priključak mirnom rukom s linije slobodnih bacanja, a potom su se razigrali Vitkovac i Jeretin te ponovno vratili susret u egal. Bajramović je reagirao uvođenjem Nikše Prkačina, no donedavni je hrvatski kapetan izgubio dvije lopte, što kažnjava Dragičević za vodstvo Podgoričana 49:48.

Prkačin se brzo iskupio: akcijom za tri poena, važnim skokom u obrani i ukradenom loptom, a s druge strane izvrsni Barać neumoljivo zatrpava koš crnogorskog predstavnika i u posljednju se četvrtinu ulazi s prednošću našeg sastava 56:50. Uslijedio je još bolji period Zagreba. Na požrtvovne obrambene akcije nadovezivali su se tečni, na mahove i atraktivni napadi.

Simon je tricom probio granicu od deset pogodaka viška, a Prkačin i Štimac radili su nered u reketu Budućnosti. Četiri minute prije isteka vremena Zagreb je u dva navrata imao i +14, ali su Crnogorci uzvratili onime što im je večeras najbolje išlo - dalekometnom artiljerijom. Precizni su opet bili Simonović i Savović te se u posljednje dvije minute dvoboja ušlo s 75:70.

Minutu prije kraja Simon je nepotrebno prodao loptu, zatim je Simonović promašio zakucavanje ali i izborio novi napad. Gordić smanjuje na 77:75, a Krstić promašuje otvorenu tricu koja bi osigurala pobjedu. No, skočio je Tomić, a Budućnost radi nesportsku pogrešku na Štimcu i tu je bio kraj.

Čak su petorica igrača Zagreba upisali dvoznamenkasti broj koševa: Tomić (17), Barać (14), Simon i Prkačin (13) te Štimac (11). Tomić je ostvario i double-double dodavši 12 skokova, a Krstić se istaknuo s pet asistencija. Goste je sa 17 ubačaja (pet od ukupno 12 crnogorskih trica) predvodio Savović, a Simonović je naposljetku dodao 12. Čedomir Vitkovac upisao je 11 koševa i 11 skokova.

Dvije predsezonske utakmice NBA lige odigrane su u nedjeljnom ranom terminu. U obje su slavili domaćini i to s identičnih 100:93...

New Jersey Netsi i u trećem susretu predsezone upisali su poraz. Na gostovanju u Bostonu Celticsi su ih svladali 100:93. Kod Netsa se osjetilo neigranje Devina Harrisa, Rafer Alston nije bio raspoložen i Netsi nisu mogli računati na nešto više.

Obojica trenera dala su dobru minutažu svojim glavnim igračima, svi su igrali preko 20 minuta i ostvarili dobre učinke. Tako su Boston predvodili Paul Pierce s 25 poena, Eddie House s 13 poena i Kevin Garnett s 12 poena i šest skokova. Kod Netsa istaknuli su se Brook Lopez s 21 poenom i osam skokova te Yi Jianlian s 20 poena i osam skokova.

S identičnim rezultatom Toronto je svladao Washington u svojoj dvorani. Wizardsi su bili u prednosti uoči posljednje četvrtine, međutim tu prednost nisu uspjeli zadržati i na kraju su poraženi.

Najzaslužniji za pobjedu Raptorsa je rookie DeMar DeRozan koji je ubacio 19 poena od čega devet u posljednjoj četvrtini. Marco Belinelli dodao je 15 poena, Amir Johnson 12 skokova. Prvu utakmicu odradio je i Chris Bosh koji je na parketu proveo 19 minuta i ubacio osam poena. Kod Wizardsa Antawn Jamison ubacio je 21 poen uz deset skokova, a Andray Blatche dodao je 13 poena i deset skokova.

Posljednji sudionik ovosezonskog izdanja košarkaške Eurolige je grčki Maroussi. On je u Berlinu poražen od Albe 75:70, no ukupnu pobjedu je izborio zahvaljujući činjenici da je iz prve utakmice donio prednost od devet koševa...

Nakon što je u petak francuski Orleans preko Benettona kroz kvalifikacije izborio nastup u Euroligi, večeras mu se pridružio i grčki Maroussi, koji je s ukupnih četiri razlike bio bolji od Albe iz Berlina.

Nijemcima je tako pripala Pirova pobjeda, a nešto više od nje nisu mogli ni tražiti s obzirom da u svojim redovima nisu imali više raspoloženih košarkaša osim Juliusa Jenkinsa, koji je ukrcao 32 koša.

U samom otvaranju utakmice Maroussi je odjurio na 10:0, a ošamućeni domaćini uspjeli su se na vrijeme trgnuti i do kraja četvrtine smanjiti na 19:21. U drugoj četvrtini Albina igra se stabilizirala i kao nagrada stiglo je vodstvo od 33:27 košem Sekulića. Na poluvremenu je bilo plus pet za domaćine (43:38), a početkom nastavka i rekordnih 51:41 zahvaljujući dvjema tricama nezaustavljivog Jenkinsa.

Ipak, Maroussi je potom zaigrao mnogo čvršće i serijom 12-2 izjednačio na 55:55 u završnici treće četvrtine. U samom finišu utakmice ponovno je Jenkins bio u središtu pozornosti, odvevši svoju momčad na 75:67 u posljednjim trenucima utakmice. Nadu domaćinima u pobjedu i proboj u Euroligu uništio je Marios Batis, pogodivši tricu za konačnih 75:70.

Osim Jenkinsa, u redovima Albe jedini dvoznamenkasti bili su Immanuel McElroy s 13 koševa i sedam skokova te Adam Chubb s deset poena. Kod gostiju najefikasniji su bili Billy Keys sa 17 koševa te Batis s 15. Dimitrios Mavroeidis je ubacio 13, a bivši Cibos Jared Homan šest.

Maroussi će se tako pridružiti skupini C u kojoj se nalaze CSKA, Caja Laboral, Maccabi Electra, Lottomatica i Union Olimpija, dok će Orleans debitirati u skupini B u jakom društvu koje čine Olympiacos, Partizan, Unicaja, Efes Pilsen i Lietuvos Rytas. Natjecanje počinje 21. listopada.

Europsko prvenstvo je iza nas, prvenstvo kojeg je popratio opći dojam da smo mogli više. Ipak, pred nama je Svjetsko prvenstvo, prvo nakon 16 godina i pitanje je kakvu košarkašku budućnost Hrvatska može očekivati. Tko su snage koje će činiti okosnicu naše reprezentacije u narednih nekoliko velikih natjecanja?

Medalja je i nakon 14 godina misaona imenica hrvatske reprezentativne košarke. One seniorske, da budemo do kraja precizni. Iako smo u tih 14 godina imali osam pokušaja da se vratimo u sam vrh košarkaške Europe, za koji se još uvijek nadamo da mu pripadamo, tek smo dvaput istinski "zaprijetili" medalji. U Srbiji i Crnoj Gori 2005. i u Poljskoj 2009. Prije četiri godine zaustavili su nas suci, ovog puta smo si medalju iz ruku izbili sami.

No, pustimo prošlost na stranu, okrenimo se budućnosti i priči koja nas tek čeka. A to su ugodno i neopterećno putovanje u Tursku dogodine, a zatim "rat" u Litvi godinu dana kasnije. Rat ne samo za medalju, nego i za nastup na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., na kojem se očekuje još jedan spektakularan turnir s najvećim svjetskim košarkaškim zvijezdama.

Ako ćemo prvim pitanjem naše reprezentativne košarke smatrati pitanje novog/starog izbornika, drugi najvažniji odgovor je - s kime ići u Tursku, a s kim u Litvu? Iako i jedno i drugo natjecanje djeluju daleko, to je samo "optička varka". Temelje ta dva ciklusa treba postaviti već sada.

Što se tiče kadra koji je putovao u Poljsku, kako god okrenuli ili promatrali - tamo je Hrvatsku predstavljalo ono najbolje što hrvatska košarka u ovom trenutku nudi. Ako ćemo izuzeti nezainteresirane Giričeka i Žižića, ozlijeđene Tomasa i Baraća, Repeši se eventualno može zamjeriti što na Eurobasket nije poveo aklamacijom izabranog najvećeg talenta hrvatske košarke Antu Tomića. Može se raspravljati o tome je li tu mogao biti Rudež ili Rančić, ali to su sve nijanse i detalji.

Činjenica jest - Hrvatsku je u Poljskoj predstavljalo ono najbolje što je bilo na raspolaganju. Motiv za raspravu može biti koliko nam "ono najbolje" što trenutno imamo uistinu vrijedi, ali Repeši malo tko može zamjeriti odabir igrača koje je poveo u Poljsku. Raspodjela uloga i korištenje tih snaga - svakako, ali njihov odabir teško može biti sporan. Naravno da svi imamo neka svoja rješenja i "ljubimce", ali na kraju se sve ipak svede na realnost da zapravo i nemamo (puno) bolje od ovoga.

Nezadovoljan svojim statusom, u Poljskoj se od reprezentacije oprostio Kasun, a "mirovina" očekuje i Prkačina, iako to još nije decidirano rekao. Novi/stari izbornik mogao bi se odreći usluga i trećeg centra, 33-godišnjeg Nicevića, koji je u Poljskoj bio jedan od naših najboljih igrača i čiji su doprinos i karijera često nepravedno podcijenjeni. "Mirovina" bi mogla stići i njegovog novog suigrača u Benettonu - Davora Kusa, a i Stojić će morati dokazati da je pravo rješenje za buduće akcije.

To je već gotovo polovica momčadi, koja bi morala biti "osvježena" za Svjetsko prvenstvo u Turskoj. Ali nikako to ne bi trebalo biti "radikalno" i bez kriterija, jer reprezentacija ne može biti poligon eksperimentiranja, posebno ne na tako velikim natjecanjima kao što su ona koja nas čekaju. Tomić jednostavno mora postati integralni dio nove hrvatske reprezentacije, makar ga morali i "otrpjeti" u nekim pogreškama. Vratit će se Tomas i Barać, a svi s velikim nestrpljenjem očekujemo kakvu će sezonu imati naši juniorski "dragulji" Delaš, Prostran, Zubčić i Bogdanović.

Tim "klincima" ključna će biti naredna sezona u svojim klubovima, a velika odgovornost stoji na njihovim trenerima, posebno Perasoviću i Sagadinu. Obojica trenera više su poznati po stvaranju rezultata nego po stvaranju igrača, ali bi obojica trebala shvatiti da će ih povijest više pamtiti po tome što su "odgojili" nove zvijezde hrvatske i europske košarke, nego po tome što su imali pobjedu ili dvije više u natjecanjima u kojima ionako nemaju velike rezultatske imperative.

Vrijeme je i da se definitivno "prelomi" uloga vođe ove reprezentacije. Iako se iz nekih izvora uporno pokušavalo progurati Zorana Planinića u tu ulogu, 27-godišnji Mostarac to jednostavno - nije. Vođa se ne rađa, vođa se nameće svojim stavom, svojom energijom i hrabrošću, a Planinić jednostavno nije takav tip igrača. Koristan i upotrebljiv jest, trebao bi biti tu i ubuduće, ali s potpuno novom ulogom u momčadi i drugačijim ovlastima od onih koje je imao dosad.

Prirodnog vođu nove Hrvatske smo svi mogli vidjeti u Poljskoj. Roko Ukić iznimno je napredovao u svojoj prvoj NBA godini i ako ga ne zadesi nekakva nepredviđena situacija koja bi ga zakovala za klupu Milwaukee Bucksa, Ukić će i narednog ljeta biti bolji igrač. Hrabrost i agresivnost ima, kao i veliku motivaciju u svakoj reprezentativnoj utakmici i Roko je osoba koja je spremna već danas uzeti uzde ove momčadi u svoje ruke.

Uz njega, prvi pobočnik bi mogao biti Marko Tomas, od čijeg povratka u Cibonu očekujemo velike stvari. Marko je igrač za puno više od onoga za što je korišten u Realu, karakterno je sličan Ukiću i jako dobro se slažu i poznaju. Na centarskoj poziciji u bliskoj budućnosti "gazda" bi morao biti 31-godišnji Nikola Vujčić, čijeg se iskustva i znanja novi/stari izbornik ne bi smio olako odreći. Ako zbog ničega drugoga, onda radi činjenice što su sva trojica naših "cenatara budućnosti" - Ante Tomić, Stanko Barać i Mario Delaš, za svog igračkog uzora proglasili upravo Vujčića. Vujo ih može puno toga naučiti, možda i više nego treneri.

Na centarskim pozicijama Banić i Lončar trebali bi biti "nedodirljivi", jer su odličan "antipod" spomenutim centrima koji više polažu na "finesu", nego na snagu. Jednako tako i Popović, koji je uz Tomasa naš najbolji šuter, a Rozić će svoje mjesto morati "braniti" u naletu Rudeža, možda i Perića. Neka, zdrava konkurencija nikome nije škodila, neka igra najbolji i najspremniji.

Svjetsko prvenstvo u Turskoj dobra je prigoda za "selekciju", jer nije izlučno natjecanje. No, ne smije se nikako zapostaviti i zanemariti rezultat. Imamo prostora za napraviti solidan "miks" koji bi rodio nukleus za narednih 4-5 velikih natjecanja, prilikom čega bi se iz godine u godinu vršilo "filtriranje". Međutim, reprezentacija će biti onoliko jaka koliko nam jaki budu klubovi. I koliko nam mladi i nadareni igrači budu imali prilike pokazati ono što znaju. Nitko nije postao igrač u reprezentaciji, igrače stvaraju klubovi...

Najizjednačenija, najuzbudljivija - najbolja NBA sezona u zadnjih nekoliko godina večeras kreće sa centra. Simboličnim okršajem dva trenutno najveća istočna rivala Clevelanda i Bostona otvara se sezona velikih očekivanja. Dva najbolja košarkaša današnjice, Kobe Bryant i LeBron James, kreću u lov na prsten. A putem vrebaju nikad moćnije i snažnije "mine"...

Kobe Bryant svoj četvrti prsten proslavio je bučnije i emotivnije od sva tri dosadašnja. Ovo je prvi koji je isključivo njegov, prvi kojeg ne dijeli sa Shaquille O'Nealom, prvi kojim je sebi, više nego drugima, dokazao koliko je velik. A velik je, uz dužno poštovanje prema svima - trenutno najbolji aktivni košarkaš na svijetu.

Shaq je Kobeu dugo vremena "ufino" predbacivao kako bi mu trebao biti zahvalan za tri šampionska prstena iz vremena dominacije Lakersa s prijelaza iz 20. u 21. stoljeće. Još tonu "šećera" Shaq je "kupio" uzevši i svoj četvrti prsten s Dwyaneom Wadeom u Miamiju, taman da Kobeu dodatno zagorča "prijelazne sezone" u LA-u i osudi ga na frustracije i svađe s upravom.

U Kobeu je kuhalo, toliko se silno želio izvući iz Shaqove sjene, da je osvajanje naslova bez Shaqa odredio kao misiju od koje neće odustati. Stiglo je to vrlo brzo, malo zaslugom GM-a Lakersa Mitcha Kupchaka, a još više "tihom igrom" čelnog čovjeka Memphis Grizzliesa Jerryja Westa, igračke legende Lakersa, koji je svom voljenom klubu "poklonio" Pau Gasola. I na žalost LeBrona Jamesa, ali i velikog Shaqa, pomogao stvoriti momčad koja će još godinama biti najveći kandidat za NBA naslove.

Cleveland Cavaliersi više nisu imali izbora. LeBron je u posljednjoj godini ugovora i odbijanjem njegovog produljenja minulog ljeta dao je jasan signal svojoj upravi. "Osigurajte mi pomoć. Konačno mi osigurajte pomoć!" Razni Goodeni, Szczerbiaci i Williamsi nisu mu donijeli ništa osim frustracija u završnim fazama minulih sezona, pa je LeBron posve otvoreno "mignuo": "Ili ću ove sezone biti prvak u Clevelandu ili idem pokušavati negdje drugdje".

Bez obzira što to nikad nije javno izrekao, LeBron je svojim potezima pokazao da ga već polako počinje nagrizati nervoza. Toliko je bolji od velike većine ostalih, toliko je dominantan u ligi u kojoj se jedino Kobe ili Wade mogu mjeriti s njegovim mogućnostima, a titula iz godine u godinu izmiče. NBA je neki drugi svijet. Svijet u kojemu ne pobjeđuje novac nego pametan i dugoročan rad. Svijet u kojemu ne možete "kupiti sve živo" i prošetati se do naslova. Svijet koji je upravo zbog toga toliko zanimljiv, uzbudljiv i izazovan.

U Cleveland je zato stigao - Shaq. Jedini aktivni igrač, uz Kobea, Dereka Fishera i Tima Duncana, koji na četiri prsta ima šampionski znak. Priča je logična, najdominantniji centar svijeta u zadnja dva desetljeća, igrač koji skreće pažnju na sebe, čovjek koji bi tako rado već narednog ljeta uzvratio Kobeu još jednom titulom "negdje drugdje". Uzeo je tri prstena s Kobeom, jedan s Wadeom, je li red i na LeBrona? S druge strane - nije to onaj Shaq koji je toliko dugo dominirao ligom, 37 godina na leđima i 150 kilograma tereta iz dana u dan se sve više osjećaju. Phoenixu nije previše koristio, hoće li Clevelandu?

Nisu tu Cavsi stali, stiglo je još novih lica od kojih Anthony Parker zvuči najbolje. Šuter koji je zbog svojih velikih sezona i titula u Maccabiju cijenjeniji u Europi nego u SAD-u mogao bi biti pravi "jackpot" LeBronove družine ove sezone. Cavaliersi su jaki, jači nego ikad u povijesti, ali paradoks je da će i takvi ove godine teže do naslova nego ikad dosad. Jer pojačali su se i svi njihovi glavni konkurenti, oni s kojima se minulih sezona kad je trebalo - nisu mogli nositi.

Bostonu je ozdravio Garnett i stigao Rasheed Wallace, Orlando je dobio Vincea Cartera i vrlo upotrebljive Barnesa i Bassa, Lakersi su ojačali defanzivni dio Ronom Artestom, San Antonio napad Richardom Jeffersonom. U troboju na Istoku bit će jako važan poredak na kraju regularnog dijela sezone, jer će prvoplasirani izbjeći okršaj barem s jednim od dva preostala velika favorita konferencije u doigravanju. A onda kad se prođu "scile i haribde" Istoka, eto u finalu nekoga tko je pokorio opasni i moćni Zapad. Veliki, veliki posao je pred svima.

Iako je teško uoči sezone prognozirati konačni rasplet za nekih osam mjeseci, pošto će tijekom sezone biti promjena, ozljeda i zamjena, prilično je sigurno reći kako će dva velikana Jason Kidd i Steve Nash i narednog ljeta biti bez šampionskog prstena. Sezona u kojoj će Dwyane Wade i Chris Paul voditi "one-man-show" u momčadima koje ne mogu pratiti njihovu razinu talenta i mogućnosti i sezona u kojoj jedino ozljeda može Blakeu Griffinu oteti naslov novaka godine.

Međutim, glavna priča ipak će se vrtjeti u malom, neki kažu i gubitničkom gradu u državi Ohio. U gradu koji sanja prvi naslov NBA prvaka u povijesti. Naslov koji bi vjerojatno ostavio LeBrona "kod kuće", a Cavalierse spasio od brzopoteznog povratka tamo gdje su prije LeBrona većinu vremena i bili. U prosječnost.

Košarkaški kralj svih kraljeva, Michael Jordan, sedam je sezona čekao prvi naslov prvaka sa svojim Chicago Bullsima i zatim ih nanizao šest. Njegov programirani nasljednik (ako Kobea uzmemo kao vrhunsku "prijemosnicu") s istim brojem 23 na dresu večeras ulazi u svoju sedmu NBA sezonu sa Cleveland Cavaliersima. Hoće li i njegova šampionska dinastija u Clevelandu početi od sedme sezone ili će se brojka narednog ljeta "resetirati"? New York ga čeka raširenih ruku i srca, a Knicksi novčanika...