Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Blaženik/Svetac dana

+3
Neu
Bugarski apolon
Sizif2
7 posters

Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Blaženik/Svetac dana

Postaj by Bugarski apolon čet lis 10, 2013 7:42 pm

Jeste li primjetili kako sve manje domaćinstava posjeduje katolički kalendar? Većina nas je odrastala uz taj komad A3 papira, prigodno smješten na neko dostupno mjesto, podsjećajući nas kad netko slavi imendan, upozoravajući nas kad su kvatre ili kad počinje Došašće. Nažalost, u ovom suludom ubrzanom stilu života, taj se divni narodni običaj pomalo gubi... Kako sam vidio da na ovom forumu obitavaju i katolici (te par agresivnih ateista i agnostika za koje se nadam da neće zagaditi ovu temu) odlučio sam pokrenuti virtualnu inačicu katoličkog kalendara. Trudit ću se da svaki dan napišem čije se ime nalazi tog datuma u kalendaru te da na međumrežju pronađem biografiju ukoliko je taj dan spomendan nekoga mučenika, blaženika ili sveca. Nije mi namjera da ova tema bude blog te molim i ostale članove da ako znaju neku molitvu ili zagovor "Blaženika dana" ili "Sveca dana" da je na taj dan i napišu.
Bugarski apolon
Bugarski apolon
Nevina dušica
Nevina dušica

Registriran/a : 05.10.2013
Broj postova : 31
Reputacija Reputacija : 2
Godina imam : 36
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Bugarski apolon čet lis 10, 2013 7:44 pm

10.10.2013.

Franjo Borgia; Daniel i dr.


Svetac Prezbiter Sveti Franjo je ugledao svjetlo španjolskoga plavetnog neba 28. listopada 1510., na blagdan Svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, u Gandiji, kao prvorodenac Juana de Borje, treceg gandijskog vojvode, i žene mu Ivane Aragonske. Po ocevoj je lozi bio praunuk pape Aleksandra VL, a po majcinoj aragonskog i kastilskog tzv. katolickog kralja Ferdinanda. U desetoj godini života ostade siroce bez majke i bi poslan u Zaragozu, gdje mu ujak Ivan Aragonski bijaše nadbiskup. Ondje zapoce njegov prvi odgoj u citanju i pisanju, u glazbi - za koju bijaše narocito nadaren, a i u umijecu rukovanja oružjem, što su tada plemicki sinovi morali nauciti. Nakon toga je kao paž pošao na španjolski dvor u Tordesillas. Bio je paž done Katarine, sestre Karla V., cineci joj društvo u osami s njezinom majkom, kraljicom Ivanom "ludom". Kad se Katarina god: 1525. udala za portugalskoga kralja Ivana III, Franjo se vratio u Zaragozu te ondje pod vodstvom Gašpara de Laxa studirao filozofiju. Na zahtjev samoga Karla V. vratio se g. 1528. na kraljevski dvor te godinu dana kasnije oženio Eleonoru de Castro, Portugalku, inace pocasnu damu carice Izabele, Karlove žene. Karlo V. je veoma zavolio Franju i obasuo ga raznim milostima, odlikovanjima i pocastima. Franjin je brak s Eleonorom bio sretan i plodan. Rodit ce se iz njega osmero djece. Franjina je obitelj ostala na carskome dvoru sve do nenadane smrti znane ljepotice, carice Izabele, 1. svibnja 1539. Ta je smrt ucinila na njega silan dojam. Franjo je kao vrhovni carski nadkonjušar bio zadužen da takoreci preko cijele Španjolske prati caricin lijes sve do Granade, gdje je imala biti sahranjena. Kod sahrane 17. svibnja on je morao potvrditi istovjetnost pokojnicina tijela. Ucinivši to, doživio je silan preokret u svome životu. Upoznao je živo svu prolaznost i nestalnost zemaljskih stvari. I odatle vuce korijen njegova odluka da se posveti jednom savršenijem životu. To ipak nije bila još neposredna odluka da ce se posve odreci svijeta. Prvi Franjini životopisci njegov su doživljaj u Granadi ovako saželi: "Necu više nikada služiti gospodaru koji bi mogao umrijeti." Sam Franjo ce kasnije u svom dnevniku, na obljetnicu caricine smrti god. 1566., ovo zabilježiti: "Utjeha u mislima na caricu, u radosti nad onim što je Gospodin smrcu ucinio nad njom i nada mnom." Nakon caricine smrti Franjo je bio imenovan potkraljem Katalonije te je 23. kolovoza ušao u Barcelonu. U toj ce službi ostati od 1539. do 1543. te pokazati izvanredne sposobnosti za upravu i vodenje poslova. Istaknuo se narocito u smirivanju duhova i u borbi protiv razbojnika i pljackaša. Nalazeci se na tako visokom državnickom položaju, provodio je ipak veoma intenzivan duhovni život, provodeci sate i sate u molitvi te primajuci cesto sakramente ispovijedi i pricesti. Osjecao je silnu sklonost da što dublje upozna samoga sebe, ispitivao je neprestano stanje svoje duše, a kasnije ce i pisati o raznim metodama kako se dolazi do spoznaje samoga sebe. U to se vrijeme mnogo družio i savjetovao s franjevackim bratom Juanom de Tejedom, koga je s dopuštenjem njegovih poglavara poveo sa sobom u Gandiju. U Barceloni se upoznao i s velikim franjevackim svecem te revniteljem redovnicke obnove Petrom Alkantarskim. U istome gradu došao je god. 1541. u prvi dodir s Družbom Isusovom, susrevši se s blaženim Petrom Fabrom, koji je bio na prolazu kroz Kataloniju. Kad je Franji 17. prosinca 1542. umro i otac, postade on nasljednikom Gandijske vojvodine. Godinu dana kasnije Karlo V. imenovao ga je majordomom vojvotkinje Marije, kcerke portugalskoga kralja, koja se imala udati za španjolskoga prijestolonasljednika Filipa. Franji je 27. ožujka 1546. umrla žena Eleonora. Nakon toga dogadaja on je pod vodstvom isusovca oca Andrije dOvieda obavio duhovne vježbe po metodi sv. Ignacija Loyole. Plod je tih duhovnih vježbi bio da je 2. lipnja 1546. položio zavjete cistoce, poslušnosti te zavjet da ce stupiti u Družbu Isusovu. U svojoj je Gandiji osnovao isusovacki kolegij. Bio je to prvi kolegij u Europi; Papa ga je bulom od 4. studenoga 1547. uzdigao na rang sveucilišta. Franjo ce na njemu završiti studij teologije te 20. kolovoza 1550. zadobiti doktorat iz nje. U meduvremenu je 1. veljace 1548. potajno položio svecanu isusovacku profesiju uz dispenzu da i dalje, noseci svjetovno odijelo, može nastaviti s upravljanjem svojih dobara. Svojim je ugledom postigao da je papa Pavao III. 31. srpnja 1548. potvrdio knjižicu Duhovnih vježbi sv. Ignacija, što je za mladu Družbu Isusovu bio dogadaj velike važnosti. U breveu potvrde Duhovnih vježbi Pavao III. Franju Borgiju naziva "ljubljenim sinom, plemenitim mužem, vojvodom Gandije". Franjo je napokon uspio srediti sve svoje poslove pa je 26. kolovoza 1550. napisao i oporuku. Pet dana nakon toga otputovao je u Rim kao hodocasnik da zadobije oprost, Svete godine i sa sv. Ignacijem uredi sve što je potrebno za službeni ulazak u Družbu Isusovu. U Rimu je ostao nekoliko mjeseci, a onda se pocetkom god. 1551. opet uputio u Španjolsku. Došavši u baskijsku pokrajinu, odrekao se svih vojvodskih prava te od Karla V. dobio dopuštenje da smije obuci redovnicko odijelo. U Ognati je 26. svibnja 1551. zareden za svecenika, a prvu je misu služio tek 1. kolovoza u kuci Loyola. Nakon toga je kroz tri godine od svecenickih poslova obavljao ponajviše propovjednicku službu te pisao rasprave o raznim problemima duhovnoga života. Karlo V. ga je Papi predložio za kardinalat, no Franjo je to odbio položivši 22. kolovoza 1554. u Simancasu jednostavne zavjete što ih uz svecane polažu profesi Družbe Isusove, od kojih je jedan da nece primati crkvene casti ni dostojanstva, osim ako im to zapovjedi onaj koji to može zapovjediti pod grijehom, a to je jedino papa. Sv. Ignacije ga je medutim imenovao generalnim povjerenikom Družbe za Španjolsku i Portugal. Jedna mu je od glavnih dužnosti u toj službi bila podizanje novih kolegija. On ju je odlicno izvršio jer je podigao dvadesetak kolegija, a god. 1554. osnovao je u Sirnancasu prvi Družbin novicijat. Car Karlo V. - neki misle potaknut primjerom sv. Franje Borgije - odrekao se god. 1555. prijestolja i povukao u Yuste. Ondje je tri put dozvao k sebi sveca da ga u nekim stvarima pita za savjet jer je mnogo držao do njegova suda. I u casu smrti želio ga je imati uza se, a imenovao ga je skupa sa svojim sinom Filipom II. izvršiteljem svoje oporuke. I novi je vladar prema ocu Franji Borgiji, isto tako kao i njegova sestra Ivana, pokazivao veliko povjerenje. Zbog toga su mu neki bili zavidni, što ga je nemalo boljelo, jer on sam nije išao ni za kakvom taštom slavom ni afirmacijom. Tada ga je zadesila još jedna veoma neugodna afera. Netko se usudio pod njegovim imenom izdati knjigu koju je generalni inkvizitor Španjolske Fernando de Valdés stavio na popis zabranjenih knjiga. On, umjesto da se brani, skloni se u Portugal. Kasnije bi dokazana njegova nedužnost, no prije toga i on i Družba pretrpješe mnogo na ugledu. Nakon te neugodne afere papa Pio IV. pozvao je Borgiju u Rim i on se dade na put te stiže u Vjecni grad 7. rujna 1561. Kad je pak koncem god. 1562. došlo do ponovnoga otvaranja Tridentskog sabora, te na Sabor moradoše poci kao teolozi general Družbe otac Lainez i njegov zamjenik otac Salmeron, službu generalnog vikara Družbe preuze Borgija. Vrativši se 12. sijecnja 1564. s Koncila, Lainez imenuje Borgiju asistentom za Španjolsku i Portugal. Kad je pak Lainez 19. sijecnja 1565. preminuo, Borgija opet bude imenovan vikarom. Glavna mu je briga bila tada pripremiti II. generalnu kongregaciju za izbor novoga generala. Kongregacija je u srpnju 1565. izabrala njega za trecega generala Družbe. On je u znak poniznosti prisutnim izbornicima odmah poljubio noge. Generalat sv. Franje Borgije poklapao se gotovo posve s pontifikatom sv. Pija V. Taj ga je Papa veoma cijenio, ali je ipak Družbi zapovjedio dvije teške zapovijedi: zajednicko moljenje casoslova u koru te polaganje svecane profesije prije svecenickog redenja, što je bilo protiv Družbina Instituta. General i Družba poslušaše Papinu zapovijed koju ce kasnije dokinuti papa Grgur XIII. Sv. Franjo Borgija kao general reda bdio je marno nad duhom Družbe. O tom je problemu upravio Družbi veoma znacajnu poslanicu O sredstvima da se ocuva Družbin duh. Veoma se brinuo za odgoj novaka te odredio da svaka provincija ima svoj novicijat. Pobrinuo se i za dva izdanja Pravila Družbe Isusove i jedno izdanje Konstitucija. Posluživši se ovlastima što mu ih je dala Generalna kongregacija, naložio je svima isusovcima 1 sat jutarnje meditacije. Njegova se zalaganja usredotociše i na jedan veliki pothvat: na gradnju crkve Al Gesu u Rimu, koju je financirao kardinal Aleksandar Farnese, necak Pavla III. Glavne znacajke Franjine duhovnosti bijahu poniznost i pokora. Uvijek se smatrao najvecim grješnikom, pa se cak i potpisivao sa "Franjo grješnik". Mnogo je molio, bio iskreno pobožan prema Isusu u Euharistiji i prema Gospi. Revnovao je i za misije pa je tako on osnovao prve Družbine misije u Americi. Po nalogu sv. Pija V. pratio je god. 1571. na put u Španjolsku i Portugal kardinala Michela Bonellija koji je imao zadatak da kršcanske države sjedini u savez protiv Turaka. Pošao je na taj put iz poslušnosti i prilicno narušena zdravlja. Vratio se teško bolestan, posjetivši prije dolaska u Rim loretsko svetište Majke Božje. Stigavši u Rim, živio je još samo 3 dana. Umro je u istoj sobici gdje i sv. Ignacije, a bilo je to u noci izmedu 30. rujna i 1. listopada 1572. Urban VIII. proglasio ga je 24. studenoga 1624. blaženim, a HIement X. 12. travnja 1671. svetim. Tijelo mu je kasnije preneseno u Madrid.
Bugarski apolon
Bugarski apolon
Nevina dušica
Nevina dušica

Registriran/a : 05.10.2013
Broj postova : 31
Reputacija Reputacija : 2
Godina imam : 36
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Sizif2 čet lis 10, 2013 7:47 pm

Vrhunski topic. Bravo!
Sizif2
Sizif2
Nevina dušica
Nevina dušica

Registriran/a : 04.10.2013
Broj postova : 162
Reputacija Reputacija : 27
Godina imam : 41
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Neu čet lis 10, 2013 7:57 pm

Polaskana sam što na forumu zvanom KroFrends obitava rvacki katolik, štovatelj religije i tradicionalan čovo, u čijem srcu još uvijek kalendari titraju poput plamena svijeće, stoga bih ovim putem kao znak doprinosa ovoj kvalitetnoj i edukativnoj temi htjela doprinijeti slikom današnjeg svetca.
Blaženik/Svetac dana 1_51fa3f83cf15a

I sama imam katolički kalendar koji na kuhinji visi i redovito se baca pogled u njega.

_________________
Upoznao sam neke čudne, predivne ljude među kojima i sebe – nekoga koga mnogi nikada ne upoznaju.Charles Bukowski
Neu
Neu
CroFriends gazdarica
CroFriends gazdarica

Registriran/a : 19.12.2008
Broj postova : 86925
Reputacija Reputacija : 4928
Godina imam : 32
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty999 / 999999 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Bugarski apolon čet lis 10, 2013 8:05 pm

Neu je napisao/la:
I sama imam katolički kalendar koji na kuhinji visi i redovito se baca pogled u njega.
I pogledaj kako te Bog nagrađuje zbog tvog pobožnog načina života. U stabilnoj vezi, uspješna studentica, administratorica ovog predivnog foruma - možeš biti primjer drugima, reklama za vjeru.
Bugarski apolon
Bugarski apolon
Nevina dušica
Nevina dušica

Registriran/a : 05.10.2013
Broj postova : 31
Reputacija Reputacija : 2
Godina imam : 36
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Neu čet lis 10, 2013 8:17 pm

Hvala Ti, Bože.

_________________
Upoznao sam neke čudne, predivne ljude među kojima i sebe – nekoga koga mnogi nikada ne upoznaju.Charles Bukowski
Neu
Neu
CroFriends gazdarica
CroFriends gazdarica

Registriran/a : 19.12.2008
Broj postova : 86925
Reputacija Reputacija : 4928
Godina imam : 32
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty999 / 999999 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Godal čet lis 10, 2013 8:25 pm

Izvrsna tema.

Valjda ćemo bar ovdje biti zaštićeni od neznabožaca poput WEYLAND-YUTANI i damfiska.
Godal
Godal
Nevina dušica
Nevina dušica

Registriran/a : 03.10.2013
Broj postova : 213
Reputacija Reputacija : 25
Godina imam : 75
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by nikolina čet lis 10, 2013 8:26 pm

Dobra tema,sad ću bar znati koji dan koji svetac Wink
nikolina
nikolina
Obožavatelj foruma
Obožavatelj foruma

Registriran/a : 30.06.2012
Broj postova : 4639
Reputacija Reputacija : 482
Godina imam : 37
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Bugarski apolon pet lis 11, 2013 11:32 am

Godal je napisao/la:Izvrsna tema.

Valjda ćemo bar ovdje biti zaštićeni od neznabožaca poput WEYLAND-YUTANI i damfiska.
Nije naše da sudimo već da okrenemo drugi obraz kad nas ošamare. Ima Onaj koji sve ovo s neba gleda.

On topic:

11.10.2013.

Ivan XXIII. papa; Prob

Papa Ivan XXIII. ili pravim imenom Angelo Giuseppe Roncalli rođen je 25. studenog 1881. u zaseoku Brusiccu koji pripada selu Sotto il Monte (ili po hrvatski: Podgora) nedaleko Bergama (Italija). Angelo Giuseppe djetinstvo provodi u rodnom selul, a u dobi od 12 godina stupa u sjemenište u Bergamu. S devetnaest godina ulazi u Papinsko sjemenište u Rimu. Od 30. studenog 1901. do 30. studenog 1902. služi vojni rok u 73. pješačkoj pukovniji brigade Lombardija. Za svećenika je zaređen u Rimu 10. kolovoza 1904. Poslije ređenja postaje tajnik novog bergamskog biskupa Giacoma Marie Radinija Tedeschija kojeg će nazvati zvijezdom svog svećeništva. U toj službi bio je deset godina. S ulaskom Italije u Prvi svjetski rat obukao je odoru sanitetskog podnarednika, a zatim je tri godine bio vojni kapelan. Nakon rata radi u sjemeništu u Bergamu dok je istovremeno aktivan i kao predavač u Katoličkoj akciji. Kao profesor osniva Studentski dom (Cassa dello studente). No, 1920. papa Benedikt XV. postavlja ga za predsjednika misijskog apostolata za Italiju (Consiglio cetrale dell'Opera della Progpagazione della Fede). Pet godina kasnije (1925.) papa Pio XI. imenuje ga biskupom i šalje kao vizitatora u Bugarsku ne bi li pomogao većoj povezanosti katolika različitih obreda među sobom. Dužnost mu je bila ujedno uspostaviti odnose poštovanja s pripadnicima pravoslavne vjere.

U Bugarskoj je brzo stekao naklonost naroda svojom dubokom brigom za običnog čovjeka. Tako je za vrijeme boravka u Sofiji radio na prijevodu knjige Nasljeduj Krista. U jednom trenutku u dvorištu se začula vika Angelova tajnika na radnike koji su nešto radili. Biskup Roncalli je smjesta ostavio posao i otrčao u dvorište te uzeo u zaštitu radnike, ne pitajući za razlog vike koju je na njih digao tajnik. Netko drugi prvo bi saznao što se događa, no Roncalli ne postavlja takva pitanja. On gleda kako se postupa prema čovjeku jer čovjek ima svoje dostojanstvo koje unatoč svemu treba poštovati. Nakon deset godina provedenih u Bugarskoj isti ga papa šalje kao diplomata u Tursku. Pio XII. 1944. imenuje ga apostolskim nuncijem u Francuskoj, a 1953. kardinalom i patrijarhom u Veneciji. Kao nuncij u Parizu (od 1944. do 1953.) zauzimao se za njemačke ratne zarobljenike u Francuskoj. Podupirao je tada nastojanja francuskih biskupa oko ponovnog zadobivanja radništva posredstvom novih dušobrižničkih načina te odbio zahtjeve da se opozovu 33 biskupa zbog suradnje s režimom iz Vichya. No, kao apostolski delegat za Tursku i Grčku Angelo Roncalli (sa sjedištem u Ateni) za vrijeme njemačke okupacije Grčke pribavljao je grčkom stanovništvu pomoć i spriječio deportaciju grčkih Židova u logore smrti.

Nakon smrti Pia XII. karidnal Roncalli ulazi u konklave iz kojih izlazi kao papa Ivan XXIII. Bilo je to 1958., 28. listopada u 16:40 h. Kardinal Roncalli postao je nasljednik preminulog pape Pia XII. Upitan koje će ime uzeti kao papa odgovorio je: "Zvat ću se Ivan - Ioannes Vocabor". I obrazložio: to ime nosio je njegov otac, sv. Ivanu posvećena je župna crkva u rodnom mjestu i rimska lateranska bazilika, papina katedrala; Ivan je ime dvojice najbližih Kristu: Ivana Krstitelja, Gospodinova preteče i Ivana Evanđeliste, ljubljenog učenika Isusova. Tada su mnogi toga 77-godišnjeg papu smatrali prijelaznim papom. Ali on pak u početku 1959. objavljuje namjeru da sazove opći koncil kao odgovor na potrebe vremena, čovječanstva i Crkve. Svoje namjere svijetu je obznanio 25. siječnja 1959. u bazilici sv. Pavla. Svijet je bio zatečen. Novi papa saziva rimsku sinodu i određuje obnovu kodeksa crkvenog prava. Jedanaestog listopada 1962. svečano otvara II. Vatikanski koncil. Na dan otvaranja koncila govori: "Ja sam vaš brat koji vam je postao otac. Ne značim ništa. Io conto nulla." U daljem govoru ističe potrebu novog izraza za stare istine i pruža ruku drugim kršćanskim Crkvama. Zauzima se za podanašnjenje (aggiornamento) Crkve i ni na koga ne baca kletvu.

Ivanu XXIII. nije bilo dano vidjeti završetak koncila koji je sazvao. No, nije bio u tjeskobi zbog toga: "Drugi neka urade kako oni budu mislili. Ja sam radostan zbog prevaljenog puta." Državnom tajniku kardinalu Ciccognianiju je rekao: "Sada smo više nego ikad... pozvani da služimo čovjeku kao takvom, a ne samo katolicima. Da osobito i posvuda branimo prava ljudske osobe, a ne samo prava Katoličke crkve. Sadašnje okolnosti, zahtjevi posljednjih 50 godina i znanstveno produbljivanje dovelo nas je pred novu zbilju, kako sam to rekao u govoru na otvorenju koncila. Ne mijenja se Evanđelje, nego ga počinjemo bolje shvaćati. Tko je dulje živio i bio na početku stoljeća sučelice novim zadacima vezano uz socijalne djelatnosti koja se tiče čitavog čovjeka, tko je bio, kao ja 20 godina na istoku i osam godina u Francuskoj, te mogao upoznati kulture i tradicije, on zna da je došao čas da se prepoznaju znakovi vremena i da se iz toga izvuče prilika da se gleda daleko." Tu nije bio kraj pomirljivosti i dobrhotnosti novoga pape. Tako on unatoč drukčijem mišljenju nekih uglednika prima 7. ožujka 1963. kćerku i zeta sovjetskog komunističkog vlastodršca Nikite Hruščova. Nešto kasnije (travanj 1963.) objavljuje okružnicu Pacem et terris u kojoj se zauzima za čovjekovo dostojanstvo bez obzira na bilo kakvu pripadnost.

Sud o Ivanu XXIII. izrekli su njegovi nasljednici Pavao VI. i Ivan Pavao II. koji su ga nazvali papom ekumenizma. Izrekao ga je i carigradski patrijarh Atenagora I, koji je primijenio na Ivana XXIII. riječi Evanđelja: "I bi poslan od Boga čovjek imenom Ivan." Svoj sud iskazao je i narod koji je papu Ivana XIII. nazvao Ivan Dobri. Geslo pape Ivana XIII. bilo je Oboedietia et Pax (Posluh i mir). Svoju veličinu dokazao je i uklanjanjem iz molitvenih obrazaca izraze koji vrijeđaju i ponižavaju Židove. On veli da je manjkalo ljubavi prema narodu iz kojega je Isus i nekatoličke kršćanske zajednice naziva Crkvama. Što je dotada bilo skoro pa nezamislivo da izgovori jedan papa. Shrvan bolešću umire (3. lipnja 1963. u 19:49 h) pred mnoštvom koje se natiskalo na Trgu sv. Petra podno Apostolskog dvora. Posljednje riječi koje je izgovorio, držeći tajnikovu ruku, Ivana XXIII. bile su: "Radili smo, služili smo Crkvi. Nismo se zaustavljali skupljati kamenje koje su s jedne ili s druge strane bacali na nas. A mi ga nismo ni na koga bacali. Imamo mnogo prijatelja. Imat ćemo ih još više. Sastat ćemo se u raju." Pokopan je 6. lipnja u kripti bazilike sv. Petra u Vatikanu. U oporuci je izrazio želju da mu se u lijes stavi križ što mu ga je darovao Radini Tedeschi, njegov duhovni uzor.
Bugarski apolon
Bugarski apolon
Nevina dušica
Nevina dušica

Registriran/a : 05.10.2013
Broj postova : 31
Reputacija Reputacija : 2
Godina imam : 36
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by WEYLAND-YUTANI sub lis 12, 2013 8:00 am

Godal je napisao/la:Izvrsna tema.

Valjda ćemo bar ovdje biti zaštićeni od neznabožaca poput WEYLAND-YUTANI i damfiska.
Ne spominji moje ime uzaludno,katoliban.
WEYLAND-YUTANI
WEYLAND-YUTANI
Domaćin foruma
Domaćin foruma

Registriran/a : 10.01.2009
Broj postova : 5092
Reputacija Reputacija : 143
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty133 / 999133 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by WEYLAND-YUTANI sub lis 12, 2013 8:11 am

Molitva Kardinala Rogera Mahonya,poznat po cistoj ljubavi prema maloj djeci,kojeg vatikan razmislja proglasit blaženim.

"Followers of satan,
all rise and give the sign of the horns.
We now pay homage to the lord and the master.
Let us pray."

Our father, who art in hell,
Hollowed be thy name.

Thy kingdom come, thy will be done
On earth as it is in hell.

We take this night our rightful due

And trespass not on path of pain.

Lead us into temptation and
Deliver us from false piety.

For thine is the kingdom,
Of power and glory forever.

We shall praise your unholy name.
Satan shall emerge again!


WEYLAND-YUTANI
WEYLAND-YUTANI
Domaćin foruma
Domaćin foruma

Registriran/a : 10.01.2009
Broj postova : 5092
Reputacija Reputacija : 143
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty133 / 999133 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by evitaa sub lis 12, 2013 10:51 am

Uz sv. Serafina, Crkva se danas spominje i sv. Maksimilijana.

Crkva danas slavi sv. Serafina. Rođen je 1540. godine u Montegranaru u Italiji i na krstu dobio ime Felice - Srećko. Kad je odrastao, nastojao je pomoći svojoj siromašnoj obitelji te se zaposlio kao pastir. S 18 godina ušao je u kapucinski samostan u Tolentinu. Pri ulasku u novicijat promijenio je krsno ime u Serafin.

Često su ga selili iz samostana u samostan, jer zbog njegove nespretnosti nitko s njim nije bio zadovoljan, ni subraća ni poglavari. Iako nije mogao promijeniti svoju narav, Serafin je činio sve da bude što dobrohotniji i ponizniji prema svima. Konačno se skrasio u Ascoliju.

Stanovnici toga gradića toliko su ga zavoljeli da su učinili sve da ga zadrže u svome mjestu kad su ga poglavari ponovno htjeli premjestiti.

Serafin je bio pravi mironosac. Mirio je zavađene, tješio i bodrio bolesne i ožalošćene. Iako je bio neuk, postao je duhovni učitelj mnogima. Umro je 12. listopada 1604. u samostanu Santa Maria in Solesta.

Tada se cijeli Ascoli digao na noge da oda počast mrtvom bratu Serafinu. Vjernici su mu se masovno utjecali za zagovor, a Gospodin je čudesima proslavio svoga vjernog slugu. Svetim ga je proglasio papa Klement XIII. 1767. godine.

Danas se spominjemo i sv. Maksimilijana koji je oko 283. godine u Celju podnio mučeničku smrt. Oskudni biografski izvori o ovom svecu ističu da je bio biskup u austrijskom gradu Lorchu.

Na kraju rubrike 'Svetac dana' čestitamo imendan onima koji nose imena sv. Serafina i sv. Maksimilijana. Donosimo neke zanimljivosti koje smo pronašli o imenu Maksimilijan. Dolazi od dva imena Maximus i Aemilianus (Emilijanus). Ime Maximus ima korijen u latinskoj riječi 'maximus' – najveći.

A ime Aemilianus izvedenica je poznatog strarorimskog patricijskog plemena Aemilius (Emilius). Vjeruje se da se u tom nazivu krije značenje 'onaj koji se natječe'. U hrvatskim područjima prisutne su različite izvedenice muških i ženskih imena. Neke od njih su: Maks, Makso, Maki, Maša, Maksim, Maksima.
evitaa
evitaa
Simpica pipica
Simpica pipica

Registriran/a : 26.08.2009
Broj postova : 15250
Reputacija Reputacija : 1499
Godina imam : 49
Započeo/la tema :
Blaženik/Svetac dana Empty0 / 9990 / 999Blaženik/Svetac dana Empty

[Vrh] Go down

Blaženik/Svetac dana Empty Re: Blaženik/Svetac dana

Postaj by Sponsored content


Sponsored content


[Vrh] Go down

[Vrh]


 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.