Moja majka...

većina žena kaže da to niti ne osjete, meni je to zarezivanje i prvih nekoliko šavova bilo najgore od cijelog poroda.

eva kant je napisao/la:većina žena kaže da to niti ne osjete, meni je to zarezivanje i prvih nekoliko šavova bilo najgore od cijelog poroda.

priznaj eva da to zarezivanje uopće nije bilo potrebno, ali muž ti poznaje doktora, pa je zaželio da se to malo zašije i suzi

tanuki je napisao/la:
priznaj eva da to zarezivanje uopće nije bilo potrebno, ali muž ti poznaje doktora, pa je zaželio da se to malo zašije i suzi

moj muž nije idiot. tek toliko.

Ovo mi je bolje da nisam pročitala.

eva kant je napisao/la:

moj muž nije idiot. tek toliko.

sorry eva, ne mislim da ti je muž idiot!
ja sam se malo našalio,
ali kad si ti tako "tijesna" više se neću šaliti s tobom

tanuki je napisao/la:
sorry eva, ne mislim da ti je muž idiot!
ja sam se malo našalio,
ali kad si ti tako "tijesna" više se neću šaliti s tobom

i bolje. neukusne šale mi nisu probavljive.

Sve je probavljivo

Kako god ako ikad budem rodila bit će to carskim rezom... AKO IKAD...

This is too much pain for me.. Ne želim ni zamislit to...

pa možeš zatražiti onu protiv bolova .....
iako to doktori koliko sam skuži nevoljko daju ženama , možeš zatražiti da dobiješ

Danas sam pročitao jedan zanimljiv tekst...

Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je, bila je sramota za nas. Ona je u mojoj školi spremala hranu za učenike i učitelje. Jednoga dana, moja majka je ušla u moj razre da me pozdravi, kasnije su me prijatelji zadirkivali, propao sam u zemlju i želio sam da moja majka jednostavno nestane. Kada sam je ponovno vidio rekao sam joj da me sramoti, i da je bolje da umre! Moja majka nije ništa odgovorila, nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome šta sam joj rekao, bio sam toliko ljut. Bio sam nezainteresiran za njena osjećanja, želio sam da odem od kuće i nikad više da je ne vidim. Učio sam puno i teško, tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studije. Tamo sam se oženio, kupio kuću i dobio djecu. Bio sam sretan i zadovoljan svojim životom, ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti. Nije me vidjela godinama niti je ikada vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima, moja djeca su počela da joj se ismijavaju. Ja sam se izderao na nju: kako si se usudila da dođeš u moju kuću i da mi plašiš djecu? Samo tako se pojavila nepozvana, idi odavde odmah! Moja majka je samo tiho odgovorila: oprostite, mora da sam pogriješila kuću i nestala. Nakon nekoliko godina dobio sam pismo, pozvan sam na godišnjicu mature. Ženi sam slagao da moram da idem na poslovni put, poslije proslave iz neke radoznalosti svratio sam do svoje kuće. Kada su me vidjeli susjedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio, predali su mi jedno pismo za koje su mi rekli da je od nje, a u njemu je pisalo: moj dragi sine, mislila sam na tebe sve ovo vrijeme. Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu. Bilo mi je drago kada sam čula da si uspio u životu, žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota. Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio oko. Kao majka nisam mogla da podnesem da odrasteš bez jednog oka. Doktori su te pregledali i rekli mi da je nemoguće spasiti oko. Ja sam ti onda dala jedno svoje. Bila sam ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom. Tvoja mama

SAS je napisao/la:Neslažem se stime da porođaj je čisto bolno iskustvo, jer doista ima majke koje su umijesto nesnošljivih bolova imale neke sitne bolove i još uz to doživljavale orgazm,.

Jesi li ti sigurno ovo htio napisat?

Inace , zelim reci da je moj stav a vjerujem i mnogih majki

da je porod bolan ali kada prode zaboravimo na njega a

kud i kako su bolnije brige i strahovi za nasu djecu.

@Iron , koja tuzna prica , bas za suzu izmamit.

Iron Man je napisao/la:Danas sam pročitao jedan zanimljiv tekst...

Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je, bila je sramota za nas. Ona je u mojoj školi spremala hranu za učenike i učitelje. Jednoga dana, moja majka je ušla u moj razre da me pozdravi, kasnije su me prijatelji zadirkivali, propao sam u zemlju i želio sam da moja majka jednostavno nestane. Kada sam je ponovno vidio rekao sam joj da me sramoti, i da je bolje da umre! Moja majka nije ništa odgovorila, nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome šta sam joj rekao, bio sam toliko ljut. Bio sam nezainteresiran za njena osjećanja, želio sam da odem od kuće i nikad više da je ne vidim. Učio sam puno i teško, tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studije. Tamo sam se oženio, kupio kuću i dobio djecu. Bio sam sretan i zadovoljan svojim životom, ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti. Nije me vidjela godinama niti je ikada vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima, moja djeca su počela da joj se ismijavaju. Ja sam se izderao na nju: kako si se usudila da dođeš u moju kuću i da mi plašiš djecu? Samo tako se pojavila nepozvana, idi odavde odmah! Moja majka je samo tiho odgovorila: oprostite, mora da sam pogriješila kuću i nestala. Nakon nekoliko godina dobio sam pismo, pozvan sam na godišnjicu mature. Ženi sam slagao da moram da idem na poslovni put, poslije proslave iz neke radoznalosti svratio sam do svoje kuće. Kada su me vidjeli susjedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio, predali su mi jedno pismo za koje su mi rekli da je od nje, a u njemu je pisalo: moj dragi sine, mislila sam na tebe sve ovo vrijeme. Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu. Bilo mi je drago kada sam čula da si uspio u životu, žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota. Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio oko. Kao majka nisam mogla da podnesem da odrasteš bez jednog oka. Doktori su te pregledali i rekli mi da je nemoguće spasiti oko. Ja sam ti onda dala jedno svoje. Bila sam ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom. Tvoja mama

rasplakala sam se

I ova je za zaplakati.


Bilo je toplo i snijeg je kopnio po krovovima; kapalo je dolje i kapi su blistale na suncu. Ulicama je prolazio varoški svijet u lijepim odijelima.

Majka stiže pred školu suviše rano.Na velikom trgu već je vladao potpuni mir; prozori visoke kuće odsjevali su i katkad bi se čuo glas učitelja, koji je u školi govorio oštrim i zvonkim glasom.
Majka je stigla izdaleka, iz sela koje je bilo udaljeno od varoši dobra četiri sata hoda. Njene čizme - muške čizme koje su dosezale do koljena - bile su sve blatnjave; pa i suknja - široka seljačka suknja išarana zelenim cvjetovima - bila je poškropljena. U desnoj ruci majka je držala kišobran i veliki svežanj, u kojem je nosila košulje i par novih cipela za Jožeta, a u lijevoj ruci držaše veliku maramu, u čiji je čvor stavila deseticu, koju je donijela Jožetu.



Majka je bila umorna i gladna, ujutro nije kupila nimalo hljeba za sebe zbog toga da ona desetica ostane cijela. Noge su je boljele i kašljala je; njeno lice bilo je suho, na obrazima je imala duboke jame. Hodala je polagano gore-dolje i gledala u prozore, koji su se blistali kao da su pozlaćeni.

U školi je zvonilo, zvonilo je dugo, a zatim nastade buka i žagor. Iza velikih vrata ispade mnoštvo đaka; najprije oni mali iz nižih razreda - kričali su i gonili se po trgu, za njima iziđoše stariji đaci - hodali su ozbiljnije i gordo.

U gomili veselih drugova dođe i Joža. Spazi svoju majku - seljačku suknju išaranu cvjetovima, visoke blatnjave čizme, crvenu gornju haljinu, šarenu maramu na glavi, pozadi povezanu, veliki svežanj i nezgrapni kišobran.

"Zar nije to tvoja majka?"

, upita ga drug. "Ne, nije to moja majka!"

, odgovori Joža.

Stidio se seljačke suknje, išarane zelenim cvjetovima, visokih čizama, crvene haljine, marame, kišobrana i velikog svežnja, a u tom svežnju bile su njegove nove košulje, koje je majka noću šila i po kojima su kapale njene suze. Sakrio se u gomili i prođe mimo nje.

A majka je stajala i gledala brižno očima. Ubrzo gužva prestade, đaci su još samo pomalo izlazili iz škole, zatim je zvonilo i sve se ponovo utiša.

Majka je već riješila da pođe u Jožin stan pa da ga tu pričeka. Kad je učinila nekoliko koraka, pomislila je da se, možda, zabavio negdje u školi pa se vratila i čekala. Noge su je boljele, naslonila se na zid i gledala gore u prozore, koji su se sijali na suncu, čekala je do podne. U podne je zazvonilo u školi, a i napolju zazvoni, podnevna zvona oglašavahu se sa svih stran. Iz škole je izlazila bujica đaka. Majka je prišla bliže, pravo do velikih vrata i tražila Jožu. Nije ga bilo. Sve se opet utiša, izlazili su samo još učitelji, bradati, ozbiljni, i osvrtali se na nju.

U srcu se mati zabrinu, uplaši se misleći da možda leži kod kuće jako bolestan i da čeka na nju, da je zove. Pohitila je u njegov stan a noge su joj drhtale.

Joža je bio kod kuće, sjedio je za stolom i držao knjigu pred sobom. Kad je otvorila vrata, odmah je ustao i pošao joj u susret.

"A kad ti stiže?"

"U jedanaest. Zar me nisi vidio gdje sam te čekala"

"Nisam vas vidio", odgovori Joža.

Poslije podne pođoše u varoš lijepom ulicom, s desne strane, sve su kuće svijetlile kao u vrijeme praznika, blistave kapi su padale iz oluka i udarale veselo po kaldrmi. Joža je pratio majku koja se vraćala kući. U srcu zaželi da se sakrije da naglas zaplače. Sretali su ga drugovi, sreo ga je i onaj koji ga je pred školom pitao: "Zar nije to tvoja majka?" Joža se više nije stidio, glasno bi kliknuo: "Gledajte, ovo je moja majka!"

Hodao je uz svoju majku, ali je na njegovoj duši ležao grijeh koji ga je pritiskivao na zemlju, tako su mu noge bile otežale i umorne.

Izvan varoši pozdravi se sa sinom, a Joža je namjeravao da klekne pred njom i da sakrije svoju glavu u njeno krilo, da kaže: "Majko, zastidih te se", ali nije kleknuo. Kad je majka bila već daleko, kliknuo je:"Majko!"

Majka se osvrnu.

"Zbogom, majko!"

Iz daljine je vidio kako majka lagano gazi po blatnom drumu, tijelo joj je bilo pognuto, kao da je na plećima nosila neko breme.

Joža ode kući i sjede u uglu na veliki svežanj, koji je majka donijela, rukama sakri lice i zaplaka. Grijeh je ležao na njegovoj duši i suze ga nisu mogle saprati, skliznuše pored njega kao uz tvrdi kamen...

Davno je to bilo, a na njegovoj duši leži grijeh, težak i velik kao prvog dana, i tako je njegov život sada prepun žalosti i patnje.

Sve je to žalosno i srcedrapajuće. Ali to nisu istinite priče + tekstove su napisali muškarci.

Kako znaš da nisu?

Turrican je napisao/la:Sve je to žalosno i srcedrapajuće. Ali to nisu istinite priče + tekstove su napisali muškarci.

Nema veze ali su lijepe price a takvih odnosa prema roditeljima ima poprilicno.

@Neu i tvoja je prica lijepa.

Neu je napisao/la:Kako znaš da nisu?

ovoj koju si ti postala se zna autor, a što se ove Ironove tiče presađivanje oka je nemoguće danas.

Turrican je napisao/la:
ovoj koju si ti postala se zna autor, a što se ove Ironove tiče presađivanje oka je nemoguće danas.

Meni ne vjeruješ

žena,majka,kraljica

mislim da muškarci to nebi preživjeli

Neu je napisao/la:

ja bih jednog dana(kao i sve žene) također željela zatrudnit, jer
ipak to daje osjećaj samopostovanja, postat ćete mama a to nije mala stvar.

Iako mi to trenutno nije na listi prioriteta. Ali mislim kad bi jednoga dana imala žensko dijete da bi je nazvala ili Nera ili Silvija.

to su patničke kršćanske projekcije.
kod njih je patnja (drugog) put ka vlastitoj zasluzi.

^ zanimljivo!

umjetna psihoza
koju odgajaju katolički bogomoljci
u drugim kulturama se rođenje ne smatra i ne doživljava
kao mučna epizoda što treba pre- i propatiti, kao bolest, ili nešto mučnog što je "dragi" bog jahve naprtio ljudima kao kaznu/osvetu zbog neposluha adama i eve.