Da se ne zaboravi- Jeste li znali-rasprava o ratu

Neukrotiva je napisao/la:

marko je napisao/la:..i oet ja tebi da nije problem kaj je on srbin , nego je problem što on taj nabiguz , vrijeđa to sve ......
pa i žrtve velikosrpske agresije .....

kada bi mi došli na srpski forum i vidili ovakve teme, bi li mi vrijeđali?omalovažavali?i namjerno provocirali?

ma znaš kaj kada bi tamo pisali ovakve pizdarije koje ovaj piše tu vjerovaatno , ne vjerovatno nego 100000% bih im napisao da seru govna...
jel oprosti , upozori me . ali ovaj sere govna .....

gledaj nije stvar teme , to bi ti kao admin trebala kužiti , da nije problem tema , naslov ....
nego što se piše u toj temi .........
dali je spamm , dali je vređanje , dali je govor mržnje i da ne nabrajaam ...
nije problem kaj je on srbin , nego je problem u tome što on veliča ono što su srbi napravili tih godina ...

joj neu pa kako ne shavčaš o čemu se tu radi ....
stvarno mi nije jasno kako ne kužiš ....

jebeš ga možda sam stvarno ja mutaf .........

pa sere, ko je reko da ne sere?

što ja trebam njega kaznit jer "govori mržnju" ?

ma ne....


kupi mu sladoled jel je zasllužio to vrijeđanjem sveg i svačeg


ej a najbolje mi je kad napiše taj lik ........

de sam ja to nekoga uvredio .............
u sunce ti jebem ........




neka čekam odgovor na ono moje pitanje o svetoj albnaskoj metohij kosovo republika .....
e baš me zanim dali taj ima tu kaj za napisati ....
jel se isto radi o otimačini teritorija ......
iako je bila autonomna pokrajina , ali nema veze ...baš me zanima ...

i baš sam se uzrujao jadan ,,,
onak malo

Kapetan Dragan može biti izručen Hrvatskoj
Australski Vrhovni sud je odluku donio nakon samo 15 minuta vijećanja. Vasiljković nije bio na izricanju presude.

Bitno da je lik u pritvoru pa nde može zbrisat

da,da dolazi u Hrvatsku,malo će potrajati ali doći će sav sretan.

a jesi ga ti tu nabacala

pa Neu , stvarno me brineš

Neu jesi ti u HČSP učlanjena kojim slučajem?

to su moje omiljene pjesme.

jasenovac ti je omiljena pjesma ?

od thompsonivih je jedna od boljih, da.

a uuuuu sada ga i ti pretjerala ..............

kao prvo to nije Thompsonova pjesma
a kao drugo , mah nema smisla

zašto?stavila sam pjesme, nisam ništa rekla.

te sam jesme jutro slušala pa sam ih postala :jastukić:

Na osnovu odluke o osnivanju nenaoružanih odreda srpske narodne zaštite i člana 13 odluke o sastavu , organizaciji i načinu rada izvršnog vijeća skupšštine opštine Dvor , izvršno vijeće skupštine općine Dvor na vanrednoj sjednici donijelo je

RJEŠENJE

o izmjeni i dopuni rješenja o imenovanju ratnog štaba narodne zaštite opštine Dvor

U rješenju o imenovanju ratnog štaba narodne zaštite opštine Dvor od 31.03.1993 godine vrše se sljedeće izmjene i dopune tako da se u ratni štab imenuju : za komandanta : Vajagić Bogdan iz Dvora , predsjednik izvršnog vijeća , za načelnika Boljanić Nikola iz Dvora , za pomoćnika načelnika Cvetojević Rade iz Dvora , za članove :

1. Samardžija Gojko iz Dvora , komandant TO Dvor

2. Bjelac Nikola iz D. Javornja , načelnik SUP-a Dvor

3. Miletić Simo iz Udetina , komandir specijalne jedinice

4. Čavić Nikola iz Dvora zadužen za ekonomat

5. Vukota dr. Veselin iz Dvora , zadužen za zdravstvo

6. Mrđenović Rade iz Matijevića , oficir bezbednosti

7. Ivanović Miloš iz Hrtića , oficir bezbednosti

8. Grabundžija Savan iz D. Oraovice , zadužen za saobračaj i veze

9. Sundać Nikola iz D. Javornja , komandir diverzantskog voda

10. Tintor Dušan iz Dvora zadužen za privredu

11. Janošević Marijan iz Dvora zadužen za informisanje

Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja

Klasa : 022-05/91-01/58

Ur Br: 2120-01-5-91-7

Dvor 18.07.1991 godine Predsjednik : Bogdan Vajagić







Republika Srbija SAO Krajina , jedinica za specijalne namjene , 26.07.1991 godine

Izveštaj



Dana 26.07.1991 godine oko 06:30 krenuli smo sa Čavić Brda u štab 2 bataljona u selu Šegestin . Tamo smo sa komandantom bataljona Mićom Popovićem razradili posebne detalje napada na selo Divuša . Oko 08:30 stigao sam sa svojim pomočnikom Božom Novakovićem na početni položaj . Tu smo odabrali 5 ljudi plus jednog vodića . Uzeli smo jednog puškomitraljesca ( M53 7,9mm ) sa pomoćnikom , jednog snajperistu , automatičara i tromblonistu sa PAP. Naš zadatak je bio da se spustimo niz rijeku do mjesta odakle sam trebao gađati crkvu Sveta Katarina i to mesto sam pokazao na karti u štabu . Međutim zbog dosta nepovoljnog terena nismo uspeli stići na vreme do tog mesta pa sam pošto je u 10:00 počela minobacačka vatra bio prisiljen da nađem najbliže mjesto odakle mogu gađati crkvu . To se pokazalo dobrim jer osim što sam pogodio crkvu spasio sam nas od zasede koja namje bila spremljena na mestu gdje sam trebao da idem . Ta zaseda je posle mog dejstva otvorila vatru prema nama nasumce jer smo bili dobro skriveni . Nakon te pucnjave povukao sam ljude u rijeku a njihovi mitraljezi nastavili su pucnjavu prfetpostavljajući da se mi povlačimo kroz kukuruze prema našem početnom položaju. Mi smo ostali u rijeci 3,5 sata jer za to vrijeme , iako se povremeno čula sporadična paljba prema nama nisam hteo otkrivati naš položaj jer bi mogao dovesti naše ljude u opasnost . Pošto smo bili u rijeci mogli su sa tromblonima ili ručnim bombama sve da nas pobiju . Pošto naši ni nakon 3,5 sata nisu krenuli u napad naredio sam povlačenje naše grupe . Kada smo stigli na početni položaj od vojske sam čuo da im je naređeno da nejdu u napad zbog minskih polja o kojima ja nisam ništa znao . Pošto od tog napada niej bilo ništa otišao sam samovoljno sa grupom ljudi da pomognem u napadu na Golubovac Divuški ali i tamo je bila ista situacija . Nakon toga otišao sam sa novinarima koje sam usput sreo u selo Struga gdje je borba upravo završila i prolazili su tenkovi JNA . Posle toga otišao sam na odmor .

Izveštaj podnosi Božić Rade

Republika Srbija SAO Krajina , jedinica za specijalne namjene , 26.07.1991 godine

Izveštaj


Poslje jutarnjeg izviđanja sačekao sam sa ostalima napad minobacača od 10:00 do 11:00 sati . Zatim sam krenuo u čiščenje terena 3 kilometra od Kozibroda prema Kozibrodu . Išlo je samnom njih 10-ero pošto su ostali seljani pobjegli , zapravo nisu uopšte pošli u napad . Tako je nas 11 išlo u čiščenje terena širine 250 metara . Pošto smo mi bili i grupa slučajno ako napadnu iz Kostajnice i u slučaju povlačenja ka Kostajnici , bilo je nekoliko automobila koji su pokušali ali smo ih pod naletom metaka natjerali natrag ka Kozibrodu . U čiščenju terena prešli smo tih 3 km . Na toj kilometraži bilo je jedno Hrvatsko selo od jedno 30 kuća koje smo očistili i došli do Kozibroda na 50 metara . Dalje nismo mogli jer su ispred nas bila minirana polja tako da je jedino bio put čist, a tuda nismo mogli jer je put štitio 2 rova sa mitraljezima . Pošto smo čekali Nikolu , kako s epreziva neznam , da napadne kroz šumu sa boka da odvrate pažnju od nas , a koji nije ni makao sa mjesta ,otišli smo da vidimo tj. jedan je čovjek otišao da vidi šta se događa sa njim , a on se ni makao nije nikud . Nije bilo druge nego da idemo u napad . Krenuli smo i onda su naišla bolnička kola velikom brzinom koja smo pokosili mitraljezom . Ona su se zatim zaustavila . Unutra je bilo 3 MUP-ovca , 2 doktura i vozač srbin . Zatim smo ih otpremili na Šamarice . Tada je već bio mrak i oko nas je več počelo da zuje metci više nego obično . Potom su naišli tenkovi koje smo morali propustiti i malo zatim dobijemo naređenje da vojska odvlači MUP-ovce , zapravo to je bio jedna tenk sa jednim kamionom ranjenih MUP-ovaca . Poslje smo dobili naređenje da se vratimo . Kada smo se vračali pucalo je nanas sa otoka za koji nismo znali da ima ljudi na njemu ,tako da smo zamalo upali u klopku .

Izvještaj podnio : narednik Goran Komazec

Svjedočanstvo : 5963781


Akcijom napada na Zamlaču i Strugu Bansku zapovjedao je Dragan Vranešević koji je tada bio" komandant stanice milicije " u Dvoru i kojeg sam osobno poznavao od prije . Pri napadu na Zamlaču najprije su uhvaliti i zarobili naše roditelje i rodbinu , starce , žene i djecu i onda su , ucjenjujući nas njihovim životima zarobili i nas . Mene su odmah po zarobljavanju tukli kundacima po glavi , gazli po meni vojničkim čizmama , udarali me nogama po cijelom tijelu . Mlatili su po meni kao po vreći . Krvario sam iz glave i ležao na zemlji.Čekao sam da me ubiju , likvidiraju . Dragan Vranešević koji me je osobno poznavao rekao je četnicima : " ostavite ga da leži ! Iskrvari če ! " . Kako sam ipak pokazivao znakove života , nakon njihove međusobne prepirke i dogovora što če samnom , stavili su me u živi štit i potjerali nas 50-ak ljudi ispred oklopnog vozila i sebe prema Strugi Banskoj . Preko nas su pucali po braniteljima Struge . Svojim sam očima vidio kako su ubili trojicu Hrvatskih policajaca koji su branili položaj prema Zamlači kod kbr. 12 . Nakon što su ih zarobili svukli su ih do gola , tukli su ih svim i svačim i gole ih potjerali da bježe prema rijeci Uni , te je onda njih 20-tak zapucalo po njima iz automata i puškomitraljeza . Pucali su po njima kao da su na strelištu. Kako je jedan policajac pokazivao znakove života jedan Martićevac prišao mu je i ubio ga hicem iz pištolja u glavu , ispalivši po hitac u glavu i ostaloj dvojici mrtvih policajaca . Na to je Vranešević nama u živom štitu dobacio : " to čeka i Vas na Mutinici ( Uni ) " . Odjednom smo čuli jaku eksploziju i razbježali se po šumi , vrtovima , kukuruzištima , te smo se kasnije okupili . Doznali smo da je Hrvatski policajac Mile Blažević - Čađo junački bacio bombu na četnički oklopnjak i pobio cijelu posadu poginuvši i sam od eksplozije , nakon čega su se četnici razbježali prema Dvoru neuspjevši osvojiti Strugu . Nakon toga JNA je došla u mjesto pokupiti ranjenike i mrtve glumeči zonu razdvajanja a štiteči Dvorske četnike . Znao sam da če me u Dvoru ubiti ako im se predam u ruke . Jugo vojska je u dom zdravlja u Dvor odvela ranjenog policajca M. P. gdje su ga Dvorski četnici ubili jer su u napadu na Strugu pretrpjeli velike gubitke . Trojicu ranjenih civila četnici su pobili na Žirovačkom mostu , a od odvedenih u Dvor uspio se spasiti samo M. M. iz Zamlače koji se pasio skokom u rijeku Žirovac .

U subotu 13. ožujka, oko 13.50 sati, na graničnom prijelazu u Hrvatskoj Dubici uhićen je Nikola Kovačević (60) iz Hrvatske Dubice, koji je već 15 godina stanovnik Srbije. Provjerom u evidenciji MUP-a utvrđeno je da je za njim raspisana međunarodna potraga zbog kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog pučanstva, odnosno za sudjelovanje u masakru nad 56 Hrvata u Baćinu, te je uhićen i proveden istražnom sucu Županijskog suda u Sisku.
Kako je Kovačević jedan od 15 osumnjičenih za ratni zločin u mjestu Baćin 21. listopada 1991. godine, te je protiv njega pokrenut istražni zahtjev i određen pritvor još 2006. godine, on je odmah prebačen u Zatvor u Sisku. Slučaj Baćin tim je činom konačno pokrenut s mrtve točke, jer za jedan od najtežih masovnih ubojstava (odmah iza Ovčare) do sada nitko nije odgovarao.
Nikola Kovačević deseto je okrivljeni u grupi od 15 osumnjičenih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi proptiv koji je županijski državni odvjetnik Stipe Vrdoljak podnio istražni zahtjev. Utvrđeno je da je ta grupa planirala i izvršila stravični zločin na obali Une 21. listopada 1991. godine, sa cviljem etničkog čišćenja tada okupiranog područja Hrvatske Dubice, Cerovljana i Baćina od preostalih Hrvata.
Četvorica prvooptuženih sumnjiče se da su isplanirali i naredili, a 11 da su kao neposredni počinitelji automatskim oružjem pobili najmanje 56 civila. Ubojstvo 56 Hrvata u Baćinu, većinom staraca, obavila je jedinica za posebne namjene Kaline iz Komogovine, pod zapovijedanjem Steve Borojevića.
Ta postrojba okupatorske vojske, direktno podreddena tadašnjem ministru policije RSK Milanu Martiću, izvela je u Baćinu iz autobusa civile iz Cerovljana i Hrvatske Dubice koji su prevoženi prema Hrvatskoj Kostajnici. Svi su pobijeni, a mrtva tijela ostvaljena su nepokopana uz rijeku Unu.
Kasnije su okupatorske vlasti bagerima u rupe uz obalu pokopali sve pobijene. Na mjestu njihove pogibije najveća je masovna grobnica na području Sisačko-moslavačke županije, druga po veličini u državi, nakon Ovčare.
Hrvati iz Hrvatske Dubice i Cerovljana, koji su ostali u svojim domovima i nakon povlačenja hrvatskih branitelja Pounja, dovedeni su dva dana prije nego su ubijeni u vatrogasne domove u Dubici i Cerovljanima, temeljem odluke lokalnih vlasti Kostajnice i Dubice.
Prikupljeno ih je 70, ali je 14 pušteno na intervenciju rodbine i prijatelja među Srbima. Ostalima je rečeno da ih vode u razmjenu u Glinu, ali su umjesto toga završili na stratištu.
Zapovjednik jedinice koja ih je pobila, poginuo je 1992. godine, u Srbiji živi Branko Dmitrović, predsjednik općine Kostajnica i komandant teritorijalne obrane, te planer pokolja u Baćinu, koji je prvooptuženi.
Glavni vojni zapovjednik kostajničkog područja, oficir JNA Veljko Radunović živi u SAD-u, a zapovjednik Martićeve milicije Momčilo Kovačević, živi u Bosanskoj Dubici.
Živ je i Ilija Čizmić, zamjenik zapovjednika odreda Kaline. On stanuje u neposrednoj blizini masovne grobnice, na drugoj obali Une u Bosanskoj Kostajnici. Inače, s područja Hrvatske Dubice, Baćina i Cerovljana, okupatorske su vlasti pobile 115 Hrvata. Gdje su grobnice njih šesdesetak još uvijek se ne zna.

Krajem 1991. u Slavonskom Brodu osnovana je 139. brigada, a početkom siječnja 1992. i 157. brigada Hrvatske vojske, te 2. topničko - raketni divizion Protuzračne obrane, 301. LOB, a nakon pada brodske vojarne (16./ 17. rujna 1991.) osnovana je 37. inženjerijska bojna. Nakon demobilizacije i osnivanja profesionalnih gardijskih postrojba veliki broj Brođana nalazi se u 5. gardijskoj brigadi HV. Jezgru ovih novih brigada sačinjavali su časnici i pripadnici 108. brigade koji su prva borbena iskustva stekli na novogradiško-okučanskom bojištu. Težinu ratnog puta brodske 108. brigade najbolje ilustriraju podaci da je kroz nju prošlo 7500 boraca, od kojih je 149 poginulo, dok je teže i lakše ranjeno njih 763.

Tijekom Domovinskog rata u brodskoj općini bilo je u obrani angažirano oko 11 posto ukupnog stanovništva (12 tisuća ljudi pod oružjem), kao i 70 posto strojnog i voznog parka, što govori o odlučnosti Brođana da brane svoj grad i Hrvatsku. U obrani Hrvatske poginula su 652 hrvatska vojnika s područja Brodsko-posavske županije, a velike su žrtve bile i među civilnim pučanstvom jer su od neprijateljskih granata stradale 182 osobe od kojih je 28-ro djece.

1992. - Slavonski Brod u plamenu Grad Slavonski Brod je svoje apokaliptične mjesece doživljavao tijekom skoro cijele 1992. kada je, obično bez povoda, iznenada i mučki, napadan iz Bosne svim vrstama teškog oružja i kada je doživio više stotina borbenih naleta srpskih zrakoplova. Od 25. ožujka 1992. kada je u Slavonskom Brodu prvi puta oglašena opća opasnost koja je trajala do 7. listopada 1992. na grad je palo 130 teških bombi "krmača", 13 raketa zemlja-zemlja tipa "luna" i desetine tisuća topničkih i raketnih zrna svih promjera. Ciljevi napada su bili pretežito civilni, poput škola, crkava, gradske bolnice, tržnice, trgova i mjesta gdje se okupljaju ljudi a samo rijetko neki od vojno značajnih ciljeva. Gradska bolnica, uredno označena po Ženevskoj konvenciji, daleko od bilo kakva vojna cilja, ne nalazeći se na liniji vatre, ne nalazeći se ni blizu linije bojišnice, više puta je namjerno gađana i pogađana.

Samo u prvih deset dana mjeseca svibnja 1992. srpsko zrakoplovstvo izvelo je 65 napada na grad s ukupno 100 zrakoplova (MIG-21, MIG-29, Orao...) koji su izbacili 70 bombi od 250 kg, 60 raketa tipa "Munja", 24 navođene bombe tipa "Mawerick". Bili su to divljački napadi na grad koji se skoro nije imao čime braniti od napada iz zraka. U tim je napadima ubijeno 30 osoba dok je 226 ranjeno. Hrvatska protuzračna obrana na području Broda, naoružana s nekoliko lakih protuzrakoplovnih topova i desetak ručnih lansera raketa, uspjela je srušiti tri neprijateljska zrakoplova MIG-29, jedan helikopter "Gazela" i teže oštetiti dva neprijateljska zrakoplova.

3 bojna 3 gard.brigade-kobre,prošli sva ratišta u Hrvatskoj-poginulo 94 pripadnika,
300 ranjeno