Predrasude o hrani i gladi

svako malo netko štrajka glađu!
nezadovoljnici izazivaju pažnju medija i sažaljenje jer odbijaju jesti!
zatvorenici dobivaju ljećnićki nadzor, jer nedo bog -
što ako umru od gladi!
da li je strah od gladi genetski usađen- da imamo masovno sažaljenje nad ljudima koji su gladni ili gladuju,
pa čak kada to rade i namjerno!

zašto postoje tolike predrasude o hrani da bi pojedinci radje umrli nego pojeli puža?

da, može se reći da je strah od gladi i genetski usađen, jer je taj instinkt veoma bitan za preživljavanje, a empatiju prema gladnima možda proizlazi i iz dugogodišnje propagande o gladnima iz afrike.

predrasude o hrani su ovisne o kulturi u kojoj živimo. ljudi se mogu hraniti svime i svačime da bi preživjeli, ali čim nam je nešto nepoznato, odmah nam je i nekako odbojno.

interesantno je da ljudi koji nisu "civilizirani" i žive u teškim vremenskim uvjetima- sibir , aljaska, pa bušmani u africi- plemena uz amazonu... nemaju problema s glađu!
čim se pojavi "civilizacija"- nastaje sranje!
evo primjer haiti koji je preživio prirodnu katastrofu!
odjedamput čujem da je stanovništvo siromašno-
slušam razgovor s čovijekom koji ima sedmero djece i kaže da se on ne tuće za hranu zato što je civiliziran!
dali je socijalna pomoć od strane "civilizacije" postao stil života većeg dijela svijeta, pa nemogu preživjeti ni tamo gdje postoji obilje hrane?!

ne, nije socijalna pomoć postala stil života, već nas je civilizacija drugačije oblikovala. vjeruj mi, ja ne znam bi li mogla i kako ubiti kokoš, te je očerupati. da ne pričam kako nemam pojma koje su gljive otrovne, a koje nisu.

eva kant je napisao/la:ne, nije socijalna pomoć postala stil života, već nas je civilizacija drugačije oblikovala. vjeruj mi, ja ne znam bi li mogla i kako ubiti kokoš, te je očerupati. da ne pričam kako nemam pojma koje su gljive otrovne, a koje nisu.

vjeruj mi ni ja nikada nisam zaklao kokoš i to mi je izuzetno odbojno
ali da zatreba- to bi napravio bez problema!
kad sam prvi put ubio i čistio ribu, skoro sam povračao!
a što se tiće gljiva - tu ti je na snazi prirodni odabir

bezveze mi je štrajkanje glađu. nikad ne bi sebe izgladnjivala,daj mesa brate,kaki štrajk?

Neukrotiva je napisao/la:bezveze mi je štrajkanje glađu. nikad ne bi sebe izgladnjivala,daj mesa brate,kaki štrajk?

a meni je to fenomenalno
kad bi se hipotetski našao u takvoj situaciji, odmah bi poćeo štrajk glađu, jer vidim da na to ljudi padaju!

bezveze, važniji mi je moj želudac

Neukrotiva je napisao/la:bezveze, važniji mi je moj želudac

želudac ili guzica-
ipak su crijeva najvažnija za preradu hrane- ona odabiru što ide u tijelo , a što u govna

Čovjek može duže bez hrane, nego li bez spavanja!

Ne znam zašto to sad ističem, samo mi je, eto, interesantno ljudsko poimanje!

ma ti s štrajkanjem glađu idu svima više na živce koliko se dalo primjetiti, ako im to toliko godi onda nek štrajkaju, šta su glupi više. baš mi idu na racku s time

nek nam zatvorenici svima učine uslugu i napokon pocrkaju od gladi.
kad su sudjelovali u zločinu, to nije bio problem, al hrana jest! da baš!
i nije mi jasno kako može itko suosjećat sa zločincima koji svojevoljno ugrožavaju svoje zdravlje štrajkom glađu? bezveze.
zašto zatvorski sustav uopće dopušta takvima da objave štrajk u novinama?
pa to je zatvor, a ne luksuzna vila ili restoran!

slažem se gusti. takve ne treba saželjevati.
rep+

prvo i oni su ljudi, a sad to sto bi to trebalo drugcije biti regulirano i sto bi po meni trebali zaraditi svoj kruh, a ne biti porezni tret je drugi par opanaka.

Štrajk glađu, interesantna tema, brijem da za uspjeh najveću ulogu igraju mjesto i vrijeme.
Kad su štrajkali radnici svaki dan smo bili bombardirani s istim, kad štrajkaju zatvorenici jedna vijest u novinama i to je to.
Štrajk ima toliko uspjeha koliko je popračen medijima a samim time i večim suosječanjem.
Naravno da će uskoro štrajkati glađu u zatvoru jer nemaju jakuzi i 5 menija na izbor za objed.
Sve je to ovisno samo o tome kakav odjek ima u javnosti jer je ponekad jedan štrajkaš dovoljan da senzibilizira javnost a ponekad niti njih 100 nije dovoljno.

Ljudi koji počine zločin, svjesno, ili u afektu se osude na oduzimanje slobode i zatvaraju u ustanove koje mi nazivamo zatvorima, a služe za preodgoj istih.
Preodgoj nije mučenje, maltretiranje, neljudsko postupanje s ljudima, već nešto sasvim drugo.
Društvo izdvaja znatna sredstva za zatvorski sustav, ali i da se tim ljudima boravak u takvim ustanovama učini što humanijim i ljudskijim.
Ako je netko bio u zatvoru, znat će da su osuđenici za teška kaznena djela odvojeni od onih koji su u zatvoru za neka lakša kaznena djela, ili za prekršaje.
Trpati sve zatvorenike u isti žločinački koš je smiješno.
U zatvorima se krše prava zatvorenika, nečovječno se postupa prema ljudima, uvjeti znaju biti katastrofalni, i jedini efikasni način da se skrene pozornoat mjeroodavnih je štrajk glađu.

pustinja je napisao/la:Štrajk glađu, interesantna tema, brijem da za uspjeh najveću ulogu igraju mjesto i vrijeme.
Kad su štrajkali radnici svaki dan smo bili bombardirani s istim, kad štrajkaju zatvorenici jedna vijest u novinama i to je to.
Štrajk ima toliko uspjeha koliko je popračen medijima a samim time i večim suosječanjem.
Naravno da će uskoro štrajkati glađu u zatvoru jer nemaju jakuzi i 5 menija na izbor za objed.
Sve je to ovisno samo o tome kakav odjek ima u javnosti jer je ponekad jedan štrajkaš dovoljan da senzibilizira javnost a ponekad niti njih 100 nije dovoljno.

kad je osuđeni ratni zločinac u pritvoru štrajkao glađu, onda su to mediji itekako popratili,
međutim o vo nije tema o radnicima i zatvorenicima, već o predrasudama o hrani i gladi-
meni je povod za pokretanje teme, kad su mediji nakon tjedan dana poćeli izvještavati kako na haitiju ljudi umiru od gladi!

Zatvorenici imaju tri obroka dnevno prema tome nema gladi. Ja nekima od njih ne bih dala ni to.

Primjer jedne predrasude o gladi. Moje babe su se u djetinjstvu davile crnim kruhom, šakom smokava, blitvom i mahunarkama. Njih to podsjeća na vremena kad su gladovale. Danas nema šanse da će jesti ako na stolu nije meso, prilog i bijeli kruh. Da se razumijemo, tanjur mahunarki s dvije kriške crnog kruha je jako zasitno jelo, ali babe imaju problem jer ih takav meni podsjeća na gladne godine pa sad, iako od toga danas ne bi bile gladne, briju da ću ja ostati gladna ako pojedem samo to. Ja se sad vraćam toj prehrani i kad im kažem da sam to jela one me sažalijevaju. Ja recimo prije nekoliko večeri nisam do kraja mogla pojesti tanjur riže na mlijeku kako je to bilo zasitno. Moje babe ni čuti. Kakv je to ručak bez mesa? Pa starudijo, što mi sad glumiš gurmana kad te ta hrana odgojila i učinila triput zdravijom od mene?! Kažem vam, nitko neće ostati gladan od tanjura mahunarki, kaše ili riže za ručak i isto toga za večeru niti će ostati gladan od dvije kriške crnog kruha i malo sira za doručak. Neće. Uvjeravam vas. Može samo biti vitalniji. Ali u pitanju su predrasude. Da mi se slučajno nije netko požalio kako mu je loše jer je za ručak pojeo jedan šnicel sa malo salate i dvije kriške kruha! Problem nastaje kad se gospoda naviknu na obilne obroke i onda kad su im obroci manji odmah se počnu žaliti. A što se tiče Afrike i ostalih, kod njih je problem što hrana ne dolazi do svih koji je trebaju i što ih Zapad drži u ovisničkom odnosu time što im pomoć šalje na kapaljku i što pomoć ne stiže tamo di bi trebala. Problem je što ih ne nauče obrađivati zemlju nego ih čine ovisnima o donacijama. Onda su problem i Afrikanci koji stvaraju djecu iako dobro znaju da će im ta djeca na rukama umrijeti od gladi. Znam da je to ostatak svjetonazora u kojem su se djeca smatrala radnom snagom,ali svejedno ih ne opravdavam. Dakle, moj zaključak bi bio da su za glad krivi svi - oni koji su gladni ako nemaju pun stol pred sobom, oni koji čekaju donacije i stvaraju nove gladuše i oni koji daju te donacije umjesto da ljude nauče kako sami proizvesti hranu.

evo ti + zato što imaš stav i znaš ga iznijeti
ali koji put stisni i novi red da je lakše čitati

štrajk glađu je u evropi uglavnom nepoznat oblik komunikacije. štrajkom glađu nenasilno se izražava stav da se odluku nadređenog ili moćnijeg prihvaća samo po cijenu svog života.

nešto vrlo sličnog opisuje nam hermann hesse u svom siddartha. otac je sinu zabranio napustiti obiteljsku kuću i ići u svijet. sin nije htio prekršiti očev nalog i time srušiti njegov status/identitet. nakon očeva opetovanog odbijanja dati mu dozvolu za odlazak, siddartha ostaje na mjestu stajati na kojem je trenutačno bio. tako je stajao cijelu noć i cijeli dan, dok se roditelji nisu zabrinuli da će pasti mrtav na tlo i na kraju ipak pristali na njegov odlazak.

zapad na žalost nije tako dosljedan u svojem shvaćanju časti i statusa. ljudi se odgajaju na neodgovornost i sebičnost. stoga se ovdje može desiti da naizgled prvu časnu osobu uhite u susjednoj državi u bijegu od svojih štićenika, ili grupica multimilionera može drugima pričati da će čuvati opasan otpad stotine i tisuće godina - jer mnogo milijuna novca nije dosta, može slobodno više, svejedno šta drugom učinili.

minutus je napisao/la:tako je stajao cijelu noć i cijeli dan, dok se roditelji nisu zabrinuli da će pasti mrtav na tlo i na kraju ipak pristali na njegov odlazak.

čudno, čovjek bi pomislio da bi ga roditelji jednostavno pustili da stoji dok ga ne zabole noge, morao ići na WC, ogladnio ili što već. Plus i dalje je pokazao neposluh u neku ruku.

on je za svoju volju uložio svoj život, a stari su razmišljali kako daleko smiju ići sa svojom voljom. obe strane su uložile što imaju, bez da ospore vladajući red. ali ovaj red bio je obilježen odgovornošću/ljubavi/respektom.

U srži, kolika je razlika između tog i ovog slučaja?:


(https://www.youtube.com/watch?v=oEd1m16Lls0)

tanuki je napisao/la:
zašto postoje tolike predrasude o hrani da bi pojedinci radje umrli nego pojeli puža?

Ljudi na globalnoj razini jedu sve. Samo ovisi o odgoju i sredini u kojoj odrastaju. Aboriđini jedu crve iz drveča, u Vijetnamu je skakavac poslastica, u Kini jedu pse, u Japanu čak i otrovne ribe. Sječam se jednog dokumentarca o ljudskim osjetilima, dali su Francuzima japansku poslasticu - fermentirana jaja - samo što se nisu zbljuvali a isto tako dali su Japancima pljesnjivi sir, isti efekt. Također davali su pred ljude juhu i svi bi ju htjeli sve dok ispitivač nije izvadio čistu zapakiranu četku za zahod i promiješao im juhu. Tako da psiha tu ima največu ulogu.

Ly je napisao/la:A što se tiče Afrike i ostalih, kod njih je problem što hrana ne dolazi do svih koji je trebaju i što ih Zapad drži u ovisničkom odnosu time što im pomoć šalje na kapaljku i što pomoć ne stiže tamo di bi trebala. Problem je što ih ne nauče obrađivati zemlju nego ih čine ovisnima o donacijama.

Problem je crno tržište koje se stvara jer se uvijek netko pokušava obogatiti na nečijoj nesreći. Drugi problem je jer nikog nije zapravo briga, ako nema npr. nafte onda svijet okreće glavu. Treći problem je licemjerje ljudi poput Bono Vox-a koji sa drugim zvijezdama traži novac od običnih ljudi a sam je neki dan zaradio 3 milijarde kuna jer su dionice Facebooka porasle. On sam može nahranit pola Afrike.
A neka zemlja se jednostavno nemože obrađivati jer je neplodna i nema vode.

Ly je napisao/la:Onda su problem i Afrikanci koji stvaraju djecu iako dobro znaju da će im ta djeca na rukama umrijeti od gladi.

A ovo je jedan od najvećih problema, prenapučenost (globalan problem inaće). Nekad su živili u malim zajednicama gdje je bilo više koza nego ljudi. Ako se nemožeš skrbiti za svoju djecu onda ih nemoj ni imat i to se treba primjeniti na globalnoj razini.

Turrican je napisao/la:U srži, kolika je razlika između tog i ovog slučaja?:

mali nije uložio svoji život nego svoju silu, kršeći sva pravila koja je poznao. ova scena nije obilježena dostojanstvom, respektom i poštovanjem ni prema sebi ni prema otcu. (od mene bi po starinski zaradio batine na licu mjesta.) i siddartha nije bio malo dijete koje istražuje svoje granice utjecanja. u slučaju skoro odraslog djeteta, roditelji ga jednom moraju pustiti ići svojim putem, kod derišta u clipu to nije moguće.
sad se čudim da tako nešto moram napisati. mislio sam da razlika leži na dlanu.