Marija Jurić Zagorka

Marija Jurić Zagorka (1873-1957)

Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica.

Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije, kao i za ženska prava. Kao novinarka izvještavala je o političkim zbivanjima iz Parlamenta, bila dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije.

Pokrenula je i uređivala prvi list u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama, i tako nazvan - Ženski list kao i Hrvaticu. Usprkos tomu, stalno je kao žena u, za to doba isključivo muškom poslu, novinarstvu, bila izložena podsmijehu i poniženjima.

Svoje romane u kojima je pokazala posebnu vještinu fabuliranja, koji su je učinili prvom hrvatskom autoricom literature za takozvane široke narodne mase, počela je pisati na nagovor biskupa Štrosmajera.
Pisala je romane u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne istorije. Neka njezina prozna djela su dramatizirana i ekranizirana.

Kod čitatelja je Zagorka bila veoma popularna. Možda baš zbog toga nisu joj bile sklone neke tadašnje književne veličine, npr. Đalski, koji je njezina književna ostvarenja nazivao šundom za kravarice.

Ispreplićući intrigantne, uglavnom ljubavne zaplete s nacionalnim temama ostvarila je niz feljtonskih romana koji su objavljivani uglavnom kao dodatak Obzora. Čitatelji su željno iščekivali svaki nastavak Gričke vještice, Plamenih inkvizitora, Gordane, Jadranke, Kćeri Lotršćaka, Kneginje iz Petrinjske ulice i drugih Zagorkinih obimnih romana u kojima je prikazala impresivnu galeriju romanesknih likova.

Kritika ju nije cijenila, a ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj pozornosti koja se posvećuje njezinu djelu. Možda je svijest o Zagorkinoj vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u Pismima slavnim ženama kaže: „Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas.”



Djela

,,Kneginja iz Petrinjske ulice"
,,Grička vještica" - ciklus od 7 romana (Tajna Krvavog mosta, Kontesa Nera, Malleus Maleficarum, Suparnica Marije Terezije I, Suparnica Marije Terezije II, Dvorska kamarila, Buntovnik na prijestolju) (1912)
,,Kći Lotrščaka"
,,Plameni inkvizitori"
,,Gordana"
,,Republikanci" (1924)
,,Vitez slavonske ravni"
,,Jadranka"
,,Roblje" (1899)
,,Kamen na cesti" (1937)

Bila je izvrsna. Pročitao sam 6 njezinih djela dok su još izlazila kao romani u nastavcima.

Ja sam pročitala dvije knjige iz ciklusa Grička vještica. Stvarno je kao autor bila daleko ispred svojeg vremena.

zbracun je napisao/la:Bila je izvrsna. Pročitao sam 6 njezinih djela dok su još izlazila kao romani u nastavcima.

Koja?

Kći Lotrščaka
Plameni inkvizitori
Gordana
Vitez slavonske ravni
Jadranka
Grička vještica

To je bilo tako davno, da sam već zaboravio sadržaj. Možda su ti romani još u životu na tavanu, ali mi se čini da su ipak nestali. Malo mi je preskupo da ih sad nabavljam kao knjige, mada bi ih rado ponovo pročitao.

Od večeras na HRT1 opet emitiraju dokumentarnu seriju o Zagorki. Nisam ju još gledala.

Serija prikazuje težak životni put ove velike žene - od djetinjstva u disfunkcionalnoj obitelji, prisilnog braka, borbe s urednicima časopisa i novina za priznanje svog novinarskog rada, preko književne slave i goleme popularnosti njezinih romana u nastavcima poput "Gričke vještice" i kazališnih komada poput "Jalnuševčana", pa sve do smrti pod nerazriješenim okolnostima.

izvor: mojtv.hr

Josipa je napisao/la:Možda baš zbog toga nisu joj bile sklone neke tadašnje književne veličine, npr. Đalski, koji je njezina književna ostvarenja nazivao šundom za kravarice.

I Matoš je pljuvao po njoj; nije podnosio to što se žena bavi novinarstvom. Ako pronađem tekst o tome, citirat ću ga ovdje.

Imala je zanimljiv, ali težak i tužan život, na kraju su ju pokrali, ostala je bez ičega.

Inače sam pročitala Gričku vješticu (svih sedam knjiga) i Viteza slavonske ravni. Imala sam fazu kada sam ju obožavala i nisam mogla prestati čitati njene knjige. Onda je došlo do zasićenja. Voljela bih još pročitati Kamen na cesti (svojevrsna autobiografija), ostalo me trenutno ne privlači. Zagorka mi je dobra što se dosta brzo i lako čita: malo ljubavi i romantike, malo dobrog zapleta, malo povijesti. Žena je štancala te romane kao na pokretnoj traci, tako da joj je opus ogroman. I to me pomalo odbija da ju detaljnije istražim.

Hvala Margarita, ne treba.
Mislila sam to postaviti u uvodni post ali mi je izgledalo preobimno i teško za čitanje. Evo šta kaže g. Matoš:

Zagorka je 1909. godine sudjelovala u jednoj od najznačjnijih feminističkih polemika u Hrvatskoj - o ravnopravnosti spolova. Nju je otvorila Mira Kočonda temom «žena i naprednjaštvo» a uključile su se Zagorka, tekstom «Napredna žena i današnji muškarci» i Zofka Kveder, pišući o «modernoj ženi i braku». Njihove feminističke teze odmah je žestoko napao Antun Gustav Matoš, koji je još 1900. godine izvještavajući sa Svjetske izložbe u Parizu, mizoginim rječnikom opisao izložbu u Feminističkom paviljonu. Obrušavajući se na tadašnje svjetske feministkinje, on je tvrdio da žena može biti isključivo majka i bračna družica, ali je poželjno da bude i poezija i vjernost, a da je sve ostalo prostitucija, posebno «nekakva borba za emancipaciju» (Lasić, 1986: 173). Osam godina kasnije u toj polemici, Matoš je ženu sveo samo na dvije dužnosti: da rađa djecu i da bude ljubavnica mužu, odnosno sveo ju je na kuhinju i na spavaću sobu. Ta je polemika mogla postati, prema Lasiću, jedna od najplodotvornijih da nisu obje strane ostale nepomirljivo pri svojim stavovima. Kočonda je tvrdila da žena mora postati čak superiornija muškarcu da bi ostvarila ravnopravnost. Rješenje suprotnostima među spolovima – muškoj superiornosti i ženskoj inferiornosti, Zagorka nije vidjela u tome «da žena ubije u sebi ženu» i pretvori se u ženskog muškarca, već u skladnom prožimanju dvaju principa, i muškog i ženskog - čemu se Matoš narugao kao feminističkom pokriću za hermafroditstvo.

**Kao navodno novi član ne mogu postaviti link; tekst je skinut sa sajta ureda za ravnopravnost hr.

Pročitao sam "Tajnu krvavoga mosta" dio "Gričke vještice" i imam dojam da je M J Zagorka (novinarka) to pisala usiljeno da bi se ispoštovali termini izlaska novina (tekstovi su izlazili u obliku daanašnjih kolumni, a poslije su ukomponirani u roman), jer su zapleti banalni i jako "neuvjrljivi", zapravo predvidivi. To je moj dojam i radi toga nisam nastavio daljnje čitanje čitavig serijala "Gričke vještice".

Procitala sam Vitez slavonske ravni. Gricka vjestica mi je bila preduga.
Jest, ona je pisala takozvani podlistak sto je zahtijevalo brzinu stancanja a kvaliteta napisanog bila je na zadnjem mjestu.
Za svoje vrijeme Zagorka je bila cisto OK.