Poganstvo

Vidim da ove teme nema na forumu pa sam je odlučila otvoriti. U raspravama se uglavnom nismo makli dalje od kršćana i muslimana pa ajmo malo i o drugima.

Poganske religije postojale su davno prije kršćanstva koje ih SVE naziva time imenom (lat. pagus=selo). Kršćanski teolozi u njima vide prijetnju kršćanstvu. Svjetonazor tih religija totalno se razlikuje od kršćanskog. Iako su svetkovine malo poznate i uglavnom su ostale sačuvane u stručnoj literaturi ( i često u iskrivljenom obliku na raznim blogovima i forumima) osnovna misao je ostala sačuvana u obliku mitologija: rimske, grčke, nordijske, keltske, slavenske, sumerske, egipatske. Zbog toga mislim da ih ne treba pretjerano opisivati jer je većina koliko-toliko upoznata s nekom od njih.

Neopaganizmom se naziva ponovna pojava tih svjetonazora u našem vremenu.

I samo kršćanstvo sadrži mnoge poganske elemente koliko god to teolozi pokušali osporiti.

U uvodu samo toliko.

U svijetu senzacionalističkog antikatolicizma, mogu se sresti konstrukcije da pojedine katoličke prakse i vjerovanja imaju sličnosti ili vuku porijeklo iz poganstva. To bi, po njima, bio dokaz da je katoličanstvo po naravi iskvareno, te je otpalo od pravog kršćanstva. Osim što treba ispitati mjeru stvarne povezanosti, više je logičkih poteškoća s ovakvim zaključivanjem. Prije svega, tu je pretpostavka da bi svaka vanjska gesta i forma, samim time što dolazi iz druge religije, po sebi trebala biti zla. Pa ipak, uvidjet ćemo da je takva teza ponajprije formalno - logički nevaljana, a onda po tome što predstavlja i uzor Božjeg djelovanja – koji po čovjeku razumljivim formama izražava svoju spasenjsku poruku. Kroz razmatranje društvenih, kulturnih i vjerskih okolnosti nastanka spisa, vidjet ćemo da je to izraženo u samim tekstovima sv. Pisma.

I dok je riječ o vrlo čestim prigovorima, oni se većinom baziraju na nekoliko kontroverzističkih spisa. U njima se po psihološkom mehanizmu teorije zavjere, iznose senzacionalna ''otkrića'' o porijeklu katoličke vjere, obreda i običaja. Jedan je od njih u prijevodu dostupan i na našim prostorima. Riječ je o djelu Ralpha Woodrowa pod naslovom ''Babilonska misterijska religija'', koje je međutim od samog autora ubrzo povučeno iz prodaje1. Razlog tome bilo je pomnije istraživanje kojim autor dolazi do zaključka o neodrživosti logike prosuđivanja, te razotkriva upitnu vjerodostojnost brojnih tvrdnji. Kao samoispravak izdaje djelo pod nazivom ''The Babylon connection?''2, u kojem opovrgava prethodna uvjerenja, i ukazuje na pravu metodu istraživanja. Istim ćemo se djelom ovdje poslužiti kako bi razmotrili problematiku utjecaja nekršćanskih sadržaja na objavljenu kršćansku vjeru. Prenosimo stoga odlomak koji navodi sličnosti elemenata poganskih religija s biblijskom praksom:

''Pukim nabrajanjem sličnosti s poganstvom, mogli bismo samu Bibliju osuditi kao 'pogansku'!

KLANJANJE. U Babilonu, pogani su se klanjali pred kipom koji je postavio Nabukodonosor, a prigibanje koljena bio je dio bogoslužja Baalu (Dn 3,7; 2 Kr 19,18). U Bibliji, Danijel se klanja i moli pravome Bogu, dok Pavao piše: ''Zato prigibam koljena pred Ocem'' (Dn 6,11; Ef 3,14).

UZDIZANJE RUKU. U egipatskom svetištu, poganski svećenici klanjali su se idolu Sunca uzdizanjem ruku. Lucijan govori o klanjanju ''Nepoznatome Bogu uzdignutih ruku prema nebu'' (usp. Dj 17,23) u Ateni. U Vergilijevom stihu čitamo:

'Stoji ispred kipova božjih,
Šireći prema Jupiteru uzdignute ruke svoje.'

alt U Bibliji, običaj uzdizanja ruku u klanjanju Bogu neprestano se spominje, u navodima kao što su: ''Dižite svoje ruke prema Svetištu'' (Ps 134,2), i: ''Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre'' (1 Tim 2,8).

Slika poznatog sklapanja ruku svugdje se prepoznaje kao simbol molitve. Ali neki ''tvrde'' da čak i to potječe od poganskih običaja sklapanja ruku radi iskazivanja poslušnosti različitim bogovima ili gospodarima!

IZUVANJE OBUĆE. Jamblik navodi da su drevni Grci prinosili žrtve i klanjali se bosonogi. Solin tvrdi da nije bio dopušten ulazak u Dijanin hram na Kreti s obućom na nogama. Takav običaj također je prisutan kod muslimana u jeruzalemskoj Zlatnoj kupoli. Tertulijan spominje klanjaoce Jupiteru koji su molili za kišu hodajući bosonogi. U Bibliji, Bog zapovijeda Mojsiju da izuje obuću jer stoji na svetom tlu (Izl 3,5).

UGOVORNI OBREDI. Mnogi antički narodi imali su običaj obvezivanja na određene odluke rasijecanjem teleta ili druge žrtvene životinje na dva dijela i prolaskom između rastavljenih dijelova. U Bibliji, isti je običaj slijedio Abraham u primanju svečanog obećanja od Boga (Post 15, 9-17; usp. tak. Jr 34, 18-19).

SVETO BRDO. Pogani su imali svoja sveta brda, poput brda Ida, koje spominje Ovidije. U Bibliji, Izraelci su zastupali pojmove poput ''svetog brda'' i ''svete planine'' i opisivali ih sakralnim atributima (Iz 27,13; Dn 9,20; 2 Pt 1,18).

SVETO MJESTO. Pogani su u najskrovitijem dijelu vlastitih hramova imali sveto mjesto, u koje su pristup imali samo svećenici. Poznati primjer tome je drevni hram u Aswanu, Egipat. U Bibliji, jeruzalemski Hram imao je Svetinju nad svetinjama u koju je ulazak bio dopušten samo velikom svećeniku (Heb 9,25).

SVEĆENICI. Svećenici koji su služili u antičkom Herkulesovom hramu bili su uvijek odjeveni u lanena odijela i nosili kape od istog materijala, te održavali vječnu vatru na oltarima. U Bibliji, izraelski svećenici bili su odjeveni u lanena odijela i nosili lanene kape (Izl 39, 27-28). Vatra je također neprestano gorjela na oltaru (Lev 6, 2-5).

BEZ MANE. Poganski Egipćani, kao što Herodot navodi, prolazili su velike udaljenosti kako bi se uvjerili da su bijeli bikovi žrtvovani bogu Apisu bili bez mane. U Bibliji, Izraelcima se neprestano zapovijeda da prinose žrtve bez mane (Lev 22,19 i dr.).

POSREDNIČKA ŽRTVA. Žrtvujući bika Apisu, Egipćani su vjerovali da se svaka kazna koja je prijetila njima ili egipatskoj zemlji, prenosila na glavu životinje, koju bi prodali Grcima ili bacili u Nil. U Bibliji, Izraelci su imali obred kojim su se grijesi prenosili na glavu jarca (Lev 16,21).

SVETI KOVČEG. Tacit izvješćuje kako se na sjeveru Njemačke narod klanjao Herthi, božici zemlje. Krave su vukle sveti kovčeg u kojem je trebala odsjesti, a smjeli su ga dotaknuti samo svećenici. U Bibliji, Božji kovčeg, kojeg su vukli ovnovi, također je bilo zabranjeno dodirivati (1 Ljet 13, 9-10).

GRADOVI UTOČIŠTA. Pojam grada utočišta u koji se mogla sakriti optužena osoba, bio je poznat među poganima. Takvo se mjesto može posjetiti u gradu utočištu u nacionalnom povijesnom parku na Velikom otoku, Havaji. U Bibliji, gradovi utočišta spominju se na brojnim mjestima (Br 35, 11-14 i dr.).

PRIJESTOLJE. Poganski kraljevi sjedili su na prijestolju (Est 5,1). U Bibliji, izraelski kraljevi sjede na prijestolju, a čak je i bog prikazan kako sjedi na prijestolju (Ps 47,8).

LAVOVI. Zidovi koji okružuju Procesijsku ulicu od Ištarinih vrata do Mardukovog hrama bili su urešeni sa poznatih šezdeset lavova (posvećenih Ištari). U Bibliji, Salomonovo prijestolje od bjelokosti, kojemu su vodile stepenice, bilo je temeljito urešeno kipovima dvanaest lavova (1 Kr 10, 18-20).

LIJEČENJE. Izis, poznata egipatska božica, predstavljana je kao zaštitnik ili liječnik svih bolesti. U Bibliji, pošto su pobjegli iz Egipta, Izraelci su vjerovali da je Gospodin zaštitnik i liječnik svih bolesti (Izl 15,26).

KOBNA VIZIJA. U mitologiji, Semele je molila Jupitera da joj pokaže svoju slavu, ali je ovaj oklijevao, znajući da će to imati tragične posljedice. Ali budući da je ustrajala, ukazao joj se u svom božanstvu i bila je proždrijeta njegovom prisutnošću. U Bibliji, Izraelci su također vjerovali da neće preživjeti ukoliko vide Boga u svojoj slavi (Izl 33,20 i dr.).

ŠTAP. U poganskom mitu, Homer opisuje da je bog Merkur koristio štap kojime je izveo mnoga čudesa. U Bibliji, Mojsije je sa štapom u ruci izveo mnoga čudesa u Egiptu (Izl 4,17).

VODA IZ STIJENE. U poganskom mitu, božica Rea je udarila u stijenu koja je provrijela vodom. Grčki je pjesnik to izrazio sljedećim riječima:

'Udarivši žezlom u zjapeću stijenu,

Iz razdvojene visine poteče niz brdo nabujalo vrelo.'

U Bibliji, Bog govori Mojsiju: ''Udari po pećini: iz nje će poteći voda'' (Izl 17,6).

ZAKONI NA KAMENIM PLOČAMA. Poznati Hamurabijev zakonik bio je napisan na kamenu. U Bibliju, Deset zapovijedi također je napisano na kamenim pločama (Izl 31,18).
alt
HRAMSKI STUPOVI. Poganski hramovi, poput feničkih, poznati su po dva velika stupa na pročelju. U Bibliji, Salomonov Hram također je imao dva velika stupa na pročelju (2 Ljet 3,15).

VATRA. Pogani su božanstva asocirali s vatrom – Grci za boga Prometeja, Perzijanci za sina Ahure Mazde i pripadnici kulta Mitre. U Bibliji, Izraelci vjeruju da se Bog objavio u stupu vatre i gorućem grmu (Ps 78,14; Izl 3,2).

VATRA IZNAD GLAVE. Adam Clarke piše: ''Znak vatre iznad blage osobe u poganima se smatrao kao znak od bogova da je osoba pod posebnim utjecajem nadnaravnih moći i predodređena za neko izvanredno poslanje. Zatim potvrđuje to citatom iz Virgilija… U Bibliji, kada su učenici na Dan pedesetnice bili ispunjeni Duhom Svetim, ''pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.'' (Dj 2,3).

VATRENI KONJI. U poganskoj mitologiji, Apolon sjedi na plamtećoj kočiji, pokretanoj od konja koji udišu i ispuhuju vatru. Četiri su konja, a njihova su imena povezana s vatrom. U Bibliji, kada je Ilija uznesen na nebo, ''ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo'' (2 Kr 2,11).

BLAGDAN SJENICA. Plutarh je smatrao da se Židovi klanjaju bogu Bahusu, ''jer su imali blagdan točno istog tipa pod nazivom Blagdan sjenica, koji su slavili u vrijeme berbe, tako da su pod vedrim nebom rasprostrli stol i iznijeli svakovrsno voće, sjedeći ispod šatora izrađenih od trsova loze i bršljana.''

PRVINE. Plinije svjedoči da poganski Rimljani nikad nisu kušali od berbe kukuruza ili vina, sve dok svećenici ne bi prinijeli prvine bogovima. U Bibliji, Izraelci prinose svoje prvine Bogu (Lev 23,10).''

U nastavku, Woodrow istu logiku primjenjuje na predstavu Boga u Bibliji i dolazi do sljedećih zaključaka:

''Gradimo li zaključke na pukim sličnostima, osim Biblije, i sam Bog bio bi poganski!

- Poganska ''žena'' pod nazivom ''Babilon veliki'' ima čašu u rukama (Otk 17,4); Bog ima čašu u rukama (Ps 75,8)

- Poganski kraljevi sjede na prijestolju i nose krunu; Bog sjedi na prijestolju i nosi krunu (Otk 1,4; 14,14)

- Pogani su se klanjali Suncu; Bog je ''Sunce pravde'' (Mal 4,2)

- Poganski bogovi prikazivani su u obličju zvijezda; Bog se naziva ''sjajna zvijezda Danica'' (Otk 22,17)

- Poganski bogovi imali su hramove koji su im bili posvećeni; Bog ima svoj hram (Otk 7,15)

- Pogani su izgradili visoki toranj u Babilonu; Boga se prikazuje kao visoki toranj (2 Sam 22,3)

- Poganski su bogovi prikazivani sa krilima; Bog je prikazan sa krilima (Ps 91,4)''4

Dok u nastavku autor donosi još neke manje značajne podudarnosti, ovdje ćemo se zadržati na iznesenim činjenicama i provesti njihovo vrednovanje. U logičkom pogledu, postavlja se pitanje principa zaključivanja. Koji je smisao ovih usporedbi, i što se njima želi postići?

Najprije, istaknimo da je svaki običaj definiran svojim sadržajem i formom. I dok njegova izvanjska forma u različitim situacijama može biti jednaka, sadržaj pojma je na koncu ono što definira njegovu bit. Tako ćemo u ovom jednostavnom logičkom načelu pronaći odgovor na postavljena pitanja, te izbjeći svaku konfuziju i pogrešna zaključivanja, do kojih redovito dolazi zbog njegova zanemarivanja. Suštinska se razlika izvanjski sličnih običaja i propisa prisutnih u nekršćanskim religijama i kršćanskoj objavi, sastoji upravo u njihovom sadržaju. Tako više navedeni obrasci u objavljenoj vjeri nisu u službi slavljenja poganskih božanstava, nego jedinog i pravog Boga, koji uzima već postojeće običajne forme, svojom ih snagom posvećuje i daje posve novo značenje, koje je od sada u službi navještaja i ostvarenja spasonosnih otajstava.

Da bismo jasnije uvidjeli pogrešku, možemo je prikazati na aktualnim primjerima. Brojni su primjeri specifičnosti nekršćanske kulture i običaja, koje ipak nitko ne smatra same po sebi zlima. Jedan je od njih istočnjačka prehrana, koja na zapadu nije uobičajena, a povezana je najuže s religioznom sviješću. No, to ne bi značilo da je na zapadu svaki vegetarijanac automatski nekršćanin, nego će njegovo vjersko stanje ovisiti o osobnim uvjerenjima. Jednako tako, prvi su kršćani kazalište osuđivali kao zao medij, zbog prikazivanja poganskih rituala i nemoralnih scena. No to ipak ne znači da su kazalište i filmska umjetnost po sebi zli, nego njihova opravdanost ovisi o sadržaju koji prikazuju, te se na jednak način mogu koristiti i u plemenite svrhe.

Naprosto, ovdje govorimo o logičkoj pogrešci zamjene uloge bitnog svojstva (supstancije) i nebitnoga (akcidensa), između trajne i nepromjenjive osnove koja određuje stvarnost, i onoga što je u prikazu stvarnosti sadržano kao prigodno i promjenjivo. Tako se katolički obredi i običaji mogu mijenjati, no sadržaj pojma stvarnosti koju označuju uvijek će ostati jednak, te ostati jedino mjerilo za njihovo značenje. Stoga je moguće da kršćanski obredi i običaji budu slični poganskima, a da ipak označavaju bitno različitu stvarnost.

Tome mogu postojati dva razloga. Prvi je općeljudska narav koja nastoji pomoću istih simbola i slika predočiti zajednička iskustva. Tako može doći do izvjesnih podudarnosti, iako zapravo izravnog doticaja između dvaju okružja nije postojala. Neke takve primjere vidjeli smo u gornjim izvadcima. Tu spadaju opći simboli i geste, kao što su razni geometrijski likovi (trokut, krug, križ) ili čini korištenja prirodnih elemenata – vatre, vode, vjetra, zemlje, Sunca, zvijezda. Jednostavno, radi se o stvarnostima koja su sveprisutna u ljudskom iskustvu i kao takva postaju prikladna za simboličnu izražajnost viših stvarnosti.

Drugi razlog sličnosti može pak biti prihvaćanje određenih vanjskih formi koje se mogu povezati s kršćanskim sadržajem, kako bi se on približio okolini, i potisnuo nekršćanske sadržaje. Time kršćanski sadržaj istovremeno zadržava svoju autentičnost, ali i postaje jasnije i prihvatljivije izražen za okolinu. Primjer tome je blagdan Božića. Dok su pogani potkraj prosinca, preko simbola zimskog solsticija, slavili rođenje boga Sunca, kršćani isti motiv koriste kako bi označili rođenje pravog Boga – Isusa, kojeg evanđelje opisuje kao ''mlado Sunce s visine'' (Lk 1,78). Danu u kojemu Sunce najkraće osvjetljuje zemlju pogani su pripisivali idolopokloničko značenje, no kršćani isti događaj tumače u svjetlu sv. Pisma, daju mu ispravno značenje, te ga koriste kao navještaj Krista i njegove vlasti nad silama tame.

Tako Crkva jasno pokazuje svoju logičnu koherentnost ne samo na formalnoj, nego i praktičnoj razini vjere, koju istovremeno nastoji približiti čovjeku. A time slijedi i konstitutivno obilježje Božje objave, koja se konstantno u svom izražaju formira na čovjeku pristupačan i razumljiv način.

Izvor: katolik.hr

au...logično, pa bog...pa ispravno značenje...pa koherentnost...pa svašta nešto..ne bi li se kamuflirala gomila izrečenih i neizrečenih besmislica.
klasična apologetska brljotina.

nabraja sve jedno s drugim, kao bavit ce se time...pa onda paušalno "objasni" kako se može i ne mora vidjeti sličnost.

ali sasvim slučajno je zaboravio reci da je lik kojem se mora zahvaliti na kršćanstvu kakvo jest - konstantin... nekad bio svecenik u kultu boga mitre, pa je prihvacajuci kršćanstvo, malo ga doradio koristeci poganske rituale, znanja i običaje.

kršćanstvo je ne baš plagijat, ali kompilacija različitih, puno starijih vjerovanja.

Suštinska se razlika izvanjski sličnih običaja i propisa prisutnih u nekršćanskim religijama i kršćanskoj objavi, sastoji upravo u njihovom sadržaju. Tako više navedeni obrasci u objavljenoj vjeri nisu u službi slavljenja poganskih božanstava, nego jedinog i pravog Boga, koji uzima već postojeće običajne forme, svojom ih snagom posvećuje i daje posve novo značenje, koje je od sada u službi navještaja i ostvarenja spasonosnih otajstava.

U prijevodu: je, sve je ostalo isto, samo je drugi bog. Pri čemu je taj drugi bog, naravno, bolji.

Dok su pogani potkraj prosinca, preko simbola zimskog solsticija, slavili rođenje boga Sunca, kršćani isti motiv koriste kako bi označili rođenje pravog Boga – Isusa, kojeg evanđelje opisuje kao ''mlado Sunce s visine'' (Lk 1,78). Danu u kojemu Sunce najkraće osvjetljuje zemlju pogani su pripisivali idolopokloničko značenje, no kršćani isti događaj tumače u svjetlu sv. Pisma, daju mu ispravno značenje, te ga koriste kao navještaj Krista i njegove vlasti nad silama tame.

Nije kaka nego se pas pokaka.

Ti si Lucifer, drugim rečima, ti si pečat savršenstva, vrhunac savršenstva, pun si mudrosti i sasvim si lep. 13. stih: "Bio si u Edemu vrtu Božjem, pokrivalo te je svako drago kamenje", i onda se nabraja, da ne čitamo simbolički jezik koji pokazuje lepotu, svetlost, mudrost, savršenstvo tog bića koje je Bog stvorio. 14. stih: "Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš", heruvim je jedna kategorija anđela. Znači ovde nam se kaže ko je bio taj Lucifer, da je on bio heruvim, pomazan da zaklanja. Heruvimi zaklanjači, na osnovu drugih tekstova Biblije, su bili anđeli ili bića Božja koja su bila u samoj prisutnosti Božjoj. "I ja te postavih, ti beše na svetoj gori Božjoj", sveta gora Božja je mesto u svemiru gde živi Bog. "Ti beše na svetoj gori Božjoj, hođaše posred kamenja ognjenoga." Zatim, 17. stih, prvi deo: "Srce se tvoje ponese lepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svetlošću svojom."

Knjiga proroka Isaije, 14. glava, 12., 13.i 14. stih: "Kako pade s neba, zvezdo Danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju, koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: 'Izaći ću na nebo, više zvezda Božijih podignuću presto svoj, i sešću na Gori zbornoj, na strani severnoj, izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim.'"

http://www.svetlostistine.org/Knjige/BiblijaAntic/7.htm

BLAGDANI

Većina današnjeg svijeta godinu započinje 1.1.,ali to nije uvijek i svugdje.Tako je,npr.u retoromanskoj Švicarskoj sve do u 20. stoljeće započinjala 1.ožujka4.Keltska je počinjala 1. studenog i bila je poznata kao Samhuinn.837. godine Crkva je taj datum posvetila mrtvima i on je do danas ostao poznat kao blagdan Svih svetih.5

Nova godina po julijanskom kalendaru započinje 1.1.6Od 4. stoljeća ona se slavi 25.12.U Hrvatskoj se na dan Božića odnosi naziv „letnica“ i „litnica“,a taj naziv je inačica naziva „letnik“ kojim se u Makedoniji naziva prvi dan u godini.7Taj datum koji nije zapisan u Bibliji i kojeg prvi kršćani nisu slavili uveden je 313. godine kao datum Isusova rođenja,a zapravo je dan zimskog solsticija.Taj datum je dan rođenja Nepobjedivog Sunca kojeg je uveo car Aurelijan.U 16. stoljeću je uvođenjem gregorijanskog kalendara datum nove godine vraćen na 1.1.8

Brojni kršćanski pisci pokušali su odgonetnuti datum Božića.Klement Aleksandrijski spominje tri različita datuma prisutna na istoku: 20. travnja, 20. svibnja i 18. prosinca.9Sv. Hipolit je prvi koji je na zapadu spomenuo 25. prosinca kao mogući datumIz svega toga vidljivo je da u ranoj crkvi datum Isusova rođenja nije bio poznat pa prema tome ni božić nije bi slavljen.

U spisu Depositio Martyrum iz 336. Godine imamo prvi pisani spomen Božića i to na 25.12. U spisu se nalazi slijedeći citat: VIII Kal. Ianuarii natus Christus in Betleem Iudeae što bi značilo da je Isus rođen osam dana od kalenda mjeseca siječnja u Betlehemu u Judeji.

Danas postoje različite teorije o datumu Božića:

teorija o zamjeni poganskog datuma
teorija o kršćanskom porijeklu datuma


Prema teoriji o zamjeni poganskog datuma, koju su H. Usener i B. Botte preuzeli od nepoznatog antičkog pisca iz Sirije je da su kršćani nakon Milanskog edikta u težnji da na što lakši način pokrste pogane odlučili 25. prosinca uspostaviti blagdan Isusova rođenja, dakle jedan zamjenski blagdan blagdanu u čast Sol invictus. Poznato je da je Aurelijan 274. godine podigao hram posvećen Mitri koji je bio inauguriran 25. prosinca i od tada je taj blagdan bio iznimno popularan.

Prema teoriji o kršćanskom porijeklu datuma koju je ponajviše zastupao L. Duchesne, 25. prosinca je izabran na temelju datuma Kristove smrti. Kršćanski pisci 3. stoljeća potvrđuju da je među kršćanima bilo rašireno mišljenje da je Krist umro 25. ožujka, a taj datum se poklapa s Navještenjem Blaženoj Djevici Mariji o rođenju Isusa Krista koje se dogodilo točno 9 mjeseci nakon, dakle 25. prosinca.

Uskršnji dan prihvaćen je na Nicejskom koncilu 325. godine i trebao je padati u prvu nedjelju nakon židovske Pashe koja se slavila prvu subotu nakon prvog proljetnog uštapa.Blagdan Megalenzije kojim se u Kibelinu kultu u proljeće slavilo Atisovo uskrsnuće zamijenjen je Uskrsom.10

Uskrs je obavezno nedjelja.Nedjelja je općenito dan gospodnji,ali ona je i dan kojeg su štovali sljedbenici perzijskog boga Mitre.11

U svezi s uskrsnućem treba spomenuti i da je staroegipatski bog Oziris bio simbol uskrsnuća i kao takav je slavljen.12

Sveti Petar i Pavao slave se na isti dan kad se slavio i dan osnutka Rima,29. lipnja.

Uz blagdane,od poganstva su preuzeti i neki nazivi kao na primjer „mistagogična kateheza“ kojom se označavalo ono čemu je bila poučavana osoba neposredno prije krštenja.Proces koji se događa posebno od 2. polovice 4. stoljeća.Ne treba zanemariti ni kršćanske pisce od kojih su neki priznavali postojanje sličnosti između kršćanstva i misterijskih kultova,a neki od tih pisaca su bili i u kontaktu s kultovima pa čak i inicirani u njih.13

U različitim pretkršćanskim vjerovanjima voda je simbol pročišćenja i obnove života,ali ona može i uništavati.U Bibliji je njezin destruktivni aspekt prikazan u priči o općem potopu,a kao simbol pročišćenja i obnove dolazi do izražaja u obredu krštenja.14





















IKONOGRAFIJA I SIMBOLIZAM

KRIŽ

Najpoznatiji je,iako ne najraniji,simbol kršćanstva,najobuhvatniji je od svih simbola i poznat je još od starog Egipta.Jedan je od simbola Zemlje te je osnova svake orjentacije,ali i simbol posredništva. Poznat je također i u Starom zavjetu gdje je ispod njega bila poprskana janjeća krv,a u kršćanstvu simbolizira Kristovu žrtvu.U istočnjačkim legendama križ je most preko kojeg se duše uspinju prema Bogu.M.Didron u knjizi „Povijest Boga“ spominje grčke križeve ispod kojih su suprotstavljene životinje koje možda simboliziraju negativne osobine koje je Krist pobijedio(lav i sokol su okrutnost,a paun i orao oholost),ali to se može protumačiti i tako da te životinje simboliziraju pozitivne aspekte Krista(lav bi onda bio potvrda Kristova kraljevstva,paun otkrivenje božje mudrosti riječju,orao bi predstavljao Kristovu uzvišenost,a sokol pronicavost).15

Svastika je jedan od križeva koji je često pratio Spasitelja na prikazima.16Inače,opće je poznato da je svastika bila jedan od nastarijih indoeuropskih simbola sunca.

PASTIR

Isus se često prikazuje kao Dobri pastir sa stadom ovaca ili ovcom na ramenu.Nekoliko stoljeća stari prikazi boga Apolona su slični osim što Apolon nosi tele.17

Pastir18 odnosno figura koja na leđima nosi ovna ili ovcu figura je koja predstavlja pastoralne scene u „poganskom“ kontekstu. Na taj se način prikazivao Hermes Psychopompòs koji prati duše na drugi svijet te na leđima drži ovcu ili ovna. Zbog toga je u kršćanstvu lako prihvaćen kao simbol Krista (Ivan 10, 11) ili pastira iz parabole o dobrom pastiru (Luka 15, 4-7). Klasična simbolika pastira je philantropia-u odnosno humanitas i potpunosti se oslanja na tradiciju Hermesa Psihopompa19.


TROZUB

Posejdonov znak koji je označavao moć i vlast istoimenog boga nad vodama,ali se može promatrati i kao simbol Isusa Krista koji je umirio more.Trozub je i oružje kojim Sotona griješnike baca u oganj. 20

TROJSTVO

Susrećemo ga u svim religijama.Kršćanski simboli Trojstva su trolisna djetelina,isprepleteni krugovi,istostranični trokut.21

RIBA

Simbol plodnosti i mudrosti.Mezopotamski Oannes je također,kao i Isus,smatran ribarom,ali i sam je bio riba te je nazivan Objaviteljem,a neki su u njemu i vidjeli Krista.Po spasitelju dupinu povezanom s Apolonovim kultom prozvani su Delfi.22Riba je bila ranokršćanski simbol raspoznavanja,a i sam Krist je ribar duša.23Riječ IHTIS koja na grčkom znači riba sastavljena je od prvih slova izraza „Isus Krist Sin Božji Spasitelj.“

GOLUBICA

Ptica još od starog Egipta simbolizira dušu,a to se nastavlja i u ranokršćanskoj umjetnosti,24Golubica je bila i ptica boginje Afrodite,25a u kršćanstvu je simbol Duha Svetoga.26

PAUN

Kao sveta životinja boginje Here bio je solarni simbol27,a u kršćanstvu je zbog svog navodno neraspadljivog tijela povezivan s Isusom,uskrsnućem i vječnim životom.28


ORAO

Zeusova ptica te općenito glasnik i simbol najviših nebeskih božanstava i očinskih likova,a za to je zaslužna i njegova sposobnost da gleda ravno u sunce i ne bude mu ništa.29Zbog toga je smatran jednim od simbola Krista.On je i znak svetog Ivana.30

JELEN

Jelen je sveta životinja boginje Artemide.Može smatrati simbolom obilja i dugovječnosti.U Svetom pismu jelen ubija zmije nakon što ih namami svojim dahom.Origen Isusa po njegovim djelima uspoređuje s jelenom.31Česta životinja u kršćanskoj ikonografiji.U vezi s njim važan je citat iz Psalma 42-„Kao što jelen žeđa za izvor-vodom tako i moja duša,Gospodine,čezne za tobom.“32

BIK

Bio je sveta životinja u Grka.33U kršćanstvu je jedan od tetramorfa.

LJILJAN

U kršćanstvu je kao simbol čistoće postao simbol Djevice Marije34,a prije nje vezivao se uz Perzefonu koja ga je ubrala neposredno prije otmice.35

MASLINA

Bila je posvećena grčkoj boginji Ateni koja je,prema legendi,tijekom sukoba s Posejdonom posadila maslinu,a maslina je jako cijenjena i u Eleuzinskim misterijama.Noi je golubica u kljunu donijela grančicu masline,a prema jednoj legendi Kristov križ bio je načinjen od maslinova drva.36Znak mira te božje providnosti.37



VINOVA LOZA

Poganski prikazi vezuju se uz Dioniza38,a u kršćanstvu simbolizira odnos između Boga i naroda,ali je i simbol Isusa Krista.39Tiještenje grožđa simbolizira muku,a iscijeđeni sok Kristovu krv.40

DJEVICA MARIJA,BOGINJE MAJKE I SVECI

U mnogim nekršćanskim i pretkršćanskim religijama,nailazimo na boginje majke koje su prikazane sa svojom djecom u naručju kao što je to slučaj sa boginjom Izidom41.Isusova majka Djevica Marija često se prikazuje kako drži malog Isusa.42

Kršćanski sveci povezani su s određenim mjestom i određenom „specijalnošću“ čiji su zaštitnici.Stoga su ekvivalent poganskim božanstvima koja također imaju svoju „užu specijalnost“ i mjesto s kojim ih se povezuje.Također,danas u kršćanstvu štujemo i različite vrste gospa koje imaju različit karakter i povezane su s različitim mjestima43(npr.Gospa od zdravlja,Snježna Gospa,Gospa lurdska,međugorska,itd.).

ZMIJA I SUKOB

U Otkrivenju nalazimo opis sukoba božjih snaga s palim anđelom Luciferom,odnosno Sotonom koji je ovaj put nazvan Stara Zmija,odnosno Zmaj.Sveci Mihovil i Juraj uvijek su prikazani u tenutku dok ubijaju zmaja.44Staroslavenski bog Perun sukobljava se s Velesom,gospodarom podzemlja).U grčkoj mitologiji bog Apolon je u Delfima ubio zmiju Pitona koji je činio razna zlodjela.45Osim kao zmija,vrag se prikazuje se i sa kozjim kopitima,šiljastim ušima i rogovima baš kao i antički satiri.46Spominje se i kako će Krist na posljednjem sudu odvojiti ovce od koza.47Janje je simbol Krista,ali je i žrtvena životinja Pashe.48Jareća koža se nosila i u Dionizovom kultu.49

Poganski bogovi prikazivani su u obličju zvijezda; Bog se naziva ''sjajna zvijezda Danica'' (Otk 22,17)

Ti si Lucifer, drugim rečima, ti si pečat savršenstva, vrhunac savršenstva, pun si mudrosti i sasvim si lep. 13. stih: "Bio si u Edemu vrtu Božjem, pokrivalo te je svako drago kamenje", i onda se nabraja, da ne čitamo simbolički jezik koji pokazuje lepotu, svetlost, mudrost, savršenstvo tog bića koje je Bog stvorio. 14. stih: "Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš", heruvim je jedna kategorija anđela. Znači ovde nam se kaže ko je bio taj Lucifer, da je on bio heruvim, pomazan da zaklanja. Heruvimi zaklanjači, na osnovu drugih tekstova Biblije, su bili anđeli ili bića Božja koja su bila u samoj prisutnosti Božjoj. "I ja te postavih, ti beše na svetoj gori Božjoj", sveta gora Božja je mesto u svemiru gde živi Bog. "Ti beše na svetoj gori Božjoj, hođaše posred kamenja ognjenoga." Zatim, 17. stih, prvi deo: "Srce se tvoje ponese lepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svetlošću svojom."

Knjiga proroka Isaije, 14. glava, 12., 13.i 14. stih: "Kako pade s neba, zvezdo Danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju, koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: 'Izaći ću na nebo, više zvezda Božijih podignuću presto svoj, i sešću na Gori zbornoj, na strani severnoj, izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim.'"

http://www.svetlostistine.org/Knjige/BiblijaAntic/7.htm


E pa kako sad i bog i vrag mogu biti zvijezda danica?

Ograničavam se na slavensko i nordijsko poganstvo koje mi je 1000 x draže od današnjih religija.